Vijenac 521

Kazalište

Uz monografiju Branke Hlevnjak: Drago Turina scenograf

Majstor oblikovanja scene

Mira Muhoberac

Knjiga o Dragi Turini namijenjena je svim zaljubljenicima u kazalište i umjetnost i kazališnim profesionalcima, a trebala bi se uvrstiti u najuži krug sveučilišnih udžbenika. Studentima će otkriti vrhunski svijet scenografske umjetnosti

 

Tvrde korice knjige Drago Turina scenograf autorice Branke Hlevnjak upućuju na scenografsku čaroliju i na važnost izbora kocke i pravoga materijala jednog od najistaknutijih hrvatskih scenografa, koji je i sam intenzivno sudjelovao u izradi monografije, sačuvavši fotografije svojih skica i modela za vječnost.

U skladu sa scenografskom i ljudskom osobnošću Drage Turine, monografija je podijeljena na ludistički i lucidno naslovljena poglavlja. Otvara je poglavlje Drago Turina – Od bosonog djetinjstva do puno posla a za niš’, koje započinje zapisom s Prve izložbe kazališne scenografije u Šangaju 1989. – Turinu su pozvali kao jednoga od dvadeset najistaknutijih svjetskih scenografa. Taj umjetnik od početka kazalište percipira i kao ukupnost „slike, riječi, glasa, glazbe, pokreta, rasvjete, prostora, ugođaja, mijena“, kao mjesto najvećih iluzija. Studira brodogradnju jer želi naučiti sve o arhitekturi broda, a od najranijih dana čita i literaturu o kazališnoj arhitekturi. Njegov je scenografski opus ingeniozna projekcija velike igre sveobuhvatne kazališne umjetnosti.

 

 


Scenografija predstave Život je san Calderóna de la Barce iz 2000. u režiji Zlatka Svibena

 

 

 

U poglavlju Bosonogo djetinjstvo, s vrhunskim fotografijama ilustracija i scenskih prostora (kao i u cijeloj knjizi), naglasak se stavlja na prve veće uspjehe Drage Turine: scenografija predstave Ars longa – vita brevis 1967. u izvedbi SEK-a i režiji Mire Međimorca duhovitim scenografskim rješenjem podupire izraz zagrebačke škole crtanoga filma; scenografija predstave Vietrock 1968. u režiji istoga redatelja u Studentskom centru utemeljena je na pop-kulturi. Poglavlje Počeci fokusirano je na Turininu scenografiju u predstavi Hlapić predobri ZKM-a iz 1968: duhovito okretanje kazališnoga portala prema gledalištu. U predstavi Večeras improviziramo 1972. u Zagrebačkom dramskom kazalištu preokreće barokno gledalište u simultanu pozornicu. U Dioklecijanovoj palači 1969. Teatra &TD ostvaruje iluziju bazena. Poglavlje Funkcionalno i efektno bavi se scenografijom koja 1982. razigrava prostor igre vitkim lukovima i složenim sustavom pokretljivih krakova sa šesterokutnim dijelom u središtu – krčmom Krčmarice Mirandoline. Godine 1988. za Legendu o svetom Muhli u riječkom HNK-u osmišljava poliptih s islikanim djelima sakralne umjetnosti. Scenografiju za Mafiju 1995. prema tekstu Dubravka Jelačića Bužimskog, u izvođenju ZKM-a, nastalu u kazališnoj ratnoj neimaštini, s elementima iz gradilišnih baraka neostvarene sveučilišne bolnice, Turina osmišljava propadalištem koje podiže u dubini, spajajući tajkunski „rog obilja“ s kanalizacijskim ostacima. U Zaštićenoj zoni u ZKM-u 2002. na sceni ustoličuje ruševnu sablast, simbol bivše države.

 

 


Skica za scenu iz predstave Bertolta Brechta Švejk u Drugom svjetskom ratu iz 1986. u režiji Petra Večeka

 

 

 

Bogatstvo i originalnost rješenja

U poglavljima Dosjetke, Uzbibani scenski nivoi, Mekana/tvrda scenska arhitektura, Opne, Scenske dubine, Scenske dijagonale, Vrtuljak, Vrtlog, Nekazališni prostori, Otvorene scenske granice, Magične kocke, Kriške scenskog prostora, Male velike dječje predstave, Biseri, Puno posla a za niš’, Film i televizija otkrivamo i iz memorije izvlačimo postaje na putovanjima neuništiva Turinina broda kojima smo i sami nerijetko svjedočili.

Tonko Maroević u pogovoru Scenografija Drage Turine (1964–2005) naglašava dolazak Drage Turine Čarlija u scenografsku struku iz alternativne i tehničke formacije, iz studentskog teatra i brodograđevne spreme, ulančane domišljatosti, uz njegovo osmišljavanje vlastite koncepcije koja poštuje redateljski okvir. Tekst Branke Hlevnjak ocjenjuje kao profesionalno upućivanje na bogatstvo i originalnost Turininih kazališnih rješenja.

Završnicu knjige čine: Izbor iz bibliografije novina i časopisa od 1964. do 2005, Zapisi zbrda zdola (od vlastitih i obiteljskih fotografija do nagrada i priznanja i lucidnih minijaturnih ilustracija), Popis radova 1964–2005. poduprt manjim fotografijama scenografija. U zapisu Drage Turine Čarlija (živi i radi u Zagrebu, a rođen je u Virju, 1943) vidljivo je da je zbirku fotozapisa spremao od 1975. do 2005, četrdeset godina, i da su autori anonimni i ugledni umjetnički fotografi, od Marije Braut do Krešimira Tadića.

Monografija, tiskana u Zagrebu u svibnju 2013, ne bi bila moguća bez velikoga autorskoga angažmana Branke Hlevnjak i Drage Turine, uredničkoga angažmana Ivane Bakal i sjajnoga dizajna i prijeloma tehničkoga urednika Marija Aničića, koji na sklopivo-rasklopivoj knjizi, na naslovnici i poleđini donosi fascinantnu Turininu scenografiju za predstavu Adam i Eva / Hrvatska rapsodija u režiji Zlatka Svibena, osječkoga HNK-a iz 1996: rascijepljenu kocku (soba i kupe vlaka).

 

 


Izd. ULUPUH, Zagreb, 2013.

 

 

 

I ova je cijela knjiga, kao i Turinine scenografije, bauhausovski „stroj za igru“ (Maroević), velika igračka Čarlija Turine koja se sastoji od niz manjih igračaka-scenografja, pružajući čitatelju-gledatelju mogućnost neiscrpna gledanja trodimenzionalno pomislivih oslikanih zidova-listova-ploha, čudesnih maketa, kazališnih slikarija i mehanizama, što ne samo četvrtom dimenzijom, vremenom, obvezuje i potiče na novu igru i novo traženje morfoloških zakonitosti, oblikotvornoga pluralizma, estetskoga optimuma.

Umjetnost oteta zaboravu

Ova je monografija prva knjiga o scenografiji i scenografu u hrvatskom glumištu. Mogli bismo je, s njezine 384 lukrativne, luksuzno opremljene stranice velikoga formata, uokvirene pjesničkim tekstovima Antuna Šoljana i Tonka Maroevića, nazvati enciklopedijom scenografije, veličanstvenom enciklopedijom primijenjene umjetnosti.    

Vrijednost ove monografije potvrdila je i struka: ULUPUH njezinim autorima dodjeljuje Nagradu za najbolji izdavački projekt u 2013. godini. „Monografija pripada nizu ULUPUH-ovih izdavačkih projekata kojima se nastoji zabilježiti i zaboravu oteti stvaralaštvo na području primijenjenih umjetnosti koje je nepravedno zanemareno u povijesno-umjetničkoj literaturi.”

Namijenjena je svim zaljubljenicima u kazalište i umjetnost i kazališnim profesionalcima, a trebala bi se uvrstiti u najuži krug sveučilišnih udžbenika. Studentima će otkriti vrhunski svijet scenografske umjetnosti.

Vijenac 521

521 - 20. veljače 2014. | Arhiva

Klikni za povratak