Dubrovački parac u središtu Unije

Blagdan dubrovačkog zaštitnika Svetog Vlaha slavi se već tradicionalno više od tisućljeća u Dubrovniku, a već više desetljeća po cijelom svijetu, gdje god postoji veća dubrovačka zajednica. Kada rektor dubrovačke crkve Sv. Vlaha, na Kandeloru (Svijećnicu) čita brzojave i čestitke, s posebnom se pozornošću slušaju one pristigle iz najudaljenijih krajeva, odnosno one koje šalju pomorci i iseljenici. Na svoj blagdan 3. veljače, Sveti Vlaho okuplja tako Dubrovčane, podsjećajući ih ne samo na njihovo bogato povijesno, spomeničko nasljeđe nego i na duhovnu kulturu koju su im njihovi preci prenijeli kroz protekla stoljeća, unatoč nizu nesretnih povijesnih okolnosti, od potresa i ratova do političkih i socijalnih previranja. Od 2009. posebnost dubrovačke feste sa svim njezinim elementima, a osobito zbog njezine važnosti za širu zajednicu na teritoriju bivše Dubrovačke Republike, prepoznata je i dodijeljenim statusom na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine.

Obred grličanja u briselskoj katedrali

Ove godine, simbolično uz ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, prvi se put blagdan dubrovačkog parca (sveca zaštitnika) proslavio i u Bruxellesu. Belgijski ogranak Matice hrvatske u suradnji s Predstavničkim uredom Dubrovačko-neretvanske županije u Bruxellesu, Predstavništvom Hrvatske turističke zajednice i Veleposlanstvom RH u Belgiji, organizirali su festu Sv. Vlaha ne samo za Dubrovkinje i Dubrovčane nego i za sve Hrvate i prijatelje Dubrovnika i Hrvatske. No to nije bila privatno organizirana zabava, večera i druženje sugrađana i sunarodnjaka, već ozbiljna, javna manifestacija koja je u samu srcu Bruxellesa, u njegovoj katedrali, ukazala na posebnost te svetkovine. Uz hrvatsku zastavu i barjak Sv. Vlaha, zatim strofe hrvatske himne, Gundulićevih stihova „O lijepa, o draga, o slatka slobodo“ i himne Svetog Vlaha, rektor katedrale Svetog Mihaela i Gudule, Claude Castiau „otvorio“ je festu blagoslovivši djecu (odjevenu među ostalim i u konavosku narodnu nošnju) s košarama punih smokava, arancina i „bruštulanih mjendula“ (dubrovačkih ušećerenih badema) koji su podsjećali na ratarske prinose plodne dubrovačke okolice. Pustio je zatim dvije golubice, tradicionalan čin otvaranja feste, ujedno simbole mira, slobode i blagostanja, za što su se Dubrovčani stoljećima molili svome zaštitniku.

Pred stotinjak okupljenih, festanjuli Hrvoje Butigan i Nikša Tkalec, odabrani organizatori feste, pročitali su proglas o danu „ki dohodi jednom nami na godište“, progovorivši o važnosti tog duhovnog i kulturološkog ceremonijala koji je vjekovima okupljao i dubrovačko selo i Grad, i nošnje i cilindre, i došljake i starosjedioce, koja je, kako su podsjetili, vazda „hrabrila revne, podupirala klonule, razveselila tužne i budila zaspale“.

U kapeli katedrale rektor Castiau grličao je stotinjak Hrvata, odnosno prenio im Božji blagoslov riječima: „Po zagovoru Svetog Vlaha, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog bolesti grla i svih drugih zala…“. Prema legendi, Sveti Vlaho bio je liječnik koji je jednom dječaku uspio izvaditi riblju kost iz grla i tako ga spasiti od davljenja, a Dubrovnik je također spasio pojavivši se u snu kanoniku katedrale, upozorivši ga na prepredene Mlečane koji su namjeravali zaposjesti grad.

Zajednica Hrvata u Bruxellesu nastavila je proslavu uz večeru s tradicionalnim dubrovačkim menijem: pršutom i maslinama, „makarulima šporkim“ i nezaobilaznom rozatom. Uz dubrovačke makarule, „kundurarije iz grada“ te priče iz kuloara europskih institucija, družilo se stotinu i tridesetak briselskih Hrvata, zavidna brojka koju ni organizatori nisu očekivali. „Roditi se u dubrovačkom kraju je sreća, a odrastati među skladom naših spomenika i iznimnom ljepotom našeg krajolika povlastica je koja nas obvezuje njegovati i prenositi našu tradiciju i običaje“, istaknuo je Ivica Sršen, predsjednik ogranka Matice hrvatske u Belgiji, jedan od organizatora uspješne briselske feste, koja će, nadamo se, postati tradicionalna.