Otvorena vrata kuća

Knjiga Kuća u Gradu: studije o dubrovačkoj stambenoj arhitekturi 15. i 16. stoljeća Nade Grujić neobična je. Istraživačku pozornost tijekom rada na Institutu za povijest umjetnosti Zagrebu, a poslije i na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Nada Grujić ponajviše je posvetila ladanjskoj arhitekuri i kulturi, ali ovaj povratak s ladanja u Grad, s vrsno opremljenom knjigom o stambenoj arhitekturi Dubrovnika nije zbog toga ni neobičan ni iznenadan. Nije riječ o nekom kopernikanskom obratu u istraživačkoj temi, jer je on naviješten i potvrđen brojnim studijama, člancima, studijama, elaboratima, kataloškim jedinicama i drugim oblicima objave istraživačkih rezultata posvećenih upravo stambenoj arhitekturi Grada, koji su i unijeti u knjigu.

Izd. Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku, 2013.

Ono što jest neobično i stanovito iznenađenje sučeljavanje je teme knjige sa sadašnjom situacijom Dubrovnika – danas više nije važno da li grada ili Grada jer je u oba slučaja ostao bez stanovnika. Njihova prava, potrebe i obveze stoljećima je štitila vlast Dubrovačke Republike u kojoj je naglašena vrijednost zajednice i tradicije pa su se čak i prokušani modeli gradnje, potvrđeni na nekom od domova uglednih gospara, dugo zadržavali. Zvuči kao zloguko zanovijetanje, ali ni Dubrovnik (kao ni njegova nekadašnja trgovačka i politička suparnica Venecija) nisu izbjegli tomu da postanu ljušture nekadašnjih gradova, turistima privlačni svlak koji su ostavile republike kada su se preselile u povijest.  Ti su gradovi kao živo tkivo pali žrtvom možda upravo privlačnih veduta i sklada građevina, koje sada mogu kupiti tek neki novi bogataši, najčešće prezauzeti poslovnim životom, drugim kupnjama i prodajama, a da bi dulje mogli u njemu i živjeti. Na sunčani i ljetno topli dan potkraj rujna 2012, na dodjeli nagrade za životno djelo Vicko Andrić za izvanredna postignuća u području zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj, što ju je Nada Grujić dobila upravo za istraživanje stambene arhitekture, slavljenica je trijezno podsjetila da su najslavnije građevine i gradovi,  pa tako i Dubrovnik, bez stanovika osuđeni na umiranje.

Iznenađenje koje Nada Grujić razastire pred čitatelja na stranicama opsežnoga izdanja upravo su svjedočanstva bogate kasnosrednjovjekovne stambene kulture u koju ulazi s brojnim opisima, snimcima i arhitektonskom dokumentacijom, tako da povijesni Dubrovnik postaje vidljiv iznutra, kao na rendgenskoj snimci. Nakon predgovora Grad kao kuća, kuća kao Grad – nadahnuta, ali tko bi se usudio drukčije i očekivati od  Joška Belamarića – autorica je ponudila kao naslov uvodnoga poglavlja navod: „ovaj grad rese mmnoga lijepa i veličanstvena izdanja“, kako je Dubrovnik još 1440. opisao Filippo de Diversis. U njemu objašnjava zbog čega je odabrala izraz kuća za stambenu arhitekturu (primjerice, Katarina Horvat Levaj svoju knjigu o toj problematici u razdoblju što slijedi naslovila je Barokne palače u Dubrovniku), jer riječ je o sveobuhvatnom izrazu koji obgrljuje i skromnija i raskošnija zdanja za stalno stanovanje unutar gradskih zidina. Istraživački izazovna gradska četvrt u kojoj je raslojila probleme  dubrovačke stambene arhitekture zaslužila je počasno mjesto unutar zidina i unutar korica knjige, jer joj je posvećeno jedno od početnih poglavlja: Pustijerna – nestale kuće. Slijedi poglavlje Palača vojvode Sandalja Hranića u kojem je – u suautorstvu s Dankom Zelićem, ujedno urednikom knjige – arhivskim istraživanjima, arheološkim tragovima, komparacijama i predloženim arhitektonskim rekonstrukcijama oživljena palača vojvode koji se u središnje tkivo grada ucijepio zalogom svoje polovice Konavala darovane Republici. Nada Grujić potom suvereno vodi čitatelja Unutar četiri zida u poglavlju što slijedi i upoznaje ga s ugovornim željama Dubrovčana tijekom gradnje, o proporcijama i materijalima gradnje, cijenama i rokovima. Usporedbu onovremene stvarne gradnje i traktatističkih ideala što ih je u djelu Knjiga o umijeću trgovanja (Libro del arte della mercatura) iznio uspješni Dubrovčanin Benedikt Kotrulj, Nada Grujić provela je u poglavlju Kuća „savršenog trgovca“ po Benediktu Kotrulju, nadalje razmatra Balatorij i solarij na kućama druge polovice 15. stoljeća, to jest probleme razumijevanja tih termina, njihova značenjā i primjene u stambenoj arhitekturi Dubrovnika o kojima najviše svjedoče – ponovno – arhivi. 

Sa stilskim problemima, ali i ne samo s njima, Nada Grujić upoznaje čitatelja u poglavljima koja slijede, u studiji slučaja Gotičko-renesansne kuće Ragnina na Pustijerni, potom Renesansno pročelje srednjovjekovne kuće, Kulisna pročelja i Primjeri renesansnog klasicizma. U poglavlju Dvorište i atrij u kućama druge polovice 16. stoljeća Nada Grujić vodi čitatelja u goste dvjema obiteljima iz vastelinskoga roda Bona (Bunić), a dalje, pišući o temi Kameni namještaj u posjet različitim obiteljima, jer bilježi i pokazuje kamine i nape, cisterne i umivaonike (pa i zahode), otvara zidne ormare i ocrtava okvir u koji je moguće – barem u mašti – ubrzo unijeti saplune i šugamane, crvje, veste i vestite, ukratko, useliti se. Nakon opsežnih bilježaka priloženi su prijepisi dokumenata, pojmovnik, izvori i literatura, kazalo osoba te građevina koje se spominju u tekstu i koji su još prikazani na planu grada. U vrijeme Republike, stranci bez posebne i valjano obrazložene dozvole nisu smjeli ni prespavati u Gradu, ali danas će dva sažetka, na engleskom i talijanskom, novi vlasnici dubrovačkih kuća razumjeti bolje nego ostatak knjige.

Zatvarajući knjigu vraćam se naslovnici i fotografiji stubišta kuće Toma Stjepovića Skočibuhe što ju je snimio Damir Fabijanić.  Slikarskim je senzibilitetom naglasio opreku izvana i iznutra te odlično navijestio kuda Nada Grujić vodi čitatelje. U Gradu koji je opustio otvorila je vrata kućā, ušla u kuhinje, popela se stubama do saloča, zakoračila na izgubljene balatorije, uspela se sve do šufita. Zamirisala je hrana, potekla voda u usahlim umivaonicima i sunce je rebrasto prodrlo kroz škure, sve na tren prije nego što se spusti još jedan Vojnovićev Suton. I on se odvija baš na Pustijerni, kao i fotografija s naslovnice, kao i nekoliko poglavlja u knjizi.