Godina iščekivanja u hrvatskoj arhitekturi

S prvim ovogodišnjim brojem Vijenca arhitektura je nakon duljeg vremena opet dobila redovitu kolumnu (nekada su je pripremali Tomislav Premerl i Vinko Penezić), u kojoj ćemo pratiti aktualnosti na hrvatskoj, ali i na međunarodnoj arhitektonskoj sceni. Kao logičan početak činilo se korisnim vidjeti gdje smo stali... što je u 2013. ostalo iza nas i s kojim ćemo iščekivanjima moći oblikovati priču o našemu građenom okolišu.

Prošlogodišnja nagrada Vladimir Nazor za arhitekturu pripala je Neni Keziću i Emilu Šverku za Studentski centar u Splitu  / Snimio Neno Kezić

U vrijeme ekonomske krize gradi se sve manje, mnogo je toga nedovršeno ili privremeno obustavljeno (zorni su primjeri neaktivna gradilišta Muzičke akademije u Zagrebu i Muzeja vučedolske kulture kod Vukovara). No u prošloj se godini kao svojevrsni nadomjestak malom broju arhitektonskih realizacija pokazao zanimljiv trend afirmacije strukovnog nakladništva. Tako je objavljeno nekoliko uzornih opusnih monografija arhitekata – primjerice o Giannantoniju Selvi (doktorat Ane Šverko), zatim Lavoslavu Horvatu (autorice Zrinke Paladino) i Miroslavu Begoviću (u obradi Borke Bobovec), no temeljitošću i kulturološkom važnošću izdvaja se opsežna knjiga Dragana Damjanovića o Hermanu Bolléu. Izlaskom 4. sveska dovršena je i kapitalna Marasovićeva sinteza Dalmatia praeromanica. Monografije su dobile i istaknute građevine poput zagrebačke crkve Sv. Marka i secesijske zgrade NSK Rudolfa Lubynskog. Pisalo se i o pučkoj arhitekturi Velebita (Helena Knifić Schaps), dok je konzervator Zdravko Živković objavio studiju Hrvatsko tradicijsko graditeljstvo. Arhitektonski je fakultet na police struke priložio Antologijski arhitektonski vodič Zagreba (na kojemu sam i sam ispekao zanat) te ediciju Arhitektonski dijalozi, trosveščanu zbirku intervjua s istaknutim hrvatskim arhitektima i dizajnerima. Feđa Vukić objavio je knjigu o gradu kao identitetskom sustavu, a fakultet je i nakladnik nekoliko udžbenika te dvojezičnoga Godišnjaka s ambicijom međunarodno relevantne akademske publikacije.

Manje je optimistična situacija na tržištu arhitektonske periodike. Tragična je činjenica da je uz već ranije odomrlu Arhitekturu u travnju prošle godine promoviran posljednji (i konačno zadnji) tiskani broj kultnoga ČIP-a utemeljena 1954! Visoku razinu još drži fakultetski znanstveni časopis Prostor, a Oris se odlučio na hrabri iskorak prepolovivši cijenu i usmjerivši distribuciju na kioske. Izdani su i pojedinačni brojevi Presjeka i Projekta, koji bez potpore sponzora neće moći opstati.

Među istraživačkim projektima u izložbenoj produkciji valja istaknuti monografski postav o secesijskom arhitektu Giovanniju Rubinichu u Muzeju grada Rijeke te znanstveno utemeljenu izložbu o sinagogama u Hrvatskoj Zlatka Karača. Dokumentarnu zanimljivost imala je i gotovo nezapažena ekspozicija djela iz ostavštine Josipa Seissela u MSU-u. U domeni recentne arhitekture svoje su radove u galeriji DAZ-a izlagali Silvio Bašić te dvojac Gordana Domić i Boris Koružnjak. Likovno estetičnim postavom u fakultetskome izložbenom prostoru izdvaja se izložba Mije Roth-Čerina.

Nažalost, čini se da praksa u 2013. nije mogla održati korak s plodnom kulturološkom produkcijom struke, iako o dometima naše nove arhitekture zasad i ne možemo meritorno prosuđivati. Zbog nefunkcioniranja Savjeta Udruženja hrvatskih arhitekata izostala je izložba godišnjih realizacija (očekivana u kasnu jesen), a uz nju i dodjela strukovnih nagrada, ponajprije Viktora Kovačića. Ipak pozornost struke već su izazvali spomenuti vučedolski muzej Gorana Rake, nova riječka džamija Dušana Džamonje i tima ADB-a, Adrisova poslovna zgrada u zagrebačkoj Jagićevoj ulici Ivice Plaveca (atraktivne arhitekture, no teško shvatljivih urbanih pravila), turističko naselje u Rovinju 3LHD-a te sportska dvorana Idisa Turata u povijesnoj jezgri Krka. Prošle su godine reducirani i veći javni natječaji (sve je više pozivnih i „internih“, za koje saznajemo tek kada budu završeni!), a simptomatično je da se čak i na onima anketnog tipa (npr. na nedavno završenome „međunarodnom“ natječaju za Deltu u Rijeci, ili nešto ranijem za kompleks Radeljević u Dubrovniku) preferiraju rješenja s eksploatacijskim maksimumom.

U domeni baštine godinu će obilježiti dovršetak obnove dvorca Eltz u Vukovaru (investicijske vrijednosti veće od sto milijuna kuna), no pozornost javnosti zaokupljale su i dvojbe u prezentaciji arheološke zone rimskog Principija u Rijeci, gdje je kreativno rješenje Nenada Fabijanića sputano odveć krutim konzervatorskim stavom. S druge strane, kraj godine iznjedrio je bizarnu konzervatorsku intervenciju na zapadnom portalu šibenske katedrale, a tu je i slučaj „obnove“ kule Cipicco u Kaštelima oko koje se u medijima počela odmotavati slojevita priča...

Podsjetimo se da je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo u 2013. primila Hildegard Auf-Franić, a godišnja je dodijeljena Neni Keziću i Emilu Šverku za studentski centar u splitskom kampusu. Dogodile su se i promjene na vodećim pozicijama strukovnih udruga, pa je Teo Budanko postao novi predsjednik DAZ-a, a Sanja Cvjetko Jerković čelnica UHA-e. Treba reći da je godina bila bogata strukovnim događanjima – održani su Dani zagrebačke arhitekture i Dani Orisa, a u Osijeku 4. kongres hrvatskih arhitekata.

I dok smo uz laureate slavili, druge smo s tugom ispraćali – u 102. godini umro je arhitekt Ivo Bartolić, a u listopadu 2013. i akademik Boris Magaš, koji je nekoliko dana prije smrti upravo za Vijenac izgovorio svoj posljednji intervju.