Medijski odgoj u škole

Da dosegne auditorij od pedeset milijuna ljudi, radiju je trebalo četrdeset godina, televiziji trinaest, a internetu četiri. Društvena mreža Facebook do pedeset milijuna korisnika došla je za dvije godine. Ti podaci zorno ocrtavaju rastući utjecaj medija na suvremeno društvo koji u 21. stoljeću snažnije nego ikad oblikuju životne navike, mišljenja i ponašanja svih stanovnika globalnog sela (McLuhan), napose djece i mladih.

Tematska sjednica o medijskoj pismenosti u Hrvatskom saboru bila je iznimno posjećena

Masovni mediji kao javna dobra jačaju kozmopolitizam i demokraciju, ali isto tako manipuliraju, promiču vlastite vrijednosti i ideologije, stvaraju (lažne) potrebe. Kako bi osposobili ljude za aktivno participiranje i kritičko korištenje medija, razvijen je koncept medijske pismenosti, o čemu se ususret Danu sigurnijeg interneta 10. veljače govorilo u Hrvatskom saboru. U toj je prigodi na inicijativu pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić održana tematska sjednica Medijska pismenost za sigurnost djece u svijetu medija i interneta triju saborskih odbora – za medije, za obrazovanje te za obitelj, mlade i sport. Na njoj su o potrebi uvođenja medijskog odgoja u škole na najvišoj razini raspravljali brojni saborski zastupnici, medijski stručnjaci, predstavnici Vladinih tijela i Europske komisije, među ostalima i članovi Odjela za medije Matice hrvatske i voditelji Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK) Igor Kanižaj (Fakultet političkih znanosti) i Danijel Labaš (Hrvatski studiji). Sjednici su nazočili i glavni tajnik MH Zorislav Lukić te Klara Čičin-Šain, tajnica Odjela za medije i Komunikološke škole MH.

Sjednica je bila vrlo sadržajna, a nakon uvodnih izlaganja povela se plodna rasprava. Član Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Gvozden Flego kazao je da RH u medijskoj pismenosti znatno zaostaje za zemljama EU-a, što je svojim dojmljivim izlaganjem pokazao Igor Kanižaj. Naime medijskoj kulturi u našim školama posvećen je svega jedan sat hrvatskoga jezika na mjesec, a postavlja se i pitanje medijske (ne)pismenosti samih nastavnika. Kanižaj je iznio zanimljiv podatak da 62% hrvatskih građana smatra da je uvođenje obrazovanja za medijsku pismenost u školama potrebno (DKMK i& Ipsos Puls, 2013), za što prema njegovim riječima ne treba novac, već odlučnost. U tom je kontekstu naveo svijetao primjer projekta Djeca medija DKMK-a, proizašla iz Komunikološke škole MH, čiji su volonteri u školama diljem RH održali više od 250 radionica, ostvarili 39 radijskih emisija, znanstveni skup i zbornik Djeca medija (MH, 2011), a portal djecamedija.org posjetilo je 100.000 ljudi. Da volje, znanja i kompetencija ima, ali nedostaje potpora institucija, pokazala je i učiteljica Lidija Kralj iz OŠ Veliki Bukovac, nositeljica jedinoga projekta EU-a u RH koji se bavi medijskim odgojem, a glavni tajnik MH Zorislav Lukić temu je proširio pitanjem kvalitete medijskoga sadržaja, odnosno školovanja i medijske pismenosti samih novinara, koji prema postojećim propisima ne moraju biti visoko obrazovani. Pravobraniteljica za djecu u završnoj se riječi zauzela za promptno uvođenje medijskog odgoja u škole te iznijela niz preporuka za unapređenje medijske pismenosti.

Zaključno treba istaknuti kako je tijekom rasprave u kojoj su uz saborske zastupnike sudjelovali zamjenice ministra obrazovanja i predsjednika države, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović, dekan Učiteljskoga fakulteta Ivan Prskalo i drugi, izrečeno mnogo stajališta o načinima uvođenja medijske pismenosti u škole, no svi su se složili o jednom – obrazovanju za medijsku pismenost u 21. stoljeću hrvatskom je društvu nužno. Očekujemo stoga da će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u sljedećem razdoblju tom pitanju posvetiti više pozornosti i krenuti u izradu nacionalnog kurikula za medijski odgoj.