Profilirane izvedbe

Matija Dedić već je duže vrijeme bez sumnje naš najistaknutiji jazz pijanist te slijedom toga ima bogatu diskografiju. Održavši obećanje dano tijekom koncerta u Lisinskom, kada je kao gost-solist nastupio uz sastav Black Coffee, stiglo mi je najnovije diskografsko solo i trio izdanje nazvano po njegovoj skladbi Sentiana.

Matija Dedić (Zagreb 1973) trebao je postati koncertnim pijanistom klasične glazbe. Prema vlastitu kazivanju, jazzu ga je usmjerio američki pijanist Keith Jarrett i njegov album Köln Concert, a tek potom, što je u pijanističkom razvoju jednog mladog jazzista vrlo zanimljivo, pijanisti Art Tatum, Erroll Garner i Oscar Peterson. U listopadu 1991. odlazi na studij kod profesora Haralda Neuwirtha u Institutu za jazz u Grazu. Taj studij u kombinaciji s talentom te „brušenje“ i stjecanje rutine na brojnim domaćim i stranim pozornicama dovest će do visoke razine njegova današnjeg jazzističkog djelovanja, a slijedom toga i dosad već bogata diskografskog opusa.

Izd. Bamboo Music, Houston, 2013.

Koristeći se poznatom američkom klasifikacijom selected discography, vrijedi se prije najnovije Sentiane prisjetiti nekih Dedićevih ranijih izdanja, od 1994. kada je u zagrebačkom klubu Gjuro prosvirao jazz kvartet Boilers, u kojem su uz Matiju Dedića svirali trubač Davor Križić, kontrabasist Mladen Baraković i bubnjar Kruno Levačić. Kvartet će uskoro izdati i prvi CD Some Blues s repertoarnom kombinacijom nekih poznatih jazz standarda te vlastitih skladbi. Potom vrijedi zabilježiti album That’s It sastava Boilers All Stars iz godine 2003, pri ostvarenju kojeg se spomenutoj četvorici pridružuje niz vodećih zagrebačkih jazzista: alt-saksofonist Miro Kadoić, tenor-saksofonist Saša Nestorović, bariton-saksofonist Damir Horvat, gitarist Ante Gelo i perkusionist Hrvoje Rupčić. Sklon dinamici u svojim glazbenim pa tako i diskografskim projektima, Matija Dedić 2010. poseže i za zanimljivim adaptacijama glazbenih djela prve hrvatske skladateljice Dore Pejačević, koje formaciju temeljnog klavirskog jazz trija s kontrabasistom Mladenom Barakovićem i bubnjarom Bornom Šercarom zvukovno obogaćuju glas Vlatke Burić i violina Laure Vadjon. Potom stiže Dedićev jamačno željeni trenutak da zasvira na zagrebačkom festivalu jazza, a potom i snimi dvostruki album From The Beginning (s američkom ritam-sekcijom: Larryjem Grenadierom na kontrabasu i Jeffom Ballardom na bubnjevima), koji karakterizira vrlo dobro osmišljen program sastavljen od šest vlastitih originalnih skladbi izvedenih glasovirom solo te poznatih jazz standarda baladnog tipa kao što su: ’Round About Midnight Theloniousa Monka, You Are So Beautiful Richarda Rodgersa, Lush Life Billyja Strayhorna i Prelude To A Kiss Dukea Ellingtona, dopunjen često izvođenom swing temom Dixona i Hendersona Bye Bye Blackbird. Sličnim se programskim odabirom i promjenama glasovira solo i ritam-sekcije Matija Dedić poslužio i kod svog posljednjeg diskografskog ostvarenja nazvanog po vlastitoj skladbi Sentiana iz 2012. godine, ali ovaj put s drugačijim sastavom američke ritam-sekcije: s kontrabasistom Scottom Colleyjem i bubnjarom mlađe generacije, stilski potpuno u modernom pristupu instrumentu, Antoniom Sanchezom. I ovdje nalazimo kombinaciju klavirskih solo izvedbi snimljenih 2013. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog i trio izvedbi, ali je tu repertoar originalnih Dedićevih skladbi već dominantan. Od deset predstavljenih skladbi samo jedna, On The Green Dolphin Street Bronisława Kapera, ne potječe iz pera Matije Dedića.

Dedić i na ovom albumu demonstrira neprijepornu tehniku sviranja, zatim jedan za njega već prepoznatljiv pijanizam evidentno inspiriran uzorom Keithom Jarrettom te obogaćen nizovima originalnih maštovitih improvizacija s ponekad neočekivanim ili neuobičajenim harmonijskim progresijama, što se, dakako, najbolje može uočiti u klavirskim solo izvedbama. Svi su ti elementi evidentni već u izvedbi skladbe Sentiana, a nastavljaju se još zornije i u Dedićevim skladbama Plan B, Coutlett u bržem tempu sa solom kontrabasa Scotta Colleya, potom u skladbi Deep te u duhovitoj i zanimljivoj parafrazi naslova poznatog američkog standarda Stella By Skylark, a također i u izvedbama drugih na albumu predstavljenih Dedićevih skladbi: Freerony, Uncle M, 6 Umbrella’s, Bremen i Hella. Posebno je uočljiv Dedićev nov originalan i svakako specifičan pristup interpretaciji jedinog standarda na albumu, poznate skladbe Bronisława Kapera On The Green Dolphin Street.