Ubijanje mrtvih

Na temelju očevida i šturih medijskih napisa, prosvjeda obitelji i rodbine, na temelju naše službene dužnosti i na temelju službenoga priopćenja Ministarstva branitelja, mi, povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na prostoru općina Ljubuški i Čitluk te Vicepostulatura postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće Ministarstvu branitelja države Hrvatske upućujemo otvoreno pismo.

Iznenada ste 11. prosinca započeli s iskapanjem masovne grobnice žrtava komunističkog zločina na Novom groblju u Vrgorcu. Niti smo bili obaviješteni mi kao oni koji smo po službenoj dužnosti izravno zainteresirani za tu masovnu grobnicu, niti su bile obaviještene obitelji i rodbina pobijenih, ni javnost preko medija. Zbog čega tako?

Požurili smo na mjesto događaja, zahvaljujući neslužbenoj dojavi, i očevidom utvrdili da se iskapanje ne obavlja u potpunosti po stručnim kriterijima. Netko je, naime, iz nama nejasnih razloga, naložio „pojednostavnjivanje“ procedure iskapanja. Tko i zbog čega? Drugi dan, 12. prosinca, neslužbeno smo saznali da ste završili iskapanje, a 13. prosinca izdali ste službeno priopćenje o svemu. U njemu ste naveli da ste ekshumirali posmrtne ostatke 9 osoba. Nije ništa rečeno jesu li to u potpunosti odvojeni posmrtni ostaci ili su samo dvije hrpe, jedna s 9 lubanja i druga sa svim ostalim kostima. Naveli ste i da ste uzeli uzorke za moguću DNK-analizu. Ako su u pitanju samo dvije hrpe, kako se neslužbeno doznaje, sve i da se napravi ta DNK-analiza, što će se predati obiteljima pobijenih? Lubanja dotičnoga, a ostalo neka traži u hrpi kostiju? Isto tako, ne da li uzorak za DNK-analizu pozitivan rezultat, kako će se uzeti drugi od preostalih kostiju, ukoliko su one pomiješane? Rekoste da ste posmrtne ostatke privremeno zbrinuli u grobnici na gradskom groblju? Što to znači? Da će im se tamo samo još staviti neki natpis nad glavom jer su već pokopane, ili će se najprije odložiti na nekom dostojnom mjestu, pa onda nakon što budu napravljene sve istražne i druge radnje prekriti hrvatskim stijegom, odnijeti u mjesnu crkvu, služiti za njih sv. misa zadušnica nakon koje će u povorci biti pronesene vrgoračkim ulicama do groblja, gdje će onda dostojanstveno biti pokopane uz dužne počasti, sve do govora mjesnih društvenih vlasti?

Spomenusmo ono bitno što ste rekli o ovoj masovnoj grobnici. No niste ništa rekli zbog čega nije, da počnemo od početka, pozvan svećenik da se pomoli prije otvaranja masovne grobnice jer su svi pokazatelji da su tamo pokopani Hrvati katolici? Zbog čega na činu iskopavanja nisu bili, kako je neslužbeno poznato, službeni fotograf i službeni videosnimatelj, koji bi bilježili svaku važniju pojedinost? Zbog čega, kako se neslužbeno doznaje, nije vođen podroban dnevnik iskapanja? Zbog čega se, opet sudeći prema neslužbenim izvorima, nije uložila najveća moguća pozornost da se sačuvaju svi mogući materijalni dokazi, kao i da se svako tijelo pojedinačno iskopa i označi brojem dok možda jednoga dana ne dobije ime i prezime? Zbog čega nije bio istražni sudac i zbog čega se ne podnosi optužnica protiv nepoznatoga počinitelja, jer još ima živih onih koji su ih doveli do Vrgorca, kao i onih koji su u to vrijeme bili na čelu Ozne ili njezini pripadnici? Zbog čega se javnosti ne podnose informacije o toj masovnoj grobnici da bi ih javnost nadopunila svojim saznanjima? Zbog čega nisu obaviještene vlasti BiH, jer su pobijeni njihovi građani?

Prosvjedujemo, dakle, protiv takva načina iskapanja spomenute masovne grobnice, a slično se već prije, kako izvješćuju neki mediji, dogodilo i u Sincu. Na taj način pobijeni se ubijaju po drugi put. Kad se sve sabere i oduzme, ostaje zaključak da se ovako radi jer se žele skriti svi drugi tragovi zločina kad se već ne mogu skriti kosti. A rezolucija Vijeća Europe o totalitarizmima (među kojima je i komunizam) poziva države da se suoče s prošlošću, odnosno s komunističkim zločinima, te da se žrtvama oda dužno poštovanje. Zar ovo sliči tomu?

U nadi da ćete čuti vapaj ne nas, nego obitelji i rodbine koja nas moli da nešto učinimo, srdačno vas pozdravljamo.

S poštovanjem!

Vice Nižić, za Ljubuško povjerenstvo;  
Andrija Stojić, za Čitlučko povjerenstvo;  
fra Miljenko Stojić, za Vicepostulaturu