Baština na medaljama

Retrospektivna izložba Maje Landau Nejašmić u Gliptoteci HAZU, otvorena od prosinca 2013. do siječnja 2014. daje pregled zanimljivog umjetničkog opusa medalja, plaketa, reljefa, nakita i suvenira. Autorica nadahnuće crpe iz ljepota hrvatske baštine, stvarajući svjetove u malom. Motivi urbanih sredina i gradova Osijeka, Hvara, Zagreba, Dubrovnika, Splita i drugih, itekako pozivaju na njihovo upoznavanje i otkrivanje. Odabirući prepoznatljive kulturno-povijesne spomenike određenih sredina, autorica ističe njihovu referentnost uvijek iznova potvrđujući važnost baštine i hrvatske kulture.

Glazba, 1987.

Daleko od puke prepoznatljivosti pojedinih lokaliteta i njihovih simbola, unosi poetični rukopis tvoreći bajkovitu auru prikazanih gradova. Tematiziranje prepoznatljivih motiva ne umanjuje dosljednu originalnost autoričinih izložaka. Radovi pozivaju na koncentrirano gledanje pri kojemu se otkrivaju detalji koji udahnjuju život svakodnevice. Ne fokusirajući se na zadanu formu medija, autorica otvara nove oblikovne mogućnosti izvedbe. Pored standardnih formi i karakteristika medalja (npr. Geofoto, 2008) nailazimo i na one koje izlaze iz svojih okvira, poput primjerice reljefa Grb Osijeka (1984) ili dvostrane medalje Zlatno sunce Dubrovnika (1977). Jednostavnost i razumljivost likovnoga jezika sažima ono bitno te je većina primjera popraćena natpisom osobe ili grada uz njihov prikaz, ne ostavljajući prostor nesmotrenom oku za kriva tumačenja. Pločice od kovine ukrašene reljefom umjetničke izrade svaka za sebe i na svoj način potvrđuju vještinu izvedbe. Maja Landau Nejašmić imaginarijem gradova, ulica i spomenika, maskerona i grbova, ptica i stabala, morskih ljepota i nemani, ličnosti ili pak glazbe uvlači promatrača u fragmente svojih viđenja, ostavljajući pritom mjesta promatračevoj mašti i sjećanjima.

Susret tradicije i suvremenosti ogleda se i na nakitu na koji autorica aplicira motive hrvatskih srednjovjekovnih spomenika, posebice predromaničkih. Unikatni privjesci, narukvice, prstenje, medaljoni s motivima pleterne ornamentike, grbova mozaika ili pak kapitela hrvatskih spomenika u srebru, lijevanoj bronci i pozlatama namijenjeni su da krase, ali i pripovijedaju o našoj prošlosti. Maja Landau Nejašmić umjetnošću oblikovanja mikroplastike sustavno radi na izgradnji hrvatskog identiteta. 

Medalje su tijekom povijesti bile ritualno uručivane pojedincima kao simbol njihovih zasluga. Izabravši medij koji za sobom vuče konotacije počasti, uspomena, zasluga, obilježavanja važnosti nekoga događaja, autorica fiksira priču o hrvatskom nasljeđu i ljepotama. Materijalizira tako uspomenu, oblikujući iz nje spomen ili ures koji ćemo posjedovati ili tek dodirnuti, ali koji će nam uvijek ponovno vratiti sjećanje, sliku, asocijaciju ili minuli doživljaj. Utoliko su priče i uspomene izlivene u kovini Maje Landau Nejašmić dijalog autorice s prostorima, ljudima i prošlošću, ali i s nama, postajući tako dodirnom točkom u kojoj se susreću proživljeno, kreativno i osobno.