Angažirani ep u stripu

Fascinacija urbanim životom ili, preciznije, njujorškim ulicama i neboderima djelovala je inspirativno na generacije umjetnika, još od Fritza Langa i njegova filma Metropolis. Crtanje grada, njegovih stanovnika i rituala obilježje je i izložbe Babilon Danijela Žeželja, postavljene u Galeriji SC. Na otvorenju izložbe zagrebačka publika imala je priliku pogledati multimedijalni performans koji je uključivao slikanje uživo popraćeno svirkom. U ovoj je inačici događaja glazbeni dio bio prepušten Damiru Martinoviću, poznatom članu benda Let 3, i pjevačici Ivanki Mazurkijević, članici Stampeda. Originalno je projekt Brooklyn Babylon nastao u suradnji autora stripova Žeželja i skladatelja Darcyja Jamesa Arguea (obojica žive u Brooklynu), i zamišljen je kao inventivni multimedijalni događaj koji s jedne strane kombinira likovne komponente, odnosno stvaranje stripa i animaciju, a s druge glazbenu – orkestar u kojem autor potvrđuje utjecaje jazza, minimalizma, punk rocka i raznolikih ritmova uličnih svirki, uključujući i balkanske utjecaje. Oba autora dala su primat narativnom u projektu, tako da i vizualni i glazbeni segmenti zajednički otkrivaju tijek priče. Dojam je ipak takav da priča ne instrumentalizira sasvim ni likovni izričaj ni glazbu, već uspostavlja zadivljujuću harmoniju svih elemenata.

Crtež s izložbe

Utjecaji na Žeželjevo crtanje su višestruki, od njemačkog ekspresionizma i ruske avangarde do nijemih i starih američkih filmova. Njegov je strip u skladu s tim crno-bijeli, nijem (nema riječi ni uobičajenih stripovskih oblačića s tekstom) i mješavina je umjetničkih retro stilova.

Na izložbi posjetitelji mogu pogledati animacije koje sadržavaju osam poglavlja koja su ujedno poglavlja albuma s ilustracijama. Sama priča je univerzalna i nije potrebno ići daleko da se nađu primjeri gentrifikacije, pogodovanja investitorima i megalomanskim gradonačelnicima. Narativni tok počinje u imaginarnom Brooklynu, koji je istodobno retro i futuristički, susjedstvu s uličnim sviračima, street artom i užurbanim ljudima na ulici. Protagonist priče, majstor Lev Bezdomni, u svojoj radnji proizvodi nacrte bestijarija za skulpture u drvu i u pratnji je djevojčice s lebdećim balonom koja jednostavnim dječjim crtežima komunicira fokuse njihova kreativnog otpora. Kao stanovnici kvarta, oni posjećuju male lokalne trgovine poput Anine jake kave i surađuju s ostalim lokalnim majstorima, mehaničarima te pohode trgovine u potrazi za materijalima koji im nedostaju.

U zapletu postoji jasan naglasak na društvenom djelovanju protagonista i njegovim političkim implikacijama. Pompozni gradonačelnik čvrsto uvijenih brkova dogovara s Levom izgradnju vrtuljka na vrhu najvišeg tornja na svijetu. Slijedi destrukcija susjedstva masivnih razmjera pa od nekadašnjih mjesta koji su Lev i djevojčica posjećivali ostaju samo tragovi, a majstor postaje potpuno obuzet radom. U takvoj su se poziciji našli i Argue i Žeželj, autori projekta. Oni su naime bili apsorbirani radom za vrijeme pokreta Occupy Wall Street, slično kao i protagonist Brooklyn Babylona. Dok se oko njih događaju značajne društvene i političke borbe, umjetnici se ne suočavaju samo sa suprotstavljenim stvaralačkim i profitabilnim aspektima njihova rada, nego im sam rad oduzima vrijeme za bilo kakav širi društveni angažman.

Osim ilustracija iz albuma Babilon na izložbi su izloženi printovi originalnih akrila na dasci. To su zapravo scene iz animacija, svaka iz različitog poglavlja. Na njima se može uočiti Žeželjevo vješto baratanje svjetlošću, odnosno njegovo gotovo barokno fiksiranje na svjetlost kombinirano sa snažnim geometrijskim lomovima, koji podsjećaju na neke faze Braqueova analitičkog kubizma, neobičan ornament valovitih linija koji redovito prati fantastični bestijarij iz majstorova, a ujedno i Žeželjeva imaginarija, koji uključuje slona, grifone, tigra, dupina. Njegov crtež često karakteriziraju debeli potezi i ravne linije koje se oštro sijeku i ostavljaju dojam grafike.

Bruklinski toranj uvelike podsjeća na nikad izvršenu maketu, Tatlinova Spomenika Trećoj Internacionali na vrhu kojeg se, kao i na Žeželjevu neboderu trebao nalaziti cilindrični prostor koji se okreće oko vlastite osi. U Žeželjevu crtežu osjećaju se utjecaji konstruktivizma, pogotovo u scenama gradilišta na slikama proizvedenim za vrijeme stvaranja animacije. Fokusiranje na konstrukciju i gradilišta proteže se kroz veliki dio ovog stripa i priziva mape grafičara Sergija Glumca, koje, iako se formalno i stilski razlikuju od Žeželjevih crteža, posjeduju istu zaokupljenost gradnjom.

Široki meditativni i melankolični prizor plaže visoko postavljenog obzora, najviši toranj koji izranja iz panoramno naslikanog grada, minijaturni obrisi majstora i djevojčice s balonom i ispod slika s masivnim okvirima, samo su neke od upečatljivih slika izdvojenih iz animacije. U fantastičnom, pomalo utopijskom i eskapističkom finalu ostvaruje se imaginacija djevojčice, dvojac u balonu zajedno s vrtuljkom leti na Coney Island. Prodorno, epsko i monumentalno završava se poetikom slikovitog bijega, u ponovnom susretu s ljudima iz kvarta, lokalnoj zajednici koja je okupljena oko premještenog štanda Anine kave.