Kazališni globus - svijet

London – Nova je godina na Otoku počela svečano: Globe, kazalište replika poznatoga Shakespeareova teatra, dobio je drugu scenu, novo kazalište nazvano po osnivaču Globea Samu Wanamakeru. Za razliku od Globea, ta je scena pod krovom i vjerna je replika drugoga povijesnog teatra, prvog u kojem su jakobinske drame igrane u zatvorenom prostoru, Blackfriarsa. Shakespeareova je trupa u njemu igrala od zime 1608, a za razliku od Globea, u koji je moglo stati 1500 gledatelja, taj teatar primao je svega 340, uz skuplje cijene ulaznica. Cijeli je projekt izgradnje vjerne replike trajao punih dvadeset godina i koštao više od 66 milijuna kuna. Novo kazalište i tehnički će slijediti norme i mogućnosti kazališta s početka 17. stoljeća, današnja tehnika bit će korištena minimalno i nevidljivo za publiku. Rasvjeta, primjerice, nije električna, već scenu, kao u Shakespeareovo vrijeme, osvjetljavaju svijeće. Jedina je razlika što će umjesto nekadašnjega loja biti korišten vosak, kako bi se smanjila čađavost i neugodan miris. Samo će trošak svijeća po izvedbi biti blizu 5000 kuna! Nova zgrada koja će slično Globeu biti cilj prije svega turističkih posjeta otvorena je premijerom Websterove Vojvotkinje malfeške u režiji Dominica Dromgoolea, umjetničkog direktora novog kazališta s Gemmom Arterton u naslovnoj ulozi.

Manchester – Nakon što su kraj godine proveli u zbrajanju rezultata protekle godine, početak nove engleski kroničari kazališta iskoristili su kako bi najavili produkcije od kojih najviše očekuju, kao i one u kojima će igrati najbolji anglo-američki glumci. Začudo, produkcija koja privlači najviše pažnje dogodit će se ne u Londonu nego u Manchesteru. Tamo će se u kazalištu  Royal Exchange u novoj adaptaciji pjesnika Simona Armitagea, a u povodu obilježavanja stogodišnjice početka Prvoga svjetskog rata, odigrati spektakularna Homerova Ilijada, naslovljena

Gillian Anderson

Posljednji dani Troje. Na scenama, ali londonskim, neće nedostajati slavnih glumica, spomenut ću samo neke: Fiona Shaw bit će Djevica Marija u adaptaciji romana Colma Tóibína Marijin zavjet u Barbicanu, nominirana prošle godine za Bookerovu nagradu, a Gillian Anderson Blanche DuBois u Williamsovu Tramvaju zvanom čežnja uYoung Vicu. Ozbiljnu konkurenciju muških kolega imat će u Simon Russell Bealeu u naslovnoj ulozi Kralja Leara u režiji slavnoga Sama Mendesa, koji će stići na scenu Nationala.

New York – Tyson protiv Alija, boksački je meč koji se, iz razumljivih razloga, nikad nije dogodio. Ali, kako je kazalište mjesto neograničene mašte, Reid Farrington u njujorškom Art & Technology Centreu realizirao je predstavu upravo tog naslova. Multimedijska produkcija koja kombinira video i kazalište glumca bavi se imaginarnom borbom dva poznata boksača. Zahvaljujući četvorici odličnih glumaca i temeljito promišljenoj redateljskoj integraciji pokreta, glume i videa  (Farrington je dugo radio s poznatom Wooster Group) Tyson protiv Alija zanimljiva je predstava čak i za one koji nisu ljubitelji ili poznavatelji boksa. Iako je temeljena na fizičkom teatru, produkcija je ipak izrazito intelektualna pa i emotivna. Podijeljena u tematske runde, predstava se koristi dijelovima iz intervjua i govora obojice boksača, ali daje jako malo podataka o pobjedama i porazima, pa je prije vrsna psihološka studija nego biografska drama.

Moskva – Još jedan Hamlet pojavio se na ruskim pozornicama, ovaj put u režiji Francuza Davida Bobbea. U produkciji Centra Gogolj i s Filipom Avdejevim u naslovnoj ulozi, Shakespeareov klasik još je jednom dokazao svoju svevremenost. U dramaturškoj adaptaciji sama redatelja (samo jedan grobar, Rosenkrantz je žena, gostujuća glumačka trupa ima samo dva glumca…) taj Hamlet bez stanke traje tri i pol sata, ali to vrijeme, sudeći po kritici, dobro iskorištava. Bobbeova adaptacija ipak nije toliko radikalna da bi uništila Shakespeareov komad, ali je zasigurno dovoljno intrigantna da ga učini još jednom dovoljno zanimljivim suvremenoj publici.