Ambiciozno, ali nedovoljno ostvareno

Kazalište lutaka Zadar i ove, kao i prošlih godina, upustilo se u pustolovinu stvaranja predstave na nedramskom djelu, ovaj put to je Divlji konj Božidara Prosenjaka. Predstava je zamišljena kao mjuzikl za koji su songove napisali Prosenjak i Darko Hajsek, koji je ujedno skladatelj glazbe, a praizvedena je tijekom veljače u režiji Petra Vujačića.

Svoj uspjeli i nagrađivani dječji roman Prosenjak je pretočio u zanimljivu dramsku priču o odrastanju, u svojevrsnu metaforu ljudskoga života. Naime, autor prati život ždrebeta, Divljeg konja, od dolaska na svijet, prvih koraka na četiri noge, radosti galopa na otvorenim pašnjacima, života u svijetu divljine i na seoskoj farmi s pitomim konjima, okrutnoga života u rudniku gdje konj služi za vuču vagona do posljednjeg putovanja u klaonicu.

Vujačićev Divlji konj predstava je neujednačenih ritmova / Snimila Iva Perinčić

Riječ je o univerzalnoj i svevremenoj priči koja govori o vječnoj borbi dobra i zla, o istini i pravdi, o žrtvi i ljubavi. Divljeg konja – otpočetka zaigrana, nestašna, svojeglava – jednoga dana napadnu vukovi, od kojih ga obrani otac plativši to vlastitim životom. Od tada Divlji konj postaje predvodnik stada. Zbog svojega karaktera jednom se nađe među pitomim konjima na imanju njihova gospodara, gdje upoznaje ždrebicu Neru, zaljubljuje se, ali Nera je već u ljubavi s konjem Šarcem, kojemu je oždrijebila mlado. Divlji konj neko vrijeme pati, a onda se zaljubi u ždrebicu Zvijezdu. No zbog naravi i sumnje u gospodara pobjegne, a pri bijegu uhvate ga konjokradice te završi u podzemnim rudnicima, gdje vuče vagone zajedno s Nerom, koja je također dospjela u rudnik. I opet se probudi stara ljubav.

To je trajalo sve dok nisu uspjeli pobjeći iz rudnika i našli se ponovno na imanju nekadašnjega gospodara, gdje je Divljega konja čekala Zvijezda s njihovim ždrebetom, što on nije znao. Zvijezdi je priznao da je u rudniku ljubovao s Nerom, zbog čega se Zvijezda naljutila i pobjegla od njega. Na kraju je ipak shvatila da za sve nije kriv on, da ga voli i vratila mu se. Od tada su na imanju plesali, što su poslije nastavili i njihovi potomci.

Ta romantična priča bila je podloga poželjnoj i poučnoj romantičnoj predstavi, koja završava bajkovito, letom konja u nebo. Nažalost od zamišljenoga malo se realiziralo. Prvi nesporazum dogodio se u dramatizaciji; većina prizora, koji su trebali povezati priču u cjelinu, nespretno su i nelogično odstranjeni ili su smandrljani tako da se teško mogla pratiti fabula. Drugi nesporazum dogodio se u nejasnom žanrovskom opredjeljenju, od početka do kraja predstave nije jasno što se htjelo, drama ili dramski mjuzikl? Ritam dramske radnje narušavale su nedovoljno osmišljene i dorađene muzičke sekvence, zbog čega je mjuzikl ostao uskraćen za dramski otpjevane songove. Rezultat spomenutih nesporazuma je predstava neujednačenih ritmova i razvučene unutarnje dinamike.

To je sputalo glumački izraz pa su glumačke interpretacije često skončavale u scenskoj zbrci, zbog čega je izostao očekivani glumački rezultat zadarskih lutkara. Dakle, unatoč glumcima koji su poznati kao iznimni lutkarski animatori, unatoč njihovu umijeću animacije i vrsne sposobnosti karakterizacije, izostale su kako pojedinačne kreacije tako i sveukupne kreativnosti. No za to nisu krivi samo glumci i režija nego i odveć ambiciozan, a nesvrhovito kreativno osmišljen i iskorišten scenski pokret.

Ono što valja istaknuti kao vrijednost te ambiciozno zamišljene, ali dokraja neostvarene predstave svakako su scenografija i kreacija lutaka Mojmira Mihatova te kostimi Marije Šarić Ban.