I bajkovito i edukativno

Šimo Ešić čarobnjak je riječi koje kreativno upućuje djeci, ne zaboravljajući ni svijet odraslih. Naime, u ovom današnjem konglomeratu velikosvjetskih zbivanja u kojima se uglavnom širi nasilje i destrukcija sui generis, Šimo Ešić teži blagotvornom skladu bivstvovanja u kojem bi trebala vladati ljubav i skrb za malene, ali i svjetlo radosti za lijepo, dobro, pa ako treba i zaigrano, kako to pristoji dječjem svijetu.

 Šimo Ešić zna kako se „crta sunce“ i kako funkcionira „prva ljubav treći put“. On poštuje djetetovu osobnost pa će tako, vođen nepresušnom imaginacijom, pružiti djetetu mogućnost da svojim senzibilitetom obogati svijet oko sebe, da se angažira razmišljajući, da stvara, da se smije.

Izd. Bosanska riječ, Tuzla, 2012.

U novoj knjizi Izmislionica u selu Pričevac, nagrađenoj godišnjom nagradom Društva pisaca BiH, dolaze do izražaja upravo te dvije komponente: radost stvaranja i radost smijeha. Podijelivši knjigu na četiri osebujno osmišljena poglavlja: Kalendar šumskog potoka, Dobrodošli, maleni, Dobrodušna čudovišta po jedno za svaki dan, Veliki i mali svijet, Šimo Ešić izmaštao je živodajno pulsiranje prirode koja sugerira ljepotu obnavljanja, ali i prolaženje svega. U sve to pjesnik će diskretno unijeti i edukativnu distancu: „I kad si sretan, / čuj, / šta ti kazuje/ ruj. /A on te želi / da sjeti / da sve brzo / preleti. / Tako će brzo proći / i taj tvoj sretni sat. / Razmisli u šta trošiš / život što ti je dat. / Razmisli“ (Što nam govori ruj)

U ciklusu Dobrodošli maleni edukativna nota afirmira obitelj, dom, zavičaj, pledirajući za respektiranje malenih (Svi nešto rade – a djeca?, Djeca imaju pravo da žive sretno i zdravo, Ubili su moju rijeku, Djeca), ne skrivajući neke životne istine, kako bi djeca, kad odrastu, suosjećala s patnjama ljudi (Divim se licima u kolicima). U tim pjesmama o djeci i za djecu dolazi do izražaja pjesnikovo nenadmašno druženje s malenima (Razgovor s djecom). Nesputana zaigranost i bajkovita mašta osebujnost je četvrtog poglavlja: Dobrodušna čudovišta po jedno za svaki dan. Tu je „izmislionica“ u punom jeku: Svaki je dan obilježen nekim „čudovištem“, a ona kao da se natječu koje će od njih biti „čudovišnije“. To su kratke, duhovito sročene priče – bajke, skrojene po mjeri djeteta (Srijeda: Super-kišo-men, Nedjelja: Nezasiti školožder).

U četvrtom poglavlju Šimo Ešić vraća se svakodnevnim problemima u kojima i s kojima djeca, nažalost, odrastaju. To je uobičajeni trend izgovaranja ružnih riječi i pogrda. A naš ih pjesnik, na svoj blag i dobrostiv način, pokušava riješiti „izumom inžinjera Lovrića“ koji se zove ružnojed. Doista, kad bi se taj stroj „počeo proizvoditi u velikim količinama“, države bi bankrotirale. Uvjerena sam da u priči Dabar dan kaka sta djeca silno uživaju, jer igra iskrivljenim riječima, prevrtanja riječi u stilu „dubur dun, kuku stu“ zabavljaju i izazivaju smijeh. A smijeh je lijek, kažu znalci. Neobičnu knjigu slikovnicu maštovito je ilustrirala Bugarka Radostina Neykova. A za kraj citiram autora koji posvećuje knjigu „onima koji su, makar jednom u životu, učinili nekom nešto dobro, lijepo, pametno i korisno, nešto čime su proljepšali ovaj naš nesavršeni svijet“.