Obnovitelj cjeline hrvatske kulture

Umro je ugledni profesor Vladimir Vratović, umro je zaslužni član Matice hrvatske. S tugom smo primili vijest o njegovoj smrti, o smrti velikog poznavatelja književne baštine, iznimnog profesora, graditelja i obnovitelja Matice hrvatske.

S pravom ga tako možemo zvati jer će zauvijek u hrvatskoj kulturi ostati njegov prinos najvećoj Matičinoj biblioteci, znamenitoj kolekciji Pet stoljeća hrvatske književnosti. Dvosveščana knjiga Hrvatski latinisti – Croatici auctores qui latine scripserunt koju je priredio sa svojim učiteljem Veljkom Gortanom (objavljena 1969) omogućila je temeljito studiranje i proučavanje hrvatske književnosti. U doba kad je Matica hrvatska bila sumnjičena i napadana, najveća kulturna djela bila su dostojan odgovor teškom vremenu i bila su ne samo okrepa nego i najbolji poticaj za stvaralaštvo. Nastajala su djela koja su davala novu sliku cjeline hrvatske kulture. Hrvatska latinistička književnost u sjajnom antologijskom izboru bacila je novo svjetlo na svu književnost koju su Hrvati napisali na svom hrvatskom jeziku. To je osobito važno za proučavanje Hrvatskoga narodnog preporoda. Proučavanja rimske književnosti i hrvatskoga latiniteta omogućavaju nam razumijevanje djela velikih pisaca, njihov umjetnički izraz, stil, ali nam osvjetljavaju i njihove zajedničke pothvate koje su poduzimali da bi se osnovale i očuvale naše nacionalne ustanove, škole i društva. Latinski jezik koji nas je čuvao od tuđih presezanja bio je indirektni zaštitnik hrvatskoga jezika i hrvatskih ustanova.

Vladimir Vratović, proučavatelj hrvatskih latinista

Profesor Vratović o tome nije rekao tek prigodno slovo, nego je temeljitim proučavanjem djela hrvatskih pisaca dao najbolju građu našoj književnoj publici, svojim studentima i svojim kolegama. Za knjigu Hrvatski latinisti – Croatici auctores qui latine scripserunt profesori Gortan i Vratović dobili su 1970. Nagradu Matice hrvatske, a 1971. republičku nagradu Božidar Adžija.

U velikom izdavačkom pothvatu Mladosti i Libera za Povijest svjetske književnosti objavljenu u osam knjiga profesor Vratović uredio je knjigu Grčka (antička), rimska, bizantska, srednjovjekovna latinska, novovjekovna latinska, novogrčka i albanska književnost i napisao dionicu o rimskoj književnosti.

Šezdesetih i sedamdesetih godina hrvatski su književnici i znanstvenici objavili mnoga enciklopedijska i znanstvena djela. U vrijeme nakon pojave Zagrebačke Biblije te mnogih prijevoda svjetske književnosti, osobito rimske, ne samo da su nastajala nova književna i znanstvena djela nego su priređivani iznimno vrijedni simpoziji koji su imali osobito društveno značenje. Često je sudjelovanje na njima bilo skopčano s naporima putovanja, a bila je nekad potrebna i stanovita građanska odvažnost. Profesor Vratović sudjelovao je na simpozijima i kongresima u Hrvatskoj i svijetu; o Faustu Vrančiću u Šibeniku 1995, o fra Anđelu Zvizdoviću u Sarajevu 1998, o sedam stoljeća Šibenske biskupije u Šibeniku 1998, o Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju 1998. Pisao je o hrvatskim latinistima Kotoranima, o hrvatskim latinistima u Bosni – putovao u Visoko, Kraljevu Sutjesku i druge samostane i riznice knjiga i znanja, susretao poznavatelje i njegovatelje klasične književnosti i kulture.

Od početka svog radnog vijeka na Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1951) temeljitim bavljenjem latinitetom i hrvatskom književnošću sveučilišnoj nastavi dao je svoja iznimna predavanja, studije i knjige. Doktorirao je radnjom Horacije u dubrovačkom pjesništvu 18. i 19. stoljeća. Svojim proučavanjem stare hrvatske književnosti osvijetlio je stoljeća književnog stvaranja u Dubrovniku. Temeljitim analizama književnih i znanstvenih tekstova i jasnim iznošenjem rezultata i zaključaka približio nam je veličinu Dubrovnika i velikana koji su nas vezali s vrhuncima svjetske književnosti bez kojih nije moguće razumjeti ni Europu, a ni Hrvatsku. Objavio je, uz ostalo, knjige Rimska književnost, Hrvatski latinizam i rimska književnost, Latinski u hrvatskom kontekstu, Ogledi o hrvatskoj književnosti latinskoga izraza.

U Matici hrvatskoj živo je i predano djelovao osobito se zalažući za prožetost hrvatske domovine najboljim kulturnim djelima i događajima. Pamtimo njegovo sudjelovanje na brojnim susretima i razgovorima o knjigama i književnim djelima, na skupštinama, u Središnjici i u ograncima. S prvacima Matice hrvatske, Sveučilišta i Hrvatske akademije bio je suglasan da svoju budućnost moramo oblikovati radom, marom i znanjem svojih ljudi. Djelio je zajedničku brigu za Matičine ogranke i posvuda neumorno širio ljubav za knjigu. Matica hrvatska objavila mu je 1996. knjigu Hrvati i latinska Europa. S velikom ljubavlju i znanjem izgrađivao je i njegovao kulturu jezika i govora. S poštovanjem je skrbio o Matici hrvatskoj sudjelujući osobito u njezinoj obnovi i u radu upravnih tijela. U ograncima je svojim predavanjima donosio najbolje sa Sveučilišta u Zagrebu i iz Središnjice.  Pamtimo njegov posebni ton i njegov izričaj na trenutke dramatičan, a pun zauzetosti, srdačnosti i prijateljstva. Sjećamo se njegova puta u Županju 1992. s glavnim tajnikom Krešimirom Mikolčićem kad je o 150. obljetnici Matice hrvatske govorio učenicima i profesorima novootvorene gimnazije. U Križevcima je održao predavanje o našim latinistima – vezi hrvatskog Sjevera i Juga. Putovao je u Bihać i u Livno na Dane hrvatske knjige 1998. Bio sam svjedok oduševljenja književne publike u Osnovnoj školi u Žegaru i u Centru za kulturu u Bihaću, a osobito susreta s livanjskim učenicima, profesorima, članovima Matice hrvatske i fra Bonom Vrdoljakom, kustosom epigrafske zbirke glasovitog samostana na Gorici.

Dolazio je rado na predstavljanje knjiga, književne susrete i tribine, pažljivo slušao i davao vrijedne komentare i kritike. Pridonosio je tako zajedništvu autora i publike, ogranaka i Središnjice.

Čuveni su njegovi razgovori na Hrvatskom radiju o latinskim riječima, sintagmama i frazama koje se upotrebljavaju u hrvatskom kontekstu. Na najbolji je način čuvao i tumačio baštinu i razvijao nove vrijednosti hrvatske kulture i jezika.

U Matici hrvatskoj njegovo će djelo ostati trajno zapamćeno i zapisano.