Snaga u različitosti

„Najpoglavitia sverha družtva našega jest: nauk i knjiženstvo u našem narodnom jeziku razprostranjivati i priliku mladeži našoj dati, da se domorodno izobrazi. Ovamo najviše spada utištenje verstnih knjigah za priličnu cenu. – Mi imademo mnogo starih i glasovitih delah iz 16. i 17. stoletja, (...) – kad još nemačka literatura u zibci biaše (...) Ovim putem bi nesamo slavu u književnom svètu postigli; nego bi takodjer i našim domaćim spisateljem (...) znatnu pomoć dali.“

Tim je riječima prvi tajnik Matice ilirske (od 1874. hrvatske) Vjekoslav Babukić u Ilirskim narodnim novinama (19. veljače 1942) izvijestio o osnutku novoga društva sa zadaćom razvoja hrvatske književnosti, znanosti, umjetnosti i njegovanja hrvatskoga jezika. U narednim desetljećima entuzijazmom Matičinih utemeljitelja i njihovih nasljednika stvorena je stožerna institucija hrvatske kulture koja je uvijek odgovarala potrebama vremena. Matica to čini i danas, 172 godine od osnutka, kada se uz primarnu djelatnost, tiskanje kapitalnih djela iz baštine i suvremenosti, prilagođava i novim medijima, kada svoja vrata otvara glazbenicima, književnicima, novinarima, osobito mladima, i u punom smislu riječi povezuje čitav hrvatski narod.

Crkvene pjevačice iz Baranjskog Petrova Sela predstavile su bogatu baštinu Baranje / Snimio Mirko Cvjetko

Djelovanjem na kulturnom i društvenom planu matičari su otpočetka jačali svijest o narodnom jedinstvu, okupljajući Hrvate iz različitih krajeva. Upravo Matičini ogranci uvijek su bili najjača snaga Matice, što je u svom govoru u povodu proslave ovogodišnjeg dana MH 10–11. veljače u Središnjici istaknuo i njezin predsjednik Igor Zidić, kazavši da Matica nije samo Zagreb, već ukupnost svega onoga što jesmo i što smo baštinili. „Svugdje su mogućnosti različite, međutim u tim je različitostima veliko hrvatsko bogatstvo“, kazao je Zidić, što su na primjerima gostujućih ogranaka iz Beloga Manastira, Sarajeva i Sinja pokazali i njihovi predsjednici.

„Baranju ne treba prešutjeti“, poručili su prva predsjednica Julijana Vladetić te aktualni predsjednik Ogranka u Belome Manastiru Edo Jurić, istaknuvši da osim dobrih vina i Kopačkog rita Baranja njeguje bogatu kulturnu baštinu. To su nastupom u Matici potvrdile crkvene pjevačice iz Župe sv. Lovre iz Baranjskog Petrova Sela, otpjevavši nekoliko tradicionalnih marijanskih napjeva, što je belomanastirski ogranak objavio i na CD-u, a predstavljena je i ostala izdavačka djelatnost Ogranka. Bogata povijest OMH u Sinju prikazana je filmom o Sinjskoj krajini te izlaganjem dugogodišnjega člana Nevena Strukana, koji je izrazio nadu da će rad starijih članova nastaviti mlađi u novim prostorijama u Alkarskim dvorima, apostrofirajući doprinos fra Joze Solde koji je na čelu Ogranka bio od 1993. do 2003.

Zbog aktualnih previranja u BiH i lošega položaja Hrvata s posebnom je pozornošću dočekano izlaganje fra Petra Perice Vidića, predsjednika OMH u Sarajevu, koji je podsjetio da veze Sarajeva i MH sežu u daleku 1879, a uz Matičinu potporu tiskan je i prvi književni časopis u BiH Bosanski prijatelj. Vidić je kazao kako je Ogranak u Sarajevu 2003. kupio i adaptirao prostorije za ured i knjižnicu, a uz kapitalnu ediciju Hrvatska književnost BiH u 100 knjiga i časopis Hrvatska misao, o čemu smo detaljno pisali u Vijencu br. 513, posebno je naglasio veze Matice i mladih, koje se u sklopu Dana MH ostvaruju kroz večer zborova sarajevskih gimnazija, srednjoškolsku književnu večer, izložbu likovnih radova osnovnoškolaca i dr. Ogranak u Sarajevu živo svjedoči i otvorenost MH za suradnju s drugim kulturama i narodima, što je Vidić posebno istaknuo: „Uz Božju pomoć i ubuduće ćemo težiti da Ogranak MH u Sarajevu bude stjecište kulturnih zbivanja, organizator manifestacija hrvatske kulture, koje se nadopunjuju s bošnjačkom i srpskom, most afirmacije različitih kulturnih i duhovnih dobara između susjednih zemalja.“