Pod Marijinim plaštem

Nedavno je objavljena vrijedna knjiga autora Jurja Batelje i Petre Batelja, koja donosi dosad najiscrpniji prikaz ikonografskog rješenja Bogorodice Zaštitnice u nas. Autorski dvojac je, kako je već i u naslovu istaknuto, temi pristupio s teološkog i povijesnoumjetničkog stajališta. Složena marijanska ikonografija oblikovana je u brojnim umjetničkim djelima, tijekom stoljeća jedna je od najraširenijih tema u našoj umjetnosti, što u predgovoru knjizi objašnjava Sanja Cvetnić: „To ikonografsko i likovno bogatstvo odraz je njena teološkog ugleda, ali i činjenice da je vjernički život poput krvotoka prožet pobožnošću prema Mariji.“

U našoj umjetničkoj baštini, od srednjega vijeka pa do najnovijeg doba, upravo su prikazi Bogorodice Zaštitnice među najrasprostranjenijima. U tom ikonografskom prikazu možda se i najjasnije odražava intimni odnos vjernika koji zaziva pomoć i zaštitu nebeske Majke, što je i razlog brojnosti umjetničkih djela te tematike. U samoj gesti Bogorodice Zaštitnice, koja plaštem obgrljuje vjernike koji joj se obraćaju, zaustavljen je trenutak prisnoga odnosa pojedinca i Bogorodice od koje traži pomoć i zaštitu. Kako su autori istaknuli u knjizi, izvorno umjetničko djelo ulazna su vrata za vjerničko iskustvo, o čemu svjedoče pedeset i tri pomno obrađena primjera slikarstva i kiparstva koji u vremenskom rasponu od srednjega vijeka do 20. stoljeća kvalitativno obuhvaćaju spektar djela od umjetničkoga obrta do vrhunskih ostvarenja domaćih majstora poput Petra Matteija ili Jurja Dalmatinca.

Izd. vlastita naklada, Zagreb, 2013.

 U prvome dijelu knjige obrađeno je teološko značenje Bogorodice Zaštitnice, od početaka štovanja u vrijeme katakombi i prve molitve Sub Tuum praesisium, pod tvoju se obranu utječemo, preko crkvenoga sabora u Efezu 431, kada je potvrđeno značenje Bogorodice kao Majke Spasitelja i posrednice između Stvoritelja i stvorenja. Sam prikaz Bogorodice koja zaštitnički raskriljuje plašt potječe iz tradicije štovanja Marijina plašta u istočnoj crkvi, ali i simbolike plašta u srednjovjekovnom pravu – ogrtanje plaštem kao simbolički čin posinjenja i uzimanja u zaštitu. Javlja se od 13. stoljeća, a posebno je učestao u štovanju bratovština, koje su i naručivale djela s tim prikazom, kao prvi prikaz na barjaku bratovštine iz crkve Sv. Marije Velike u Rimu iz 1264, ili na Ducciovoj slici iz 1285. te na zidu katedrale u Orvietu iz 1300. Brojne su bratovštine štovale Gospu od Milosrđa, a raširene su i u dalmatinskim gradovima, gdje imaju važnu ulogu u javnome životu, ali i kao naručitelji umjetničkih djela.

U našoj umjetničkoj baštini ikonografski prikaz Bogorodice zaštitnice javlja se i prepleten s bizantskim prikazom Bogorodice Platytere, na čijim je prsima lik Krista. Postupno će se stroga hijerarhijska kompozicija u kojoj su likovi anonimna skupina horizontalno poredanih glava promijeniti i u prikazu vjernika u zapadnoj će se umjetnosti otvoriti najviše mogućnosti za individualizaciju likova, što pratimo i u obrađenim primjerima, od prikaza iz Berma ili Oprtlja uz koje su obrađeni i primjeri iz kontinentalne Hrvatske (Zajezda, Požega), do primjera iz crkve dubrovačkih dominikanki u kojemu se javlja slobodnije kompozicijsko rješenje. Posebno su zanimljivi prikazi iz crkve na Trškome Vrhu, uz elegantnu rokoko Bogorodicu na svodu, djelo Antona Lerchingera iz 1777, u cinktoru koji ograđuje crkvu zavjetni su prikazi Bogorodice kojoj se klanjaju vjernici odjeveni u lokalne nošnje. Spoj pučke pobožnosti i teološkog programa zorno objašnjava učestalost tog prikaza. Svojevrstan je nastavak te tradicije slika iz druge polovice 19. stoljeća iz zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, na kojoj je ujedinjeno nekoliko ikonografskih rješenja, a u likovima u ilirskim odorama prikazana su onodobna zanimanja.

Prikaz Bogorodice Zaštitnice javljat će se često na portalima crkava. Vjernici ulazeći u crkvu na euharistijsko slavlje ulaze pod Marijinu zaštitu, koju njezin plašt predstavlja. Autori su obradili primjere portala od pulske augustinske crkve, paških crkava te Alešijeva reljefa na splitskoj crkvi Gospe od Zvonika, do reljefa Jurja Dalmatinca u Fermu, na pročelju bolnice Monte di Pietà. Obrađena su i djela umjetničkog obrta i zlatarstva kao i primjeri iz 20. stoljeća (vitraji dubrovačke dominikanske crkve), čime ta knjiga pruža prvi cjelovit prikaz te ikonografske teme u našoj umjetnosti, nadopunjen i popisom naziva u kojima se časti Bogorodica Zaštitnica. Do postupnog zamiranja tog prikaza dolazi zbog novih teoloških zamisli poslijetridentske ikonografije, kada se širi štovanje bezgrešnog začeća i Marije Škapularske ili Gospe od Karmela.

Knjiga Jurja Batelje i Petre Batelja u kojoj su obrađena umjetnička djela različitih likovnih vrsta, iz različitih krajeva Hrvatske i razdoblja, svjedoči o važnome mjestu toga ikonografskoga tipa u sklopu bogate hrvatske marijanske tradicije, kao i o osobitom trudu autorskoga para, što je vrijedan prinos našoj povijesti umjetnosti. U teološkom prikazu objašnjena je široko rasprostranjena marijanska pobožnost, koja je na promociji došla do izražaja i u narodnim napjevima kojima se zaziva Bogorodičina zaštita, a koji čine neizostavno tkivo hrvatske kulture. Kako autori u zaključku ističu, cilj im je bio pokazati srodnosti s drugim europskim sredinama, što je ovom knjigom, koja je u potpunosti dvojezična, na hrvatskom i engleskom, u potpunosti i postignuto. Knjiga je hvalevrijedan prinos i poticaj za slične studije i drugih tema koje bi ovako obrađene pridonijele boljem poznavanju naše umjetničke baštine.