Kronika jednog propadanja

Na početku crnohumorne egzistenci­jal­ne drame Jasmine French, 45. igra­nog filma u gotovo pola stoljeća dugoj, plodnoj i iznimno bogatoj karijeri glasovitoga njujorškog hipohondra Allena Stewarta Königsberga i slabije upućenim filmofilima diljem svijeta znana kao Woody Allen, naslovnu protagonisticu upoznajemo kao neurotičnu i nezaustavljivo brbljavu osobu koja starijoj ženi koju zapravo i ne poznaje, slučajnoj suputnici iz zrakoplova, neumorno priča o svom životu i nevoljama koje su je snašle. Poslije će se pokazati da se ona možda i nije obraćala suputnici već da je razgovarala sama sa sobom, što je simptom zbog kojega je neko vrijeme provela na psihijatrijskom liječenju.

Cate Blanchett vrhunski je utjelovila nestabilnu kućanicu iz visokoga društva

Jasmine French je žena srednjih godina pravog imena Jeanette, koje je promijenila jer nije bilo dovoljno otmjeno, i koja nakon bračnog brodoloma te psihičkog i kompletnog egzistencijalnog sloma iz New Yorka stiže u Los Angeles, nadajući se da bi kod svoje sestre Ginger mogla barem privremeno pronaći oslonac i smirenje. Dramaturški koncipiran kao narativno skokovita cjelina u kojoj se „sadašnjost“ neprestano isprepleće s epizodama iz prošlosti, posve zasluženo za Zlatni globus u kategorijama najbolje glavne i sporedne ženske uloge nominiran film govori o životu i tragičnoj sudbini antijunakinje kojoj se ostvaruje kineska kletva „dabogda imala pa nemala“, koja je navikla na lagodnu svakodnevicu bez posla u sjaju i luksuzu, u njujorškoj Park aveniji u raskošnoj kući s bazenom koja po riječima bivšeg Gingerina muža Augieja „izgleda kao iz filma“, na zabavama i prijemima, praktički bez ikakva dodira s realnošću i bilo kakvim možebitnim problemima. Još donedavno „plava“, ali i „tužna“ Jasmine živjela je u tornju bjelokosnom, u kojoj joj je život odvojen od zbilje omogućavao bogati muž Hal, slatkorječivi mutni poduzetnik koji je razotkriven kao varalica i strpan u zatvor, gdje je počinio samoubojstvo.

Oslikavajući sudbinu Jasmine, žene za koju ćemo naknadno doznati da je neposredno odgovorna za muževo uhićenje pa tako posredno i za njegov suicid, kao i život njezine nebiološke sestre Ginger te površno ljudi oko nje, Allen kreira nelagodnu i dosta mračnu sliku klasnih odnosa u američkom društvu, odnosa (re)definiranih velikom gospodarskom krizom koju svi osjećamo, a koja je krenula iz Amerike potaknuta djelovanjem ljudi kakav je Hal. Za razliku od protagonistice, Ginger, s kojom dijeli usvojitelje i ništa drugo, ni karakter, ni ukus, ni način života, a ni sklonost u izboru određenih tipova muškaraca, skromna je žena iz niže srednje klase iza koje je propali brak s priprostim ali poštenim fizičkim radnikom Augiejem, s kojim ima dvojicu sinova.

U odnosu između Jasmine i Ginger od sama je početka primjetna određena napetost, prešućivana, ali zamjetna netrpeljivost, jer prva drugoj zamjera jadan život u malom stanu uz pogrešne muškarce i nepodnošljivo bučnu djecu, bez imalo elegancije, stila ili ambicije, a druga prvoj oholost, življenje „u oblacima“ i činjenicu da je njihova zamjenska majka uvijek iskazivala veću ljubav prema Jasmine. Načini na koje Jasmine i Hal u vremenima prije uhićenja komentiraju Ginger i Augieja, podjednako kao i oni njih, plastični su i pomalo doslovni primjeri oslikavanja (nepomirljivih?) klasnih razlika u ne samo američkom društvu, razlika između onih koji imaju i mogu i onih koji ne mogu i nemaju, pri čemu su i u dobrim i u kriznim vremenima oni prvi odgovorni za sudbine ovih drugih. Naime, za raspad Gingerina braka i života izravno je kriv upravo Hal, koji je njihov novac uložio u mutnu investiciju, a posredno opet Jasmine, koja je supruga nagovorila na to. Da slika indiskretne propasti buržoazije bude zaokružena, tu je i Halov sin Danny, koji je na životne lomove reagirao najprije prekidom studija na Harvardu i otkliznućem u narkomaniju, a potom započinjanjem novoga skromnog života kao prodavač glazbala, koji pomajku više nikad ne želi vidjeti.

Sally Hawkons i Andrew Dice Clay kao bračni par

U nemogućnosti nošenja sa svim životnim udarcima, u prestižne modne brendove stalno odjevena Jasmine skreće u pomaknuta psihička stanja, posljednju priliku za spas detektirajući u mogućnosti pronalaženja bogatoga ženika uz kojega bi mogla opet živjeti na visokoj nozi. Na Gingerin nagovor pristane se zaposliti kao tajnica u stomatološkoj ordinaciji, gdje joj se udvara liječnik, koji je naposljetku pokuša i napastvovati. Dok započinje vezu s imućnim i naočitim poduzetnikom Dwightom, kojem posve prešućuje svoju prošlost i laže o sadašnjosti, Jasmine zdušno radi na upropaštavanju Gingerine veze s grubim i naprasitim, ali u osnovi dobrodušnim Chilijem, opet običnim radnikom kojeg Ginger iskreno ne voli, ali u njemu vidi bijeg od samoće i životni oslonac za kojim traga. Karakterno i motivski dijelom temeljena na liku Blanche Dubois iz glasovitog romana Tramvaj zvan žudnja Tennesseeja Williamsa, Jasmine je od prvog trenutka tragičan lik, a za njezinu su tragediju podjednako zaslužne izvanjske okolnosti kao i vlastite slabosti. Ona je autodestruktivna žena koja će, otkrivši da joj je muž notorni ženskar te shvativši da je godinama bila slijepa kod zdravih očiju, Hala prijaviti policiji, čime će potaknuti vlastitu propast.

Tresak s oblaka na zemlju nemoguće je preživjeti, pa Jasmine na koncu, nakon što Dwight spletom okolnosti dozna istinu o njoj i smjesta prekine zaruke, redatelj ostavlja na klupi negdje u gradu, da opet intenzivno i posve nesvjesna stvarnosti razgovara sama sa sobom. Kako znamo da je zbog takva stanja već jednom dospjela na psihijatriju, njezina je nevoljna budućnost jasna.

Priču o Jasmine French i njezinu mikrokozmosu u kojem se zrcali čitavo američko društvo Allen režira sigurno i sugestivno, u fantastičnoj oskarovki Cate Blanchett – možda najboljoj suvremenoj glumici uopće kojoj se za ovu rolu opet smiješi oskarovska nominacija – pronašavši savršenu interpretatoricu potisnutih i traumatičnih duševnih stanja protagonistice. Ona maestralno dočarava sva raspoloženja i psihičke mijene nepodnošljivo egoistične nesretne žene koja iz stanja euforije lako prelazi u alkoholizirani nemoćni bijes, a još lakše u duboku depresiju, neprestano se utječe poricanju i laganju samoj sebi, no s kojom gledatelj lako suosjeća ponajprije zbog sjajne i uvjerljive Cate Blanchett. Spretna izmjena vremenskih razina priče bez grubljih i upadljivijih prijelaza, uobičajena alenovska galerija slikovitih i makar krokijima plastično ocrtanih sporednih likova, izvrsna uloga britanske glumice Sally Hawkins (Samo bez brige, Ženska prava hoću) kojoj bi ovo mogao biti probojni holivudski projekt, naglašena atmosferičnost i odlična mizanscena vrline su djela kojim se Allen nakon osam godina izbivanja iz New Yorka i Amerike vratio manje u Veliku Jabuku a više u Novi svijet. Premda je riječ o mjestimice neujednačenu djelu u kojem superiorne glumačke interpretacije uspješno nadoknađuju neke slabosti i klišeje u priči, poput Gingerinih konvencionalnih ljubavnih i egzistencijalnih peripetija te dobrano stereotipnih likova Augieja i Chilija koje spašavaju uvjerljivi nastupi Andrewa Dicea Claya i Bobbyja Cannavalea, posrijedi je film kojim se Allen, uz Martina Scorsesea i Francisa Forda Coppolu najvažniji celuloidni kroničar New Yorka, vraća u autorsku formu. Jasmine French njegovo je najuspjelije ostvarenje od remek-djela Završni udarac iz 2005, karakterna studija žene koja je vođena osvetom zbog muževe nevjere i zahtjeva za razvod trasirala vlastiti pad i zapečatila si sudbinu, te zoran dokaz da u redateljskoj svjetiljci Woodyja Allena još ima ulja.