Osebujne poetske sinteze

Bez obzira na sve ovovremenske varijacije perturbacija globalističkih najezda i sve dubljeg poniranja u srž života koji se kaotičnorastvara kao da je podvrgnut tzv. magnetskoj rezonanci što nesmiljeno otkriva patološke promjene u ljudskom organizmu i u organizmu svijeta, poezija će usprkos svemu ostati jedinstven izbor postojanja koji će taj skučen i načeti život makar i fiktivno osloboditi od straha i svakovrsnih nedaća, učinivši ga „jestivim“ na razini mogućeg–nemogućeg i u tom kontrapunktu osjećajnog dovesti do svojevrsna ushita životom, što je samo po sebi paradoks.

Izd. Vlastita naklada Đuretić, Zagreb, 2013.

Nova knjiga Ane Horvat pod osebujnim naslovom Čučerski haiku za Emily, u tolikoj je mjeri individualna da se po njoj prolaznost življenja, taj beskonačni circulus vitiosus čini podnošljivim kao „gnijezdo u draču“, u kojem još ima mjesta za neke transcendentne valere koje promiče poezija, oduvijek otvorena za neka sudbinska pitanja.

Stotinjak haiku-kompozicija (a o haikuu kao pjesničkoj formi napisano je na stotine stranica pa se sad neću time baviti!), iz pritajene tjeskobne napetosti koja prati pisanje i žudnju da se izabranim, esencijalnim riječima ovlada stresom prožeta zbilja, dovodeći se izvornim, imaginativnim razmišljanjem na čistinu promatranja sebe:

 Pišem da bih se  utješila ne stoga  da ostane trag

Doista, pjesnikinja zna da pisanje poezije nije samo „preživljavanje“, već život sam. U subjektivnom (pjesničkom) dodiru objektivne stvarnosti dolazi do oduhovljenog spajanja u kojem je sam fenomen prošlosti zanemaren da bi ustupio mjesto postojanju bića i nezaustavljivoj prolaznosti:

 U psećem oku  sva je mudrost svemira  i jad planeta

Ta osebujna poetska sinteza  nije samo zaustavljena slika imaginacije, već i predanost pisanju koje krijepi, vraća snagu.

Poseban i životvorni „začin“ zbirci jest pjesma Kao Emily, otisnuta na početku knjige. Ta izvrsna pjesma pjesnikinje i esejistice Darije Žilić, odabrana maštovitim i budnim okom pjesnikinje Ane Horvat, kvintesencija je cijele zbirke Čučerski haiku za Emily:

Da mogu živjela bih kao Emily,

među pticama i pčelama u vrtu

na stolici kraj vinove loze.

……………………………

U ranim večerima slušala bih

zvukove ćuka i tjerala raširenih

ruku svrake koje zauzimaju tuđa gnijezda…

Jednostavnost poetskog iskaza sukladna je oduhovljenom svijetu Ane Horvat i stvarnom životu koji je odabrala: „Sa svojim psima i mačkama i divljim životinjama živi u parku prirode Medvednica u Čučerju Gornjem pokraj Zagreba.“

Zato se posljednja pjesma Za Emily i mene  (Emily Dickinson) iščitava kao sudbonosna poetska „igra“ osobnosti sa prolaznošću života u kojoj su vrijednosti proživljavanja i preživljavanja – konstanta:

ako sada nisam znala / ili mi nije bilo suđeno / da li će me poslije/ voljeti /  hoće li naći / i kako će pročitati /  moje zapise /na stijeni pećine