Tragikomičan prikaz zbilje

U sklopu riječkoga HNK Ivana pl. Zajca postoji Scena Zajc off, namijenjena izvođenju tekstova suvremenih hrvatskih i inozemnih autora. Godinama se pokušalo naći adekvatan prostor za djelovanje ove druge scene, no predstave Zajca off i dalje se izvode u Hrvatskom kulturnom domu ili u Filodrammatici. Novi premijerni naslov Zajedno, predstava Hrvatske drame nastala prema filmskom scenariju švedskoga redatelja Lukasa Moodyssona, izveden je na pozornici HKD-a, s montažnim gledalištem za manji broj gledatelja. Time se donekle postigla komornija atmosfera, premda je riječ o predstavi s brojnim glumačkim ansamblom.

U adaptaciji za kazalište dramaturginje Marijana Fumić i Magdalena Lupi Alvir te redatelj Matjaž Latin zadržali su veći dio scenarija i većinu likova, nadopisavši i nove dijelove, dok je radnja iz Švedske sredinom 1970-ih godina prebačena u današnju Hrvatsku. To se čini logičnim potezom, jer je Moodyssonov film Together snimljen 2000, a izvorno se radnja odvija u posthipijevskoj komuni sredinom sedamdesetih godina. Svojim filmom Moodysson je dao satirički prikaz švedskog društva i socijalističkih vrijednosti, pa se u kontekstu suvremenosti za riječku predstavu pokušao naći novi ključ interpretacije.

Ansambl riječke Drame u poshipijevskoj komuni / Snimio Dražen Šokčević

Slovenski redatelj Matjaž Latin zadržao je temeljno ozračje filma, no teme koje problematizira smjestio je u specifičan okvir današnjega hrvatskoga društva. Neke teme kojima se bavi Zajedno, kao što su nasilje u obitelji, sukob svjetonazora i životnih stilova, ljubav, samoća, odnos prema djeci, zapravo su univerzalne i tiču se svakoga društva. U prilagođenoj hrvatskoj verziji Elizabeta (Andreja Blagojević) napušta nasilnoga muža Antu (Dražen Mikulić) i odlazi s djecom bratu Goranu (Damir Orlić), koji živi u ljevičarskoj komuni nazvanoj Zajedno. Članovi su te alternativne zajednice sljedbenice new age pokreta, anarhokomunist, feministica i lezbijka, homoseksualac, par koji prakticira slobodnu ljubav, protivnici neoliberalnoga kapitalizma i multinacionalnih kompanija.

Kao kontrast takvoj obitelji postavljena je tipična, katolička hrvatska obitelj koja zagovara tradicionalne vrijednosti. Izolirani svijet komune i izvanjski svijet u kojemu žive „normalne“ obitelji scenografkinja Ljerka Hribar naznačila je dvama planovima, s nizom manjih scenskih prostora koje oblikovanjem svjetla fokusira Predrag Potočnjak. Na taj način radnja se prati simultano, što podsjeća na filmsku montažu. Atmosferu posthipijevske komune prizivaju i kostimi Manuele Paladin Šabanović.

U predstavi klasične režije, koja bi se dramaturški još mogla kratiti, u prvom su planu glumci i tekst. Predstava Zajedno nema glavnih i sporednih likova, već je svaki od devetnaest glumaca i glumica dobio priliku za kreaciju, s realističko-dokumentarističkim pristupom glumi. Dok su predstavnici „normalnih“ obitelji likovi koje tumače Andreja Blagojević, Dražen Mikulić, Davor Jureško (Dalibor), Sabina Salamon (Alemka) i Nenad Tešić (Tomislav), šaroliko društvo komune čine Ana i Laci (Jelena Lopatić i Igor Kovač) – par koji prolazi kroz krizu spolnog identiteta, zatim Lena i Goran (Tanja Smoje i Damir Orlić) koji spoznaju granice slobodne ljubavi, anarhokomunist Erik (Jasmin Mekić), Talijan homoseksualac Flavio (Mirko Soldano), new age djevojke Lexa i Kika (Nika Mišković i Aleksandra Stojaković) te new age guru Majstor svjetlosti (Predrag Sikimić). Galeriji likova treba pridodati i osamljenika Đuru (Adnan Palangić), za kojega je bilo koja vrsta zajedništva prihvatljivija od samoće. Ansamblu Hrvatske drame pridružili su se i djeca glumci Tarik Žižak i Leon Hasančević te studentice glume Nika Ivančić i Tena Antonija Torjanac.

Premda žanrovski određena kao komedija, predstava Zajedno zapravo je tragikomičan prikaz hrvatske zbilje i (ne)mogućnosti zajedničkog života. Pritom Matjaž Latin podjednako ismijava sve isključivosti – od radikalnih lijevih ideja, new age ideologije i ekstremnih oblika aktivizma do lažnog katolicizma i licemjernosti društva. Dio predstave odvija se u interakciji s gledateljima, čija se pasivnost proziva. I članovi komune Zajedno zazivaju promjenu, no nemaju hrabrosti za nju. Komuna postaje samo njihov zaklon od stvarnoga svijeta. No na kraju se i ona raspada, a u naizgled sretnu završetku protagonisti slatkogorke priče zajedno zaigraju nogomet, u igri sjedinjeni u svojoj različitosti. Zajedno je solidna repertoarna predstava, koja bi, barem sudeći prema reakcijama premijerne publike, mogla biti dobro prihvaćena.