Dekadentni gubitnici

Iznadprosječno uspjelom humornom krimi-dramom Američki varalice, za deset Oscara i devet nagrada BAFTA nominiranim te Zlatnim globusima za najbolji film, glavnu i sporednu žensku ulogu nagrađenim ostvarenjem temeljenom na istinitim događajima, daroviti scenarist i redatelj David O. Russell konačno je dosegnuo punu autorsku zrelost. Posrijedi je filmaš koji je nakon solidnih, ali ni po čemu osobito pamtljivih primarno komično intoniranih naslova Spanking the Monkey (kod nas nedistribuiran) i Igranje sa sudbinom, pozornost filmofila prije desetljeće i pol privukao odličnom satiričnom pustolovnom antiratnom dramom Tri kralja. Na elemente nadrealizma oslonjena, izrazito alegorična, inteligentno subverzivna i ne samo u naslovu biblijskom simbolikom prožeta storija o tragikomičnim doživljajima trojice američkih vojnika u Zaljevskom ratu Russella je predstavila kao vrlo zanimljiva, promišljena pa i hrabra autora koji ima što reći i zna kako to učiniti na redateljski siguran i nadahnut te atraktivan i provokativan način.

Bradley Cooper kao FBI-ev agent i Christian Bale kao prevarant

Unatoč kritičarskom uspjehu filma, nakon Tri kralja činilo se da se neosporno vrlo inteligentan umjetnik u Hollywoodu ne uspijeva snaći, jer je do njegova slijedećega projekta, šarmantne, filozofične i duhovito bizarne romantične screwball-komedije Ja volim Huckabees prošlo punih pet godina, a do sljedećega igranofilmskog još čitavih šest. Nakon što je u Huckabees... demonstrirao razvijen osjećaj za rad s glumcima, što će postati konstanta njegova autorskog rukopisa, uslijedila je izvrsna egzistencijalna sportska drama Boksač, koja je Christianu Baleu donijela (prvoga?) glumačkog Oscara, baš kao i njegovoj kolegici Melissi Leo, koja se pokazala neobično zrelim i slojevitim ostvarenjem koje imponira na više razina. I kao žanrovski dosljedna sportska priča o usponu „preko trnja do zvijezda“, i kao snažna socijalna drama koja osvaja naturalističkim ugođajem, vjerodostojnošću i gotovo dokumentarističkim verizmom, i kao slojevita storija o kompleksnom i višeznačnom odnosu polubraće, usprkos autodestruktivnosti povezane, i kao galerija slikovitih i životnih likova obilježenih neuglednim fizionomijama, grubim manirama i kočijaškim rječnikom.

U središtu zbivanja formalno jest Micky kojeg s uobičajenom sigurnošću tumači Mark Wahlberg, no najzanimljiviji filmski lik ipak je Dicky, kojeg s povremenim manirističkim otkliznućima, no u cjelini vrlo uvjerljivo interpretira Christian Bale. Micky je klasični američki (filmski) junak, plemenit i u svakom trenutku posve ispravan dečko odan obitelji i prijateljima, no Dicky je ishodište najzanimljivije drame, one o tjelesno i moralno posrnulu momku o čijem izlječenju od ovisnosti i povratku na pravi put ovisi sve, pa i Mickyjev uspjeh.

Film prikazije milje švercera, prevaranata i sitnih kriminalaca

Zahvaljujući uspjehu Boksača Russellu su se konačno širom otvorila vrata holivudskih studija, pa je već dvije godine kasnije realizirao opet za osam Oscara i 4 Zlatna globusa nominiranu humornu romantičnu dramu U dobru i u zlu, glavna uloga u kojoj je trenutno najvrućoj holivudskoj ženskoj glumačkoj zvijezdi Jennifer Lawrence pored Akademijine nagrade za najbolju glavnu žensku ulogu donijela i Zlatni globus u istoj kategoriji. S obzirom da je posrijedi na romanu Matthewa Quicka temeljen film u kojem su tri središnja lika obilježena psihijatrijskim dijagnozama i mentalnim poremećajima, U dobru i u zlu posve je solidno ostvarenje, no nažalost ne i više od toga. Cjelina se doima poput spoja nekoliko epizoda neke humoristične serije, a posrijedi je i odveć kalkulantsko mainstream-djelo koje u završnici otklizava u pretjeranu trivijalnost, pri čemu su problematične i ne osobito uvjerljive karakterne transformacije likova baš kao i posve predvidljiva priča s površnom sentimentalnošću i posezanjem za reality-showom u završnici. Pored Russellove senzibiliziranosti za tematiziranje priča o ljudima s ruba društva smještenima u jasan i neveseo socijalni kontekst, i ovdje je do izražaja došao autorov rad s glumcima, jer su i dotad mahom prosječan Bradley Cooper i veliki Robert De Niro, koji se tijekom posljednjih desetak i više godina počeo kompromitirati nastupima u kakvoćom mahom zanemarivim komedijama, konačno ostvarili jako dobre nastupe. A sad je pred nama možda ne najzrelije (ta titula ipak pripada Boksaču), ali svakako još jedno uspjelo Russellovo ostvarenje, krimi-drama Američki varalice u kojoj su ekranizirani istiniti događaji o problematičnoj FBI-evoj operaciji Abscam, provedenoj 1978.

Od same uvodne scene, u kojoj promatramo proćelavog, neuredno odjevenog i pretilog njujorškog varalicu Irvinga Rosenfelda (zasluženo za Oscara nominiran Christian Bale) dok pred zrcalom namješta „neposlušni“ tupe, Russell i suscenarist Eric Warren Singer (International Toma Tykwera) vrlo spretno i s crnohumornim odmakom u priču uvode slikovite i određenim ekscentričnostima obilježene likove, podjednako muške i ženske iako je ironijski žalac izraženiji kod muških likova. Pored samozavaravanja, nerealne ambicioznosti, dekadentnih poriva, formalnih života uz žene koje ne vole i posljedično tome odabranih življenja u manjim ili većim lažima, jedno od važnih obilježja i Rosenfelda i FBI-eva agenta Richieja DiMasa (vrlo dobar, ali ne i zasluženo za Oscara također nominiran Bradley Cooper) opterećenost je kosom i frizurama.

Ironija i satirom obojen odmak prema priči i likovima zamjetni su tijekom čitavog filma, što je dijelom standardno obilježje Russellove poetike, a dijelom je posljedica fikcionalizacije istinitih događaja, okolnosti spomenute FBI-eve operacije politički nekorektno nazvane Abscam (Arab scam tj. Arapska prijevara). Koliko je vjerovati filmu, u čijem zaglavlju je navedeno da se nešto od prikazanog uistinu i dogodilo, Richie DiMaso je tada uz pomoć Rosenfelda, pomalo besprizorna vlasnika lanca praonica rublja, švercera umjetninama i „perača“ prljavog novca, te njegove ljubavnice i partnerice Prosser (odlična Amy Adams), podrijetlom iskompleksirane Amerikanke koja je za potrebe posla, ali i privatno, glumila britansku aristokratkinju, odlučio pod svaku cijenu dokazati korupciju u visokim političkim krugovima New Jerseyja. DiMasove su mete bili šestorica kongresnika, senator iz New Jerseyja te gradonačelnik Camdena Carmine Polito (izvrsni Jeremy Renner likom i glumačkim nastupom nalik na Jamesa Belushija), a optužbu za korupciju namjestio je i u osnovi sasvim poštenom te dobrim dijelom i idealima vođenom Politu, obiteljskom čovjeku čija će sudbina u završnici cjelini dati i intrigantnu moralističku dimenziju te dovesti do razmjerne Rosenfeldove katarze.

U Američkim varalicama tri od četiri središnja lika su nezdravo ambiciozna, bježe od samih sebe te žive manje ili više nestvarne i lažne identitete, bilo da tek tupeom prikrivaju ćelavost, da konstruiraju slučaj kojim bi se proslavili ili da izigravaju britansku aristokraciju. U tom je smislu najnormalnija i najpoštenija Rosenfeldova nezadovoljna i frustrirana supruga Rosalyn (odlična Jennifer Lawrence), koja mašta o drukčijem i boljem životu i koja će u završnici ponešto poremetiti tijek zbivanja, ali koja se barem ne pretvara da je netko ili nešto što nije. Sočna uloga Lawrence skladno se nadopunjuje s vrlo raspoloženim i razigranim nastupima ostatka glumačke postave, a osobito valja izdvojiti sjajnog De Nira u minutažom skromnoj, ali zabavnoj cameo-parafrazi za njega nekad tipične role mafijaškoga šefa, ovaj put opasna Victora Tellegija koji tečno govori i arapski. Stilski i vizualno film učinkovito realistički scenografski, kostimografski i soundtrackom rekonstruira Ameriku krajem 70-ih, no ta Amerika nije nimalo glamurozna, već je upravo suprotno prljava i neprivlačna. Ovim filmom David O. Russell se potvrđuje kao ozbiljan, zreo, iznimno zanimljiv i vrlo bitan suvremeni američki filmaš, kojemu do titule „veliki“ nedostaje još samo koračić, jedan kakvoćom ravnopravan kontinuiran projekt.