Kazališni globus - svijet

Pariz – Muriel Mayette Holtz, već osam godina direktorica pariške Comédie Française i poznata glumica, postavila je na velikoj sceni najstarije francuske kazališne institucije Snoviđenje u noć ivanjsku Williama Shakespearea. Iznimno cijenjena umjetnica i nositeljica više francuskih odličja (uključujući i titulu viteza, ma kako se ta zvala u ženskim rukama) posljednjih godina više režira nego glumi. Uz vođenje ugledne francuske kazališne kuće otprilike jednom godišnje stigne i režirati. Snoviđenje u noć ivanjsku u novoj interpretaciji, ali starom prijevodu Victora Hugoa, nazvan je osvježenjem na sceni i vrlo kvalitetnom produkcijom. Pohvale su dobili i glumci Martine Chevallier, Michel Vuillermoz, Julie Sicard, Christian Hecq...

Manchester – Nisu svi zadovoljni starim prijevodima. Čehov je uz Shakespearea vjerojatno najizvođeniji, ali i najadaptiraniji dramatičar, njegove drame rado se izvode, ali se iz njih još radije prave adaptacije. Jedna od njih, a ovo joj nije praizvedba, jest i prerada Galeba Anye Reiss prošloga tjedna izvedena u kazalištu u umjetničkom centru Lowry u Manchesteru. Reissova je u 22. godini života jedan od najzanimljivijih novih glasova britanskoga kazališta, a osim Galeba poznata je i po novoj adaptaciji Wedekindova Buđenja proljeća. Premješten u sadašnje vrjeme, na mali engleski otok, Galeb se bavi poludjelim tinejdžerima današnjice, među kojima je najmanje odrasla – Arkadina. U ovoj verziji, na zadovoljstvo mnogih, ipak nema oralnoga seksa, kao što je to bilo u onoj prikazanoj lani u kazalištu Headlong. Adaptacija Reissove u kojoj se Medvedenko žali na nepovoljne tarife mobilnih mreža uspjela je, slažu se svi, sačuvati Čehovljev duh pa nudi vrlo zanimljiv materijal za izvedbu. Izvrsnost preradbe uz činjenicu da Reissova odlično poznaje jezik tinejdžera čini produkciju krajnje uvjerljivom. Redatelj Chris Honer odlično je iskoristio sve vrline adaptacije, a ovom se predstavom nakon 26 godina povukao s mjesta ravnatelja kazališta, koje nakon ove produkcije seli u novi prostor. Galeb je tako, ocjenjuju kritičari, postao labuđa pjesma ovog redatelja i kazališta. Najbolja moguća, jednoglasni su.

New York – Da klasici ne trebaju nužno radikalnu adaptaciju da bi bili aktualni i zanimljivi, pokazalo je gostovanje engleskog Young Vica u Brooklyn Academy of Music. Lutkina kuća, poznatija kao Nora, Ibsenovo remek-djelo u režiji Carrie Cracknell, nije preseljena iz svog vremena s kraja 19. stoljeća. Ipak, u tipično anglo-američkom duhu i ona ima adaptatora, iako je riječ zapravo samo o novom prijevodu. Premda su i Njujorčani prije petnaestak godina imali odličnu produkciju Nore, ova ih je, sudeći po reakcijama, oborila s nogu. Ispisali su joj panegirike, a posebno ih se dojmila činjenica da stara i poznata priča može biti uzbudljiva i puna napetosti, kao da svi ne znaju što će se na kraju dogoditi. Osim odličnoj režiji i scenografskom rješenju Iana MacNeila, koje pozornicu rotira 360 stupnjeva tijekom izvedbe, uspjeh produkcija ipak duguje prije svega glumcima. Hattie Morahan u naslovnoj ulozi fascinirala je i američku publiku, a Dominic Rowan kao Helmer bio joj je više nego dostojan partner.

Moskva – Praizvedba novog komada Ivana Viripajeva, jednog od najizvođenijih suvremenih ruskih dramatičara u inozemstvu, u Studiju kazališta Fomenko izazvala je veliku pozornost javnosti. Neobičan naslov Ljetne ose grizu nas i u studenome krije intimnu dramu troje ljudi, bračnog para i njihova najboljeg prijatelja te njihove složene ljubavne i emotivne odnose. Premda se cijeli sukob naizgled odvija oko banalnoga pitanja je li suprugov brat prošloga ponedjeljka posjetio svoju šogoricu, priča je mnogo složenija. Troje se ljudi optužuje, žali za onim što jesu ili nisu napravili u životu i otkriva vlastite i tuđe grijehe. Ipak, cijela povremeno mračna priča završava u prijateljskom duhu i optimistički pa se osjeća kako je Viripajev imao potrebu napisati komad nakon kojeg će se publika osjećati dobro. Iako je Strom Reibo produkciju režirao dinamično i s mnogo ironije, ostaje dojam da novi komad Viripajeva ipak nije kvalitetan koliko su to njegove uspješnice Kisik, Genesis br. 2 ili Srpanj.