Sretan rođendan, palačo glazbe!

Od 29. prosinca 1973. Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog svake godine na taj datum ostvaruje posebne programe nastojeći predstaviti presjek sadržaja koje inače ugošćuje,  zadovoljiti što različitije ukuse i privući što više publike. Četrdeseti je rođendan bio prigoda da se svečanost proširi na tri dana, prema zamisli njezina trećeg ravnatelja od osnutka, nakon Ive Vuljevića i Lovre Lisičića, gorljiva promotora „klasike“ u našem društvu, Dražena Siriščevića. Prvi je koncert u subotu navečer, 28. prosinca, donio najekskluzivniji program  –  nastup Ive Pogorelića uz Simfonijski orkestar HRT-a pod vodstvom Ivana Repušića. Drugi je bila dvaput izvođena kantata Carmina Burana s Akademskim zborom I. G. Kovačić i maestrom Vladimirom Kranjčevićem u nedjelju, 29. prosinca, dok je treći program ponudila Zagrebačka filharmonija u tradicionalnom Filharmonijskom balu 30. prosinca pod vodstvom austrijskog maestra Leopolda Hagera.

Ivo Pogorelić prije izvedbe Chopinova koncerta kojim će ravnati Ivan Repušić / Snimio Davor Šiftar

Ljepši i prikladniji početak svečarskoga trolista od nastupa Ive Pogorelića, SO HRT-a i Ivana Repušića nije se mogao ni zamisliti. U program je uvela simfonijska idila Večer Vatroslava Lisinskog, njegov diplomski rad s Praškoga konzervatorija, u čijoj se izvedbi iskazala skladna suradnja dirigenta i orkestra. A onda je došao – On, miljenik zagrebačke, ali i svjetske publike. Ivo Pogorelić briljantnom je izvedbom Chopinova 2. koncerta opravdao visoka očekivanja, uspio uspostaviti zajednički dah s orkestrom i dirigentom te ostati dosljedan vlastitim idealima i koncepciji interpretacije. U drugom dijelu večeri, opsežnoj te tematski i zvukovno raskošnoj 5. simfoniji Petra Iljiča Čajkovskog, još se jednom potvrdila teza da se s dobrim dirigentom stvara i izvrstan orkestar. Repušić je maestro kakva bi naši Simfoničari samo mogli poželjeti za svoje i dalje upražnjeno mjesto šefa dirigenta.

Sam rođendan Dvorane 29. prosinca otvorila je svečana sjednica u predvorju uz mnoštvo uglednih predstavnika povijesti Dvorane, ali i ljubitelja njezinih sadržaja sadašnjosti. Uz crno-bijele snimke gradnje i svečanog otvaranja posjetitelji su se mogli susresti i s jednom od autorica projekta zgrade Tatjanom Zdvoržak, ali i čuti svjedočanstvo „iz prve ruke“ ondašnjega predsjednika Odbora za izgradnju dvorane Lisinski Stipe Milanovića, oca hrvatskog premijera. Milanović je potvrdio da je dvorana predugo „čekala“ s dovršetkom izgradnje jer tadašnjim vladajućim strukturama nije bila od primarne važnosti te da je kompletan trošak snosio budžet Grada Zagreba. U nastavku sjednice predstavljena je i nova monografija Dvorane Podsjetnik za budućnost urednice Erike Krpan te su svečano proglašeni i novi počasni članovi Lisinskog, dirigenti Pavle Dešpalj, Nikša Bareza i Vladimir Kranjčević, sada jedini živući nositelji te ugledne titule, nakon upravo 1. siječnja preminuloga Milana Horvata (počast su uz Horvata dosad nosila tek dvojica bivših ravnatelja, Ivo Vuljević i Lovro Lisičić, maestro Lovro von Matačić i skladatelj Igor Kuljerić). Uslijedila je prva od dviju izvedbi Orffovih Carmina Burana toga dana, u 12 sati u velikoj dvorani (druga je bila u 20 sati) kojom je žustro ravnao maestro Kranjčević preferirajući živa i vibrantna tempa u posebnoj verziji popularne kantate za soliste, mješoviti i dječji zbor uz pratnju skupine udaraljki i dva klavira. Posebnost izvedbe bile su dvije legende hrvatskog pijanizma koje su obilježile povijest Dvorane – Pavica Gvozdić, koja je bila solistica prvog koncerta na otvaranju Lisinskog i Vladimir Krpan, čijim je koncertom počeo najvažniji ciklus u produkciji dvorane, Lisinski subotom. Između dviju izvedbi Carmina u 18 sati u Maloj dvorani je dodijeljena nagrada Ivo Vuljević za najboljega glazbenika godine 2013. mezzosopranistici Diani Haller. Riječka se umjetnica s njemačkom adresom uz pratnju sugrađanina Filipa Faka na klaviru publici i članovima ocjenjivačkoga suda odužila malim polusatnim recitalom popijevki, ali i izvedbom središnje arije Angeline iz opere Pepeljuga Gioacchina Rossinija, kojom je ulogom u matičnom kazalištu, Stuttgartskoj državnoj operi, osvojila laskavi naslov.