Sklad brača i klavira

Drugoga prosinca u Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu održao je koncert Ivan Koprić svirajući na instrumentu brač, važnom glazbalu stalnoga sastava srednjeg položaja svakoga tamburaškog orkestra, uz pratnju Valentine Kezerić Zirdum.

Ivan Koprić rođen je u Zagrebu 1997. Glazbeno školovanje započeo je 2007. u Glazbenoj školi Vrbovec, gdje uči harmoniku u razredu Renate Hunjed, a sljedeće godine upisuje i tamburu u razredu Zlatka Farszkog. Uspješno završava osnovnu glazbenu školu te se 2012. upisuje u Srednju glazbenu školu u Križevcima, smjer tambure, u razredu Vice Zirduma. Sudjeluje na brojnim natjecanjima, kao solist i kao član vrbovečkog i križevačkog orkestra, među kojima valja izdvojiti drugu nagradu na državnom natjecanju 2013, kao i prve nagrade na natjecanjima komornih sastava te orkestara 2013. Nastupio je i u emisiji HRT-a Majstori svirači u Vrbovcu 2011.

Ivan Koprić / Snimio Mirko Cvjetko

Valentina Kezerić Zirdum rođena je u Zagrebu. Glazbeno školovanje započinje u Glazbenoj školi Zlatka Grgoševića u Sesvetama u razredu Ane Nagy-Boltižar, a nastavlja u Zagrebu u srednjoj Glazbenoj školi Blagoja Berse u razredu Carmen Lujić. Od 2004. polazi studij glasovira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Ksenije Kos. Diplomirala je 2008. Tijekom školovanja sudjeluje na raznim natjecanjima i pijanističkim seminarima. Od 2008. radi kao korepetitor i nastavnik profesor glasovira u Glazbenoj školi Alberta Štrige u Križevcima.

Program nastupa Ivana Koprića sastojao se od šest djela obrađenih za njegovo glazbalo. Bio je to na početku trostavačni violinski Koncert u a-molu, br. 7, op. 9 Pierrea Rodea (obr. V. Zirdum), poznatoga francuskog violinista i skladatelja trinaest violinskih koncerata, a vrlo poznata po djelu 24 caprices, nezaobilaznim etidama u pedagoškoj literaturi violine. Slijedio je u programu Allegro appassionato, op. 43, istaknutoga skladatelja Camillea Saint Saensa (obr. G. Božić) te u hrvatskoj literaturi vrlo poznata virtuozna Humoreska Rudolfa Matza (obr. I. Kudeljnjak), skladana zajedno s Elegijom na teme međimurskih pjesama za violončelo i gudače. Program se nastavio skladbom Concertino Jurija Čičkova (obr. S. Krajna) sovjetskoga glazbenog djelatnika pa skladbom Galop znamenitog Armenca Arama Hačaturjana (obr. I. Kudeljnjak), dok je na kraju rasporeda izveden Scherzo, op. 12, br. 2 (obr. V. Zirdum) nizozemskoga violončelista i skladatelja Daniela van Goensa.

Unutar sigurnosti u zahtjevnosti Rodeova koncerta mladi Ivan Koprić bio je u početku svirke razumljivo suzdržan. No već treći stavak, temeljen na dopadljivoj melodiji, donesen je vrlo muzikalno i tehnički besprijekorno, na što se jednakom točnošću i ljepotom nadovezao Allegro appassionato C. S. Saensa i svima nam draga, zakučasto pisana Humoreska Matza, našega nezaboravnog profesora i umjetničkog voditelja prvog sastava Zagrebačkog omladinskog orkestra, ZOKOR-a (1957–60), kada je to djelo bilo često izvođeno. Bez stanke u nastupu jednako je sigurno i vrlo zanimljivo zvukovno donesen Concertino J. Čičkova i Galop, peti stavak programatske suite Maskarada znamenitog armenskog skladatelja, dirigenta i pedagoga Arama Hačaturjana. Na kraju je Koprić izveo virtuozni Scherzo, drugi stavak iz Dva komada za violončelo i glasovir nizozemskog skladatelja Daniela van Goensa.

Sve obrade učinjene su znalački. Glasovirska pratnja Valentine Kezerić Zirdum bila je vrlo sigurna, čvrsta i jasna.

Nakon burna odobravanja publike Ivan Koprić ponovio je Humoresku.