Nove pjesme

Ukras

U golim očima noći

ukrasili su nas tragovi paljevine

drveće mi je grebalo kosu

stijene probadale stopala

nokti urasli u zemlju

 

Čiji smo plijen

Možemo li pomaknuti

granice u kojima smo zadani

na klisuri mraka

sazdani od nečijeg daha

odbijeni od svezdana bezdana

Nepostojeće građevine od praha

 

Možemo li

rastegnuti dosegnute prostore?

Otvoriti tobolce svemira u sebi

i doskočiti osamljenosti?

 

 

Maketa ikebane u zagrljaju tvog vrta

U salatu se modru uvih

zanoćih

Tako se priroda (crv) sniva u njedrima diva

Kad zatutnji mu hod

jutra se struse od bluda

i sumorni snovi iz krošnje popadaju

budni k’o orasi tvrdi

 

Raštrkani danju, noću se okupljaju

ubiru preostale plodove s ptičjih krila

pretvaraju se u vampira

sišu krv iz duše

iz čijih rana niču vitki cvjetni aranžmani

plastični uresi restorana

 

Gosti se smijulje i u njih pilje

Razlikovna im međa u oku nestaje

Svodovima snova ispuštaju papirnate zmajeve

Šaren je atelje tvog vrta

 

Mrak

Mrak

Mrak

Posvuda mrak

 

Sveobuhvatno tutkalo mraka

Odjel za mrak

Pupav mrak

Kamen mrak

More mrak

 

San, pomrčina mraka

Mrak, stoljetna mora

Mrak, crvotočna

Geološka gvalja

 

Mrak, mrak, mrak

U oku slikara mrak

Mrak u zjenici sunca uprtoj

u mračnu kameru snimanja

koja čita i odražava

(reproducira tijelo mraka)

Ozvučenog mraka

Svuda protegljivog mraka

Mrakova nepostojećeg mraka

 

Mrakom se nadimaju

periferije gradova

Mrakom se nadziru

ljubavni jadi

Iz mraka nadiru mračne spodobe

Svuda neprobojni tlocrti mraka

mrače se namjerom

mrakom porođajnog krika

 

Mrakom pristaju

pridošlice iz

ledenih pustara

U mraku pleter ljubavnika i

reljefni crtež – odsjaj

skeleta mraka

 

Mrak, mrak, mrak

Zacrnjen mrak brazde

Kočenje rasprsnute

gume na kori autoputa

Sve nedoumne daljine

mračne

Svi opservatoriji

uzmračenog neba

 

Škiljav prepad sunca

u pupku mrakovine

Neodmotana unutrašnjost

buđenja mračnolika

Mrakobraz u zbitom

grumenu zemlje

 

Sumrak mrakova

na sedefnoj latici rastvorene školjke

mračna sjena ponizne sjene

osjenčane sviklim mrakovima

Sjenoviti mrak

zasjenjen tamom

neodoljivog praznog mraka

 

Utjeha mraka ključa

u mračnim vilajetima

koji još uvijek

tako lijepo mračno gore

od nekih jučerašnjih mrakova

do nekih mrakova sutrašnjih

 

Gospodari grimiznih mrakova

potpisuju

propisane recepte

pacijentima

pomračenih namjera

Oni bez recepta

to plaćaju

od mraka do mraka

 

 

Razdužen

Odaslan od Boga u pustoš

nisi se mogao pokoriti vječnom pitanju

koje neumorno baca kosti pejzaža

i baca ih u svoje ždrijelo

 

Na jastuku zakitanom nebeskim pločicama

svenula je tvoja glava

obrasla starodrevnim korovom

 

Tek tada je počela pokora

stanara

na svim nedodijeljenim parcelama

 

Tada su zamijenili dostupna mjesta

 

Svejedno je

biti tu ili tamo razmješten

sa sjenama razdužen

 

 

Susjedi

Vidim susjede u njihovu stanu

vidim ih kroz staklo

i vidim ih u dnevnom boravku

odvojene

 

S jedne i druge strane povelikog stola

i vidim ih da stoje, okrenuti jedno prema

 drugom

i vidim nju i vidim njega

gotovo ih vidim iz profila

i vidim da galame i da podižu ruke i da im se

glave tresu

i vidim usta koja se otvaraju

i vidim prasliku žene i muškarca

čini se da viču

vidim ubrzane kretnje ruku

kao da netko nevidljiv okreće u njima nazubljene mehanizme

 

Vidio sam ih za stolom

on s jedne a ona s druge strane

glatkog drvenog stola svijetle boje

sjede

pomiču ruke sa žlicama prema glavi

ponavljajući dugo istu radnju

ne dižući pogleda okrenuti jedno prema

 drugom

kao da jedno isključuje drugo

ili možda kao da jedno nezainteresirano

prihvaća prisutnost drugog

Lutkarska uvertira za nešto već odigrano

što se uigrava već stoljećima

neumorno ponavljanje neke obične obiteljske

predstave

samo im netko na daljinski mijenja programe

(upravo su preuzeli predah)

 

Gledali su ili će gledati vijesti, film ili seriju

on zamiče iz kadra, ona sjeda

na kožni trosjed, on se vraća, sjeda za stol, ona

gleda u stranu

uzima knjigu, pravi se da čita, on priča na

mobitel

okrenut prema balkonu, ona ustaje, odlazi

pa se nakon nekog vremena vraća

on još nešto govori u mobitel, pa ustaje i odlazi

ona sjeda, uzima opet knjigu

stavlja naočale, čita, nepomična, blago nagnute

glave

na naslon crnog kožnog pomalo izlizanog

trosjeda

Poslije ih nisam vidio

tek drugi, treći, ili sedmi dan

nešto su pričali, ulazili, odlazili, činilo se da je

sve u redu

 

 

Košulja

Bojim se pegle. Ona izravna crtu na mojoj

košulji

Peglam usporeno. Iz nje sopće para. Zatočena

voda. Nisam vješt ali pegla je kućna zmija

utaknuta

u struju. Sve je zakuhala. Držim je za glavu i

primičem

rubovima kragne.

Zadire u nabore. Glatka struktura materijala

širi se u ravnu površinu. Linije koje su kao sitne

žilice prošarale zgužvanu košulju

sada nestaju pod njezinom

vrelom zašiljenom pločom

Kad je odjenem, osjećam još neko vrijeme

topli dah pegle koji mi mili tijelom

Na ulici, zaboravljena, krasit će moj hod, a

potom čamit

zabačena u ormaru, dok je se opet ne sjetim

 

 

Deseterac i vešmašina

Nije mi ni do tvog tvrdog otkucaja razuma

u tradicionalnoj postelji

 

Niti do bezglasna šuma kojim

rijeka uspomena kotura čvornate misli

 

Nije mi ni do kruljavog pucketanja kažnjenog

mora

u koje me Bog zabunom prima

u svojoj kapelici na ispovijed

 

Nije mi ni do isukanih katedrala duha

ni do sagorjeloga cvijeta na pučini

 

Već mi je do moje drage koja

raskriljenoga odabira priželjkuje posjetioce

kvrgavih nakana

 

Već mi je do njenog lakiranog nokta

kojim se upire o brideće bradavice neznana

junaka

 

Već mi je da uhvatim njenu grlicu koja ispod

satenskog pokrivača tajne šifre guguće

 

Već mi je do toga što se budoarno raspojasala

a vešmašinu ispraznila nije

 

 

Jedno obično neodlučno jutro

Raširiti oči danu koji te još nije spazio

Proslaviti propast ustajanja

ugniježđenu u terakoti jutra

 

Zagrabiti peharom u krhki preljev sunčevih

zraka

koji je zahvatio pospanost predmeta

Ispiti nadušak

obamrlost čula

zahlađenost jezika

tišinu u odmicanju

dok lišće mijenja svjetlost

 

U jutarnjim satima

djevojke samo fantaziraju

neodlučne u izboru odjeće

prije izlaska iz sna