Obrazovanjem protiv sustavne represije

Spomen-knjiga Hrvatska pučka škola u Lanišću, nastala u povodu obilježavanja 160 godina osnovnoga školstva u Lanišću, opisuje važnu ulogu obrazovanja u izgradnji Hrvatskoga narodnoga preporoda u Istri, ali i njegovu neprestanu ulogu pokretača modernih promjena u hrvatskom društvu pa je u knjizi prikaz odgojno-obrazovanoga sustava u Istri od druge polovice 19. stoljeća do danas, neodvojiv od njegova kulturnoga, vjerskoga te političko-gospodarskoga sustava.

Istra je zanimljiv geografski prostor na kojem se dodiruju i prožimaju slavenska, germanska i romanska kultura, a njihov je suživot oblikovao stanovnike i njihov život, prosvjetu i gospodarstvo na veoma specifičan način. U drugoj polovici 19. stoljeća u Istri jačaju preporodne ideje za razvoj pismenosti i školstva u okviru borbe za ostvarivanje kulturnih, obrazovnih i ekonomskih prava istarskih Hrvata u Austro-Ugarskoj Monarhiji, koje su zaživjele 1851, kada je otvorena prva pučka škola u Lanišću, sredstvima samih župljana, pod vodstvom svestrana svećenika Jakova Marčelje, koji je kao pristaša iliraca, preporodne ideje iz Zagreba uspio prenijeti i na neuk seoski puk komu je, kako napominje Vladimir Žmak, trebalo izgraditi svijest o potrebi učenja pismenosti, očuvanja hrvatskoga jezika, narodnih tradicijskih vrijednosti, a time i svijest o pripadnosti hrvatskomu narodu.

Izd. Ogranak MH u Lanišću i Josip Turčinović d.o.o., Lanišće, 2013.

Do Prvoga svjetskoga rata Hrvati su, uz Slovence, u Istri brže izravnavali povijesnu neravnopravnost i povećavali utjecaj u organima vlasti u odnosu na Talijane, ali završetkom se rata, kada Istra dolazi pod talijansku upravu, položaj drastično mijenja pa je sve što u anektiranim područjima nije bilo talijansko, ističe Mate Krizman, to pod svaku cijenu moralo postati. Od 1918. počinje sustavno i planirano odnarođivanje, talijanizacija i asimilacija kulturnih, prosvjetnih i gospodarskih područja, a posebno je teška situacija zavladala s dolaskom fašizma na vlast, kada se tzv. Gentilijevom reformom školstva zatvaraju hrvatske škole, hrvatski se jezik izbacuje iz nastave do 1929, hrvatski se učitelji otpuštaju ili protjeruju. Ubrzo je uslijedila promjena toponima, zatvarane su udruge i zavodi te posujilnice, koje su bile zaštita istarskoga obrtnika i poljoprivrednika. Od mnogobrojnih hrvatskih osnovnih i srednjih škola, institucija, glasila, nije ostalo gotovo ništa, a mnogi su kulturni djelatnici, posebno književnici, stvarali u egzilu te tako, podsjeća Boris Domagoj Biletić, književnom riječju spašavali hrvatski identitet. Kapitulacija Italije i propast fašizma označila je kraj najmučnijega razdoblja u istarskom školstvu pa će se hrvatsko školstvo od tada razvijati slobodnije te na kraju i punopravnije, a u prilog tomu svjedoče riječi i djela ravnateljice današnje škole u Lanišću, Mirjane Blažević, ali i mnogi spomenarski i fotografski prilozi koji se mogu naći u knjizi čuvajući od zaborava uspomene na školske dane starijih generacija.

Ova je zavičajna knjiga usmjerena ponajprije na podroban opis osnovnoga školstva u Istri, napose u Lanišću, ali pruža čitateljima uvid u kulturno-političke promjene na tom području, razumijevanje povijesnoga hoda Istre od druge polovice 19. stoljeća sve o današnjih dana te ukazuje na pokretačku snagu obrazovanja u modernizaciji društva.