Nove činjenice o Domovinskom ratu

U organizaciji Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Hrvatskoga dokumentacijskog centra Domovinskoga rata u Bosni i Hercegovini, Matice hrvatske, Hrvatskog instituta za povijest, Općinskoga vijeća Tomislavgrad i Udruge Duvnjaka u Zagrebu održan je, 3. prosinca, okrugli stol pod naslovom Obrana Hrvatske i Bosne i Hercegovine – Tomislavgrad u Domovinskom ratu. Skup su u prepunoj dvorani Matice hrvatske uvodno pozdravili glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić, ravnatelji centara za Domovinski rat iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine Ante Nazor i Željko Raguž, ravnateljica Hrvatskog instituta za povijest Jasna Turkalj te načelnik općine Tomislavgrad Ivan Vukadin.

U radnom dijelu okruglog stola o ulozi općine Tomislavgrad u Domovinskom ratu, najprije u u Hrvatskoj, a poslije u i Bosni i Hercegovini, govorilo je devet izlagača, većinom najodgovornijih civilnih i vojnih dužnosnika u to doba te povjesničara i arhivista koji se danas bave proučavanjem Domovinskoga rata.

Prvi izlagač Ivo Lučić govorio je o političkom stanju u Bosni i Hercegovini i Tomislavgradu uoči izbijanja rata, iznoseći tezu da su Tomislavgrad (Duvno) komunističke vlasti smatrale žarištem hrvatskoga nacionalizma i katoličkog klerikalizma u Bosni i Hercegovini. To je imalo za posljedicu posebno represivan odnos prema hrvatskom stanovništvu u općini, a u gospodarskom smislu izostanak ulaganja, sveopće zaostajanje u razvoju te kao posljedicu iseljavanje stanovništva u zemlje zapadne Europe. Lučić je kao kuriozitet istaknuo činjenicu da partijske vlasti u to doba nisu uopće uspjele osnovati osnovne organizacije Saveza komunista u najvećem broju hrvatskih sela duvanjske općine, što se smatralo velikim problemom. Na kraju je izlagač govorio o demonstracijama u Duvnu iz siječnja 1990, koje su bile prvi otvoreni i masovni prosvjedi (barem oni s hrvatskim predznakom) protiv jugoslovenske komunističke vlasti. Demonstranti su također jasno poručili (također prvi put s hrvatske strane) provoditeljima velikosrpskih planova da će im se hrvatski narod u svojoj obrani suprotstaviti svim sredstvima.

Ivo Lučić i Zorislav Lukić / Snimio Mirko Cvjetko

Ratni načelnik Tomislavgrada Mijo Tokić u svome izlaganju govorio je o funkcioniranju općinskih tijela vlasti za vrijeme rata i problemima s kojima su se susretale u okolnostima praktičkog nepostojanja državnih institucija. Općine su morale na sebe preuzeti sve državne obveze, funkcionirale su kao male državice – polisi.

Dr. Ivan Bagarić, ratni načelnik saniteta Hrvatskoga vijeća obrane, podsjetio je na kronologiju i okolnosti u kojima je osnivano zdravstvo Herceg-Bosne potkrepljujući brojčanim i drugim relevantnim podacima njegovo odlično funkcioniranje, u često nemogućim ratnim uvjetima. Posebno je zanimljivo bilo slušati citiranje izvorne dokumentacije o prepisci između hrvatskih i bošnjačkih vojnih saniteta u kojima se bošnjačkim snagama u Mostaru nudi pomoć u lijekovima, sanitetskom materijalu kao i liječenje ranjenih vojnika Armije BiH u bolnicama HVO-a ili u Republici Hrvatskoj. Iako je pomoć ponuđena uz asistenciju međunarodnih mirovnih snaga bošnjačko rukovodstvo ju je odbacilo optužujući na kraju hrvatsku stranu za odbijanje davanja pomoći.

Brigadir Marijan Perković govorio je o samoorganiziranju hrvatskih branitelja prigodom ispomoći u opremanju, obuci i ustroju Brigade kralja Tomislava.

Fra Gabrijel Mioč, dekan Duvanjskoga dekanata i gvardijan Franjevačkoga samostana za vrijeme Domovinskog rata, na dojmljiv je način opisao nezahvalnu ulogu u kojoj se Crkva, kao ustanova mira, našla u neprirodnom okružju rata. Posebno je istaknuo nastojanja vodstva Katoličke crkve da, često uprkos potrebama, svećenstvo i crkvu drži dalje od politike i djelatnosti koje nisu u skladu s naukom crkve. Podvukao je također činjenicu da za vrijeme rata u općini nije oštećen ni jedan islamski ili pravoslavni sakralni objekt, a on sam na vrlo se konkretan način zalagao za osobnu sigurnost kako svećenika tako i građana drugih vjeroispovijedi.

Ilija Vučur, arhivist u Hrvatskom memorijalno dokumentacijskom centru Domovinskog rata, u sumarnom izvješću naveo je sve arhivske fondove i zbirke u kojima se čuva dokumentacija o općini Tomislavgrad i njezinim stanovnicima u Domovinskom ratu.

Proslavljeni general Miljenko Filipović, ratni zapovjednik 1. hrvatskog gardijskog zdruga, osvrnuo se na prinos Tomislavgrađana obrani Republike Hrvatske, iznoseći činjenice da je više od dvjesto dragovoljaca pristupilo redarstvenim ili postrojbama Zbora narodne garde, a petnaest njih poginulo je braneći Hrvatsku.

Pukovnik Boško Papić, zapovjednik Brigade kralja Tomislava, poslije 79. domobranske pukovnije HVO-a, izložio je kronološki pregled ustrojavanja i ratnog puta postrojbe od travnja 1992. do završetka rata potkraj 1995.

Posljednji je o Tomislavgradu kao stožernoj točki obrane sjeverozapadne Hercegovine, nakon pada Kupresa, i strategijskoj osnovici za završne operacije Domovinskog rata, na stručan način, izlagao general Željko Šiljeg, ratni zapovjednik Zbornog područja Tomislavgrad.

Na kraju potrebno je spomenuti dobru posjećenost okruglog stola, iako je bilo radno vrijeme. Tomu su zasigurno, pored teme, pridonijeli dobra organizacija te još bolja izlaganja, iz kojih je šira, a i stručna javnost mogla saznati mnoštvo novih činjenica o prošlom ratu na području Bosne i Hercegovine, koje jasnije oslikavaju ulogu hrvatskoga naroda u njemu.