Vijenac 520

Kazalište

I. Šimić, D. Ćosić i M. Manojlović, Godišnja doba, red. I. Šimić, Mala scena, Zagreb

Šarmantna scenska minijatura

Mira Muhoberac

Specifičnost poetike Male scene, utemeljena na malešnosti pozornice, minijaturnom gledalištu, malim predstavama za male gledatelje, upotpunjena obiteljskom atmosferom, ugodnom i toplom crvenom bojom gledališta i pažnjom na ulazu godinama gradi prepoznatljivost izborom tekstova koji proizlaze više iz dječje svakodnevice nego iz Andersenovih, bajki braće Grimm ili institucionalno poznatih pisaca za djecu.

Slično se događa i s najnovijom premijerom ovoga kazališta na križanju putova novoga i staroga, središta i zelenih obruba Zagreba, u blizini tramvajske postaje: umjesto slikovnice edukativnoga tipa ili ilustrirane enciklopedije za djecu autorski voditeljski dvojac proistekao iz Zagrebačkoga kazališta mladih i škole za male glumce legendarne Zvjezdane Ladika i preciznoga redateljskoga esteta Vlade Habuneka, Vitomira Lončar i Ivica Šimić na vrata Medveščaka 2 uvode predstavu Godišnja doba koju u tekstualno-fabulativnom smislu potpisuju Ivica Šimić, Dado Ćosić i Milica Manojlović, sve odreda glumci, a tu edukativno-iskustvenu scensku priču o godišnjim dobima, ali i kazališnoj umjetnosti, namijenjenu djeci iznad tri godine, dramaturški podupire Valentina Galijatović.

 

 


Neodoljivo topla priča o ljetu Dade Ćosića i Milice Manojlović / Snimio Julio Frangen

 

 

Redatelj Ivica Šimić za tumače glavnih i jedinih uloga izabire jednu od najnadarenijih hrvatskih mladih glumica Milicu Manojlović i jednoga od najnadarenijih mladih hrvatskih glumaca Dadu Ćosića. Za kôd predstave izabire šarmantnu sintezu neverbalnoga, mimskoga, pantomimskoga, plesnoga i neke vrste stand-up gestualnoga teatra, a kružnost izvedbe, cikličnost i ritualnost, pravilnu izmjenjivost godišnjih doba postiže dodjeljujući monoprikaz proljeća emotivnoj, toploj, ženstvenoj izvedbi Milice Manojlović, a monodramsku prikazbu hladne zime povjerivši komičarskoj virtuoznosti maštovitoga, duhovitog i preciznog Dade Ćosića, zaokružujući predstavu. Glumački par Manojlović–Ćosić, iznimno drag djeci, pokazat će neodoljivo toplu priču o ljetu koja gotovo neopazice, a scenski duhovito, u istom paru, prelazi u priču o dolasku jeseni.

Glumačka igra zasniva se na suigri (s) predmetima na pozornici što otkrivaju dječji pogled u svijet odraslih: od virenja kroz plahtu do ležaljki, od igre lovice i skrivača rukama i pogledima, od igre s prirodom do pogleda u simbole godišnjih doba. Scenograf Darko Petković vješto spaja i sklada interijere i eksterijere, ljetnu plažu i zimsku sobicu, otkrivenost i zakrivenost pogleda, a osmišljavatelj i izrađivač rekvizita Miljenko Sekulić jednako maštovito cvijet u proljeće i jesenski list, glavopokrivač/suncobran s rupicom za poljubac i zimski lonac.

Istodobno, u predstavu u kojoj se izmjenjuju elementi, zemlja, voda, zrak i vatra, uvode se zvukovi i šumovi: o rađanju svijeta i života, o disanju mora, o jesenskom vjetru, o zimskom snijegu. Stvara se predstava o ljubavi i odlasku, o susretima i smijehu, o dvoje u četiri čina, o svijetu u malom i velikom, o životu i sreći.

Kostimi Hane Letica slijede karakter osoba, ritual dolaska i odlaska života, cikličnost godišnjih doba, sljubljenost s prirodom i kućnim i prijateljskim predmetima, u bojama i detaljima dočaravajući maleni film o svijetu pojavnosti, sljubljen s onim o svijetu odsutnosti i naslućivanja.

Golemu dimenziju igrivosti predstave, stvaranju ugođaja malešnosti, veličine ljubavi i male-velike ljepote pokreta, spoznaje životnih trenutaka i kodirane suigre daje svirka i glazba, pratnja na nekoliko instrumenata, ujedno poticaj i ilustracija, ugođaj i mimsko veselje mlade, multitalentirane glazbenice Dunje Paprić, koja na rubu male pozornice pokazuje i glumački dar (izmjenjujući se s glazbenikom Ivanom Andrijevićem na drugim izvedbama).

Uspješna producentica Vitomira Lončar suproducentsku palicu dala je mladoj Aniti Bastašić, kojoj je praizvedba 16. siječnja bila diplomski ispit iz produkcije na Akademiji dramske umjetnosti pod mentorstvom profesora Darka Lukića.

Suptilno oblikovanje svjetla, od sunčanoga do mračnoga, od žarkoga do sivoga, rad je Željke Fabijanić Šaravanja. Fotografiju potpisuje Julio Frangen.

Mala publika pozorno, veselo i znatiželjno prati pedesetominutnu predstavu, toplu i poetsku sintezu života i kazališta.

Vijenac 520

520 - 6. veljače 2014. | Arhiva

Klikni za povratak