Čelična sisačka kultura

Bogat kolorit, životnost i lirski senzibilitet kista Vatroslava Kuliša na naslovnici četvrtoga broja Riječi u 2013. (gost urednik Andrija Tunjić) uvodi čitateljstvo u bogat sadržajni koncept. Autokritički tekst Itala Calvina o njegovoj političkoj prošlosti, može se pronaći u prijevodu Marine Koludrović. Članak naslovljen Jesam li i ja bio staljinist? opisuje sjećanje pojedinca na komunističku ideologiju u kojem jasno ističe da se staljinizam „prikazivao kao krajnja točka prosvjetiteljskog projekta, kojemu je bio cilj podrediti čitav društveni mehanizam prevlasti intelekta. Dogodilo se, međutim, najpotpuniji (možda i neizbježan) poraz tog projekta“.

Izd. OMH u Sisku, 2013.

Riječi u sklopu temata o manifestaciji Dani industrijske baštine, održanoj ove jeseni u Sisku, donose članak Alme Trauber o projektu Tvornica baštine Željezare Sisak, a početke razvoja industrijske baštine prikazuju Ivana Miletić-Čakširan i Vlatko Čakširan. Da umjetnost javnoga prostora i industrijska baština ne bi trebale biti isključivo prikazane kao umjetnička forma javne skulpture ili kroz formu tvornica, već definiranje takve umjetnosti treba proizlaziti iz slobodnoga i pluralističkoga djelovanja čovjeka u cjelokupnoj životnoj okolini, pojašnjava Ana Sopina. U članku (Art)efakt Jesenko Horvat objašnjava dihotomiju art-artefakt u sklopu javnoga komunikacijskoga prostora s naglaskom na urbanu skulpturu.

Esej Gorana Galića predstavlja motiv flanera u književnosti – urbanoga šetača uronjena u moderni velegrad, na primjeru feljtona A. G. Matoša, a Marcel Bačić u tekstu Da nije bilo Don Juana, muzika bi častila samu sebe osluškuje muzikalnost čulnosti i čulnost muzike. Umjetničke slike Vatroslava Kuliša protkane su čitavim časopisom, a njegovo umjetničko djelovanje prikazano je u tekstu Sonje Švec Španjol.

U poetskom dijelu treba istaknuti Kristinu Posilović, dijalektalnu poeziju Ernesta Fišera te humoristički intonirane pjesme Siniše Matasovića. Nezaobilazan prozni dio su kratke priče Roberta Međurečana čija se tematika prostire od straha, preko srdela do kolinja. Luka Vukušić donosi crticu o ćelavom prosvjedniku, a Darija Žilić melankoličnu priču Druge mačke. Dok Milko Valent opisuje vječne metalke u priči Čelične žene, Iron Maiden, zadnja rubrika časopisa posvećena je osvrtima Anastazije Komljenović o knjizi Vijenac odabranih Ljerke Car Matutinović te Biserke Goleš Glasnović o romanu slikara Dimitrija Popovića Luča Njegoševe noći.

Sisačka tradicija industrijskoga grada s čuvenom željezarom oslikava se na mnogim stranicama Riječi. Tako i Valentova priča završava rečenicom koja slavi „željezo koje neće nikada umrijeti“ nagovještavajući i budućnost časopisa koji je omogućio kontinuitet književno-znanstvene riječi.