Ludost u zrcalu povijesti

U zagrebačkom kazalištu Mala scena 23. veljače održana je žuta premijera, a 24. veljače zelena premijera predstave Yorick, koja je nastala kao koprodukcija Teatra M&M, Ragusina, Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kazališta Mala scena. Predstava je proizvod intenzivnoga kreativnog i znanstvenog rada redateljice, dramaturginje, profesorice i mentorice Mire Muhoberac te studenata četvrte i pete godine kroatistike i drugih studijskih grupa i mladih glumaca Saše Lovrića, Tine Marušić, Marija Šimudvarca, Emine Smajić, Michała Gostyńskog, Maje Jukić, Antonije Župančić, Lehane Leček, Vanje Toplek, Kristine Kvakan, Patricije Smok i Nere Vladislavić. Naslov predstave upućuje na glavne motive kao što su ludizam, ludičnost, ludilo, ludost i mahnitost. Hamletova dvorska luda Yorick u predstavi ujedinjuje dramske osobe koje obilježavaju nedostatak komunikacije, ludost, bezizlaznost, psihijatrijske dijagnoze, apsurd. Istodobno, sve te dramske osobe predstavljaju mudrost, entuzijazam, radost i nadu. U trenutku Hamletova gledanja u Yorickovu lubanju, kao vlastita odraza u zrcalu, dolazi do prenošenja ludosti drugim dramskim osobama koje su ujedinjene u hibridu ulomaka iz svjetske i hrvatske književnosti, povezanih ludičkom logikom koja neprestano podsjeća na logiku sna. Mladi su entuzijastični studenti i izvrsni glumci plesom, glazbom, pjevanjem, govorom i glumom publiku naveli na uranjanje u strukturu snova, povezivanje ludosti i genijalnosti te ispitivanje vlastita bitka u svijetu gdje Krležini homo cylindriacusi „svojim veleučenim glavama“ potežu konce marioneta. Za razliku od stvarnosti, u ovoj predstavi cilindar simbolizira umjetnost, književnost i kazalište, njegovo mjesto zauzima važnu ulogu u predstavljanju drukčijeg svijeta u kojem navodne lude i klaunovi preuzimaju upravljanje sviješću.

Autorska reminiscencija na Ionescov komad Kralj umire / Snimio Vladimir Conjar

Predstavu obilježava zrcalna struktura koja se očituje na dvjema glavnim razinama. Ponajprije u tekstu predstave, tj. u scenariju koji karakterizira povezanost razlomljenih krhotina hrvatske i svjetske književnosti. Na razini režije zrcalna je struktura prisutna na sceni tako što glumci gledaju jedni u druge i publiku te u svojim suigračima i publici prepoznaju vlastitu i tuđu sliku, krhkost i moć. U tom zrcalnom odsjaju dolazi do poistovjećivanja s drugim i drukčijim, s ludošću i genijalnošću, s dramskim osobama te s piscima kao što su Držić, Shakespeare, Ionesco, Beckett, Pirandello, Slamnig, Paljetak, Krleža... Iluzorno zrcalo odražava realnost svijeta i pojedinca. Cijela je predstava, prema odličnoj redateljičinoj zamisli, uokvirena žutom i bijelom bojom. Iako se često smatra da žuta boja simbolizira isključivo ludost, ona istodobno simbolizira radost, entuzijazam, intelektualnost, energiju, mladenački žar i optimizam. Bijela boja simbolizira čistoću, nevinost, neiskvarenost i unutarnji mir. Navedena simbolika boja najbolje opisuje studente glumce koji su predstavom pokazali snagu hrvatske pisane i govorene riječi upravo u Mjesecu hrvatskoga jezika koji svojom ljepotom, dijalektalnom raznolikošću i značajnošću upućuje na važnost očuvanja identiteta. Držićev citat „Ludos vlada, moja sestrice, današnji dan, mudros je pogrđena“ najbolje opisuje lucidnu predstavu Yorick koja postavlja pitanja o granicama sna i jave, realnosti i privida, ludosti i mudrosti te istine i laži. Izvrsnost predstave, između ostalog, počiva na njezinoj otvorenoj strukturi: nakon završetka predstava ostavlja otvorenima mnoga pitanja – što su mudrost i ludost danas, postoji li među njima uopće razlika te mijenja li se njihov odnos u kolopletu povijesti.