Srce u lahoru

Ciklus Molto cantabile 2 Koncertne direkcije Zagreb, u Hrvatskome glazbenom zavodu, nastavlja oduševljavati izborom interpretâ i programâ njihovih recitala. Program večeri solo popijevki (ne Lieda jer pojam Lied označava njemačku solo popijevku) sopranistice Ivane Lazar i pijanista Danijela Detonija, 22. veljače, na prvi pogled učinio se kao ambiciozno zamišljen za sladokusce toga glazbenog žanra. No ispunjena dvorana HGZ-a pokazala je da publike, pa i sladokusaca solo popijevke, itekako ima.

Ivana Lazar već niz godina briljira u koloraturnom opernom repertoaru i kao vrsna koncertna pjevačica, ponajprije barokne i klasične glazbe uz Hrvatski barokni ansambl i barokni ansambl Camerata Garestin. Od 2006. stalna je gošća i solistica ansambla Le Parlement de Musique iz Strasbourga s kojim je ostvarila veliku turneju po Francuskoj. Snimka njihova koncerta pod naslovom Heroine u nekoliko je navrata emitirana na TV-postaji Mezzo. Od 2010. solistica je Zagrebačke opere, u kojoj nastupa od 2001. Ostvarila je dvadesetak uloga, među kojima se posebno ističu Ofelija na hrvatskoj praizvedbi Thomasova Hamleta, Gilda u Rigolettu i Kraljica noći u Čarobnoj fruli, što ih je najčešće pjevala u Zagrebu, te Lucia di Lammermoor u Rijeci. Svoje odlike vrsnoga koloraturnog soprana stavila je i u službu ovoga recitala, pod naslovom Srce u lahoru, u spomen Ljiljani Molnar-Talajić.

Ivana Lazar / Snimio Mladen Šinko

Izvedeni je program osebujan, biran, stilski ujednačen i zaokružen. Pretežno je impresionistički obojen s ljubavnom tematikom koja se ne izražava u prvom licu, već se donosi kao glazba stanjâ i simboličkih refleksivnih slika. Očigledno su skladateljima za sadržaje takvih pjesama odgovarali visoki položaji glasa i koloraturni elementi. Karakterističan primjer za to je pjesma Amor Richarda Straussa, izvedena uz njegove pjesme Uzburkana srca i Svezati htjedoh buketić. Slijedile su četiri od ranijih pjesama Claudea Debussyja, među kojima mu je Mjesečina (na Verlaineove stihove) poslije poslužila kao nadahnuće za mnogo poznatiju, ali glazbeno drukčiju, istoimenu klavirsku skladbu. Sve četiri pjesme – još Pantomima, Pierrot s malom koloraturnom kadencom na kraju i Priviđenje s nešto širim linijama, manje su poznate i rjeđe izvođene pa time zanimljivije.

Vrlo zanimljivima i što je važnije, vrlo lijepima, otkrile su se i neke hrvatske solo popijevke, također rijetko izvođene – Nokturno Ivane Lang i Četiri ljubavne na stihove Vesne Parun Adalberta Markovića. Ivani Lazar i ciklusu Molto cantabile stoga hvala za to otkriće, osobito za otkriće Markovićeva istančanoga glazbenog osjećaja kojim prati oporu filozofiju Paruničinih stihova (Stablo, Adam i Eva, Riječ koja nas je uvrijedila, Stranac).

Posljednji dio recitala, sa šarmantnim pjesmama Vrabec i Slavuj Huberta Pettana te četiri pjesme Julesa Masseneta s nešto gušćim, tečnim romantičarskim glazbenim slogom (Ako hoćeš, Draga, Elegija, Noć u Španjolskoj, Otvori svoje plave oči), odmaknuo se od impresionističkog idioma u kojem su Ivana Lazar i Danijel Detoni s punim glazbeničkim i emotivnim žarom oslikali razna sanjarenja, tuge i boli, lepršava scherza te začudne vizije na lahoru i pod mjesečinom. Kristalno čist ton sopranistice, njezina blaga piana, lakoća u intervalskim skokovima i nježno dosegnute visine isprepletali su se s elegantnim nastupom pijanista koji je u klavirskim dionicama pronašao sve vrijednosti punopravnoga pijanizma.