Nezadovoljni natjecatelji

Koncert Eugena Indjica u HGZ-u bio je dobar uvod u natjecanje u tri kruga koja su se održala u Maloj ili Velikoj koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog: polusatni recital s trima skladbama uz obvezatno Bachovo djelo i Chopinovu etidu, šezdesetminutni recital s također trima djelima od kojih je jedno moralo biti Beethovenova klavirska sonata, a drugo zadana skladba hrvatskog autora (Leptir svjetlosti Davorina Kempfa) i romantični klavirski koncert uz orkestar. Konačan broj natjecatelja bio je nezapamćeno malen, tek osamnaest glazbenika, od kojih deset iz Hrvatske. Točno polovica prošla je u polufinale, od kojih šestoro Hrvata (Stipe Bilić, Karlo Ivančić, Aljoša Jurinić, Petar Klasan i Lovre Marušić) uz koje su još bili Rumunjka Adela Liculescu, Ukrajinac Danylo Sailenko i Rusi Ana Alekseeva i Daniil Tsvetkov.

Aljoša Jurinić odbio je prihvatiti nagradu na ovogodišnjoj EPTA-i

U finalu je prvi put završni koncert jednoga međunarodnog natjecanja u Zagrebu iz večernjeg termina premješten u vrijeme generalne probe (u 11 ujutro!) jer je prednost dana ciklusu Metropolitan u Lisinskom. Nakon nedjeljne „jutarnje šihte“ i nastupa i petog finalista, na dodjeli je nagrada izazvana konsternacija među malobrojnom, ali mahom stručnom publikom.

Na petom (u 15 godina postojanja, od 1999) natjecanju, prvi put prva nagrada od 40.000 kuna, po kojoj i pamtimo određeno godište, nije dodijeljena. Od petero finalista u završnom su izlučnom krugu, uz sjajno pripremljen Simfonijski orkestar HRT-a i kooperativnoga dirigenta Uroša Lajovica, trojica kandidata izvela popularni Koncert u b-molu Čajkovskog, jedan Chopinov 1. koncert i jedan 3. koncert Prokofjeva. Druga je nagrada od 20.000 kuna, nagrada Simfonijskog orkestra HRT-a i nagrada publike, pripala Rusu Daniilu Tsvetkovu, koji je oduševio briljantnom izvedbom tehničkim iznimno zahtjevna Prokofjevljeva djela i po mnogima zaslužio biti prvi. Treću nagradu prema komisiji kojom je predsjedao ugledni ruski profesor Dmitrij Baškirov (u kojoj su se okupili uistinu vodeći europski pijanistički pedagozi: Estonac Naum Grubert, Slovenka Dubravka Tomšić Srebotnjak, Amerikanac Eugen Indjić, Belgijanac Johann Schmidt te Hrvatice Pavica Gvozdić i Ida Gamulin) trebali su dijeliti hrvatski favoriti, Aljoša Jurinić, koji je briljirao u šopenovskoj frazi, i Petar Klasan, koji je donio uživljenu kreaciju koncerta Čajkovskog. Njih dvojica dijele i 1000 eura posebne nagrade Klavirske kuće Heferer kao i koncert s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, koja je prema pravilniku trebala pripasti najbolje plasiranu hrvatskom natjecatelju. Četvrta nagrada nije dodijeljena, a peto mjesto, tek diplomu, dobili su Hrvat Stipe Bilić i Ukrajinac Danylo Saienko, nažalost, jer su obojica ostvarili zanimljive, prema shvaćanju dijametralno suprotne interpretacije Čajkovskog: Bilić poetično-sanjarsku, a Saienko moćnu čvrsto-tokatnu.

Ovogodišnje je natjecanje općenito obilježilo nezadovoljstvo i natjecatelja i publike, iznimno slab odaziv kandidata, završni koncerti u terminima generalnih proba i gotovo nikakva prisutnost u medijima. Najproblematičniji dio ipak je dodjela nagrada – prva i četvrta nisu dodijeljene, a treća nagrada i peto mjesto podijeljene su ex aequo, po dvojici finalista. Tridesetak sati nakon proglašenja rezultata Aljoša Jurinić, koji je već osvojio prve nagrade na nizu natjecanja, od kojih je najvažnija ona na Schumannovu natjecanju 2012. u Zwickauu, uputio je dopis organizatoru i žiriju te predstavnicima medija, kojim bez obrazloženja odbija nagradu riječima:

„Vezano za proglašenje rezultata 5. EPTA međunarodnog pijanističkog natjecanja Svetislav Stančić (3–9. veljače, Zagreb), ovim Vas putem obavještavam da zahvaljujem na dodijeljenoj mi ex aequo 3. nagradi, koju sam odlučio zajedno s novčanim iznosom ne prihvatiti.“