Povratak kući Aljoše Mutića

Prošle jeseni, nakon 22 godine provedene u Barceloni, u Hrvatsku se vratio jazz-klarinetist i saksofonist Aljoša Mutić. Vratio se u Hrvatsko zagorje u, od pokojnog oca, poznatoga sportskog novinara Borisa Mutića naslijeđenu djedovinu, kuriju Poklek u Zagorskim Selima, na samoj granici sa Slovenijom. Doveo je sa sobom suprugu, Katalonku Inmu i jedanaestogodišnjega sina Biela, koji su se obradovali životu u lijepom Hrvatskom zagorju i staroj, nažalost dosta trošnoj, ali povijesno vrijednoj zgradi.

Aljoša Mutić / Snimio Mladen Mazur

Džezistički put klarinetista i saksofonista Aljoše Mutića, rođenoga Zagrepčanina (1967) pratimo još iz vremena malog sastava Swing Again, koji je djelovao u Zagrebu, te njegovih suradnji u Društvenom jazz-orkestru Hrvatskoga glazbenog zavoda, u kojem je nastupao kao tenor-saksofonist. Nakon završene jezične, a potom i umjetničke gimnazije, s iskustvom sviranja glasovira od svoje pete godine i završene niže glazbene škole, Aljoša Mutić kao pijanist pohađa Srednju glazbenu školu Pavla Markovca kod profesorice Kallay, da bi potom upisao i studij saksofona na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi profesora Nochte i Sremeca, na kojem će poslije i diplomirati. Premda „ozbiljnoglazbeno“ školovan, jazzu je oduvijek bio vrlo naklonjen, slušajući uzore, ponajviše tenor-saksofoniste Sonnyja Rollinsa, Johna Coltranea, pa i Bennyja Golsona, ne skrivajući pritom ni afinitete prema big bandu. No tu su sa svojim utjecajima bili još i alt-saksofonisti Charlie Parker i Julian Cannonball Adderley. Zbog jazza napokon je i otišao u inozemstvo, želio je najprije, dakako, u Sjedinjene Države, ali je prevladala Španjolska zbog nekih prijatelja koje tamo imao, pa se 1991. našao u lijepoj Barceloni, u kojoj će ostati više od dva desetljeća. Tu je radio kao profesor glazbe, ali i dosta svirao s domaćim i tamo gostujućim stranim džezistima. Svirao je godinama razne stilove jazza, od new orleansa i dixielanda, preko swinga do modernih pravaca. Bio je između ostalih član Barcelona Big Latin Banda i kvinteta koji je u nekoj vrsti stilske fuzije izvodio flamenco-jazz. Uz to svirao je i straight jazz u big bandu Avinyo. Zanimljivo je da je u Barceloni nastavio i edukaciju diplomiravši jazz na umjetničkoj akademiji ESMUC. Stilski prilagodljiv i svestran, gotovo all round džezist i vrlo dobar instrumentalist, Aljoša Mutić tijekom boravka i djelovanja u Barceloni radio je s brojnim sastavima različitih stilskih pravaca u jazzu, snimivši u tom razdoblju desetak CD-a. Ta bi diskografija bila za nas svakako vrlo zanimljiva, jer bismo mogli uočiti kakvim se sve jazzom tijekom svog boravka u Španjolskoj bavio. U svom poimanju jazza, prema vlastitom priznanju, stalno je u potrazi za nečim novim, ali temeljenim uvijek na zasadama groovea i džezističkog swinga. Jedan je od zadnjih diskova pritom vrlo zanimljiv, jer je ostvaren s autentičnom američkom blues-pjevačicom Big Mamom te Mutića stavlja uspješno i u taj tipično američki glazbeni kontekst. Balkan Noise je u tom zbiru diskografski nešto posve drugo, to je dokument jednog drukčijeg koncepta, zapravo etnojazza, ostvaren i s nekim bugarskim glazbenicima.

Nakon povratka u Hrvatsku, od  rujna prošle godine Aljoša Mutić radi kao nastavnik klarineta i saksofona u glazbenoj školi u Pregradi, ne gubeći nadu da će svoje džezističko umijeće moći uskoro demonstrirati i u nekom našem jazz-sastavu te je već u Zagrebu poveo i neke preliminarne razgovore, a voljan je svoja znanja prenijeti i na mlađe jazz-glazbenike. Bilo bi doista šteta da negdje „potone“, no poznajući već poslovičnu energiju i okretnost naših džezista, to se ipak neće dogoditi, a bila bi i šteta jer u hrvatskom jazzu i nemamo mnogo glazbenika s takvim međunarodnim iskustvom.

Na kraju, zanimljivi su i motivi koji su Aljošu Mutića i njegovu suprugu, novinarku Inmu, nagnali da iz Barcelone presele u jednu zagorsku kuriju. Jedan je od razloga i potraga za mirom kojega u većim gradovima ima sve manje, a drugi je prema Aljošinu priznanju i određena nostalgija prema domovini. I Aljošina se sestra, novinarka Anja, nedavno vratila iz New Yorka i stalno nastanila u Zagrebu, a jedanaestogodišnji sin Biel pohađa školu u Kumrovcu i vrlo brzo svladava naš jezik.

Nadamo se da će povratak jednog našeg u inozemstvu afirmirana džezista malo oživiti našu trenutačno poprilično učmalu jazz-scenu.