Vijenac 522

Jezikoslovlje

Kristian Lewis, predsjednik Organizacijskog odbora skupa o Bratoljubu Klaiću

Klaić, svestrani jezikoslovac

Bernardina Petrović

Iako je riječ o znanstvenome skupu, vjerujemo da će teme koje se na njemu obrađuju biti zanimljive i onima koji Klaića u prvome redu poznaju kao autora Rječnika stranih riječi za koji neki kažu da je, nakon Biblije i Zagorkinih romana, najprodavanija knjiga u povijesti hrvatske knjige

 

Uoči znanstvenoga skupa u Matici hrvatskoj o Adolfu Bratoljubu Klaiću razgovaramo s Kristianom Lewisom, predsjednikom Organizacijskog odbora, znanstvenim suradnikom u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

 

 


Snimio Vladimir Conjar

 

 

 

Predsjednik ste Organizacijskog odbora znanstvenoga skupa u Matici hrvatskoj o Bratoljubu Klaiću. Što očekujete od toga skupa?

U Palači Matice hrvatske u Zagrebu održat će se 6. i 7. ožujka znanstveni skup Hrvatski jezikoslovac Adolf Bratoljub Klaić u povodu 30. obljetnice smrti Adolfa Bratoljuba Klaića. Organiziraju ga Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Matica hrvatska. Predložio sam sredinom 2013. Znanstvenomu vijeću Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje da obilježimo 30. obljetnicu smrti Adolfa Bratoljuba Klaića znanstvenim skupom koji bi se održao njemu u čast. Ravnatelj Instituta Željko Jozić i članovi Vijeća taj su prijedlog prihvatili i poduprli, a ravnatelj Jozić obratio se predsjedniku Matice hrvatske Igoru Zidiću s prijedlogom za organizacijsku suradnju. Predsjedništvo Matice također je procijenilo da bi bilo dobro i vrijedno da se skup održi, a potpredsjednik Stjepan Damjanović iznimno se, i profesionalno i ljudski, potrudio da se što bolje koordiniramo i organiziramo, na čemu sam mu veoma zahvalan. Za članove Organizacijskoga odbora Matica hrvatska predložila je, uz potpredsjednika Damjanovića, i pročelnicu Odjela za jezikoslovlje Jasnu Šego, a Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje voditeljicu Odjela za hrvatski standardni jezik Milicu Mihaljević, Lanu Hudeček i Barbaru Štebih Golub. Svima njima odsrca zahvaljujem na svesrdnoj i ustrajnoj pomoći, savjetima i predanu radu na organizaciji skupa. Osobito zahvaljujem tajniku Organizacijskoga odbora Vuku Tadiji Barbariću bez čije bismo sustavnosti, ažurnosti, pedantnosti i mirnoće mnogo teže svladali sve predvidljive i nepredvidljive organizacijske izazove.

Klaić je zapravo jedan od najsvestranijih hrvatskih jezikoslovaca, zar ne?

Točno. Adolf Bratoljub Klaić jedan je od najsvestranijih i širokoj javnosti najpoznatijih hrvatskih jezikoslovaca 20. stoljeća, te zavređuje da ga se trideset godina nakon njegove smrti prisjetimo i dostojno obilježimo tu obljetnicu znanstvenim skupom. Zamislili smo stoga da se na skupu što šire prouči Klaićeva bogata cjeloživotna djelatnost. Osim jezikoslovnoga rada – pod kojim podrazumijevamo njegove akcentološke, dijalektološke i poredbenoslavističke radove te pravopisne prinose – Klaić se bavio i tekstologijom, književnom teorijom i poviješću, kazalištem i scenskim govorom, leksikografijom i prevođenjem, a i sam je bio autorom književnih djela. Stoga smo u pozivnome pismu na skup kolegama ponudili deset tematskih cjelina u nadi da će svatko pronaći neki aspekt Klaićeva stvaralaštva koji bi dodatno osvijetlio i tako pridonio boljem poznavanju njegova djela.

Kojoj je javnosti skup usmjeren?

Iako je riječ o znanstvenome skupu, vjerujemo da će teme koje se na njemu obrađuju biti zanimljive i onima koji Klaića u prvome redu poznaju kao autora Rječnika stranih riječi za koji neki kažu da je, nakon Biblije i Zagorkinih romana, najprodavanija knjiga u povijesti hrvatske knjige. Klaićev se Rječnik doista može pronaći na polici za knjige u gotovo svakoj hrvatskoj kući, a za njime se i danas poseže bilo da rješavate križaljku, pišete seminarski rad ili čitate Gundulića, Šenou, Gjalskoga... Bilo bi nam drago da skup pohode i oni koji se hrvatskim jezikom i jezičnom kulturom bave svakodnevno, poput profesora i učitelja hrvatskoga jezika, lektora, prevoditelja, novinara, studenata filoloških smjerova, ali i oni koji jednostavno vole hrvatski jezik i zanima ih čime se sve bavio Adolf Bratoljub Klaić.

Koliko je izlagača uključeno?

Na skupu sudjeluje 35 izlagača iz znanstvenih ustanova diljem Hrvatske. Uz izlagače iz ustanova koje organiziraju skup, Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Matice hrvatske, na skupu će govoriti izlagači s Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu, filozofskih fakulteta u Osijeku, Puli, Rijeci, Zadru i Zagrebu te iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Široj je hrvatskoj javnosti, kako ste i sami rekli maloprije, Klaić poznat najviše po svom Rječniku stranih riječi. Kakvom ocjenjujete ulogu toga rječnika danas? Hoće li istraživanja djela Bratoljuba Klaića ponuditi mogućnost za raspravu o leksikografskoj normi?

Posljednje je izdanje spomenutoga rječnika izišlo 2012. godine pod naslovom Novi rječnik stranih riječi kod Školske knjige. Prije toga imao je gotovo neutvrdiv broj izdanja, o čemu svjedoče različite informacije koje o dosadašnjim izdanjima nude katalozi Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Knjižnice Filozofskoga fakulteta i, primjerice, Knjižnica grada Zagreba. O tome koliko je taj rječnik i danas važan hrvatskomu jeziku i kulturi svjedoči činjenica da je na skupu od trideset izlaganja gotovo polovica, njih trinaest, posvećeno upravo njemu. On je sudionicima skupa poslužio kao izvor za proučavanje antroponima, glagolskih tvorenica, jezikoslovnoga, računalnoga, pomorskoga, pravnoga i upravnoga te strojarskoga nazivlja, zatim frazema, germanizama i rusizama te naglasaka. Koliko tema proistječe iz samo jednoga Klaićeva djela! Nadam se da će se u raspravama nakon izlaganja itekako problematizirati i leksikografska norma.

Jedno je od temeljnih pitanja standardnoga hrvatskoga jezika, možda i bolna točka hrvatskoga jezika, naglasni sustav i njegova primjena. Bratoljub Klaić tom se problematikom dugo bavio, predavao je hrvatski jezik i akcentologiju studentima na Akademiji dramske umjetnosti. Objavio je i veći broj radova iz područja hrvatske prozodije. Znaju li naši suvremenici za to područje njegova djelovanja? Što bi danas Klaić, dugogodišnji jezični savjetnik na predstavama, rekao na govor hrvatskih glumaca, političara, voditelja?

Doista, naglasni je sustav bolna točka hrvatskoga jezika. Ne treba imati osobito istrenirano uho da se primijeti koliko je u javnoj komunikaciji pala razina poznavanja standardnojezičnoga naglašavanja. Bojim se da bi Klaić danas bio nezadovoljan onime što bi čuo na televizijama i na radijima, uz rijetke iznimke. Valja među pozitivnim primjerima izdvojiti uporna nastojanja Službe za jezik i govor na Hrvatskoj radioteleviziji te posvećenost Akademije dramskih umjetnosti poučavanju pravilnoga naglašavanja u hrvatskome jeziku. Sa sigurnošću mogu reći da te dvije ustanove vode sustavnu dugogodišnju skrb o naglasnoj normi hrvatskoga standardnog jezika. Raduje me stoga što na našem skupu sudjeluje i Đurđa Škavić, Klaićeva nasljednica na Akademiji dramskih umjetnosti, koja će govoriti o Klaićevoj djelatnosti smještenoj između jezikoslovlja i scenskoga jezika i govorenja. Probleme pri pravilnome naglašavanju prepoznali su i mnogi drugi sudionici na skupu te su se tematski usmjerili na raščlambu naglasnih varijanata i varijacija u prošlosti i danas. Vjerujem da će njihovi zaključci biti zanimljivi.

Klaić je supriređivač Hrvatskoga pravopisa. Hoće li ovaj znanstveni skup ponuditi svoj stav o tom pravopisu i pitanju hrvatskoga pravopisa danas?

Moram priznati da sam očekivao da će se više sudionika skupa baviti Klaićevom pravopisnom djelatnošću. Klaićevi pravopisi na skupu proučavat će se s nazivoslovnoga i metodološkoga gledišta. Jedno je izlaganje posvećeno fonološkome nazivlju u Klaićevim pravopisima, a drugo metodološkim postupcima u Hrvatskome pravopisu iz 1944. U svakom slučaju raduje me što će i ta dva aspekta Klaićeve pravopisne djelatnosti biti kvalitetno i pomno analizirana.

Postavlja se i pitanje Klaićevih prijevoda s klasičnih jezika. Koliko su oni danas „dobri“?

Ako se što može reći o Klaiću, onda je to da je volio raditi i da je sve što je radio radio marljivo, savjesno, s predanošću i velikim znanjem. Uvjeren sam da je tako pristupao i prevođenju klasičnih pisaca. Jednom sam svjedočio živoj raspravi dviju hrvatskih jezikoslovki o temi u koju su obje bile prilično upućene. Na prigovore jedne, druga je odgovorila: „Ja sam napravila najbolje što sam znala, a tko umije bolje – široko mu polje.“ Eto, tako bih i ja rekao: Klaić je sigurno preveo najbolje što je znao. A tko umije bolje…

Hoće li skup u Matici hrvatskoj o Bratoljubu Klaiću rezultirati zbornikom ili knjigom?

Sudionicima skupa ponudit ćemo da pisane verzije svojih izlaganja pošalju kao članak uredništvu znanstvenoga časopisa Rasprave koji objavljuje Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Radovi koje primimo proći će recenzentski postupak, bit će ocijenjeni i na kraju objavljeni u tematskome broju Rasprava posvećenome Klaiću. Ondje će na jednome mjestu biti dostupni svi najnoviji radovi koji su se bavili Klaićevim stvaralaštvom. Tako ćemo napraviti trajan i, nadam se, koristan spomen na hrvatskoga jezikoslovca Adolfa Bratoljuba Klaića.

Vijenac 522

522 - 6. ožujka 2014. | Arhiva

Klikni za povratak