Promišljanja egzistencije

Zbornik Bitak i vrijeme, uz dorađeni prijevod izabranih poglavlja Heidegg­erova epohalnog djela istovjetnog naslova, obuhvaća izlaganja pozvanih predavača s Filozofske škole Matice hrvatske održane od 14. do 19. svibnja 2012. u Orebiću. Zbornik redom sadrži tekstove predavanja Petra Šegedina, znanstvenoga suradnika na Institutu za filozofiju u Zagrebu: Nebojše Mudrog, studenta poslijediplomskoga studija filozofije na Hrvatskim studijima; Deana Komela, profesora na Odjelu za filozofiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani; Stjepana Kušara; urednika-redaktora u izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost; Ivana Kordića, znanstvenog savjetnika na Institutu za filozofiju u Zagrebu te profesora filozofije na sveučilištima u Mostaru i Zagrebu; Damira Barbarića, znanstvenoga savjetnika na Institutu za filozofiju u Zagrebu i Igora Mikecina, docenta na Katedri za povijest filozofije Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2013.

Riječ je o interpretacijama odabranih ključnih tema Heideggerova Bitka i vremena iz 1927, djela dalekosežnog utjecaja bez kojeg je nezamisliva povijest filozofije 20. i 21. stoljeća i koje je, unatoč široko rasprostranjenoj recepciji, još otvoreno za nova čitanja i tumačenja. Zbornik nudi akademski relevantna tumačenja Heideggerova složenog i zahtjevnog misaonog pothvata izvedena zanimljivom mješavinom fenomenologijskog zrenja i spekulativno-hermeneutičkog mišljenja, povijesno filozofijski iznova propitujući Heideggerove neobične, ne uvijek dovoljno transparentne i, s obzirom na izostanak planirane cjelovite knjige, u svom projektu nedovršene analize svjetovnosti, vremenitosti, povijesnosti, brige, odlučnosti, zapadanja, bitka za smrt i ostalih čovjekovih egzistencijalnih određenja te propitujući stupanj ostvarenosti Heideggerove ishodišne intencije da pronalaženjem i izlaganjem smisla čovjekova bića, kojemu je u njegovu biti stalo do sama tog biti, dospije do smisla bitka sama, tj. da napravi ontologijski revolucionaran odmak od promišljanja bića k promišljanju bitka.

Povrh toga, za običnoga čitatelja mnogo važnije, zbornikom obuhvaćene interpretacije Heideggerova Bitka i vremena navode na ponovno promišljanje čovjekovih vlastitih egzistencijalnih mogućnosti te nas, hajdegerijanski rečeno, iznova uče egzistencijalna pitanja ne shvaćati odveć jednostavno uz redukciju do osiromašenja. Primjerice, promišljanja Heideggerova pojma svijeta izdižu nas iz danas prevladavajućeg pozitivističkog poimanja svijeta kao zatečenog i objektiviziranog predmeta ispitivanja i potiču nas da ga uzmemo „iznutra“, kao vlastito egzistencijalno određenje utoliko što jesmo na način bitka-u-svijetu, koji ne određuje njegov prostorno-geometrijski karakter, već njegovo egzistencijalno značenje prisnosti, blizine i udomaćenosti. Nadalje, hajdegerijanskim načinom mišljenja rekonceptualizira se u suvremenom znanstveno-tehnološkom diskursu dominantno poimanje čovjeka kao bića koje tek postoji koje se dade kategorijalno odrediti u poimanje čovjeka kao bića koje egzistira i čija je bit u tome da se spram sebe odnosi tako da sebe razumije i da sebe slobodno uspostavlja u mogućnostima vlastita bitka. Uopće se za Heideggera danas prevladavajuće znanstveno-tehnološko spoznavanje pokazuje kao samo jedan, nipošto najvažniji, modalitet bivstvovanja, čime se propituje u kojoj mjeri to ukočeno zurenje u puko postojeće zavodi na krivi put i, umjesto znanja o činjenicama i pragmatičnoj uporabi objekata unutar svijeta, upućuje se na mnogo izvornije razumijevanje smisla vlastite egzistencije.

Isticanjem prisnosti čovjeka sa svojim bivstvovanjem u razumijevanju i istovremenim upućivanjem na uzajamnost čovjeka i svijeta, Heideggerovo mišljenje artikulira danas nužnu individualiziranost čovjeka koja istovremeno nadilazi egzistencijalno-subjektivistički solipsizam karakteriziran suvremenom otuđenošću, naznačujući horizont u kojem valja tražiti egzistencijalna rješenja. Misaono je poticajno i hajdegerijansko premještanje promišljanja fenomena savjesti, krivnje i bitka za smrt iz religiozno-teološke dimenzije, iz pesimističnoga diskursa o očaju i bezizlaznosti egzistencije, kao i iz biologijsko-psihologijskih određenja, u odlučno traganje za autentičnim mogućnostima bivstvovanja. Riječ je o hajdegerijanskom razumijevanju egzistencije koje kritizira sadašnjost u njezinoj svakodnevici – u obliku fiksiranosti na dostignutu egzistenciju, izgubljenosti u slučajnim mogućnostima, konformizmu svojstvene propalosti u bezlično i neautentično naklapanje javnosti, konzervativizmu svojstvena nepropitanog prihvaćanja tradicije kao zbiljske danosti umjesto njezina poimanja kao mogućnosti i njezina produktivnog obnavljanja,  konzumerizmu svojstvene rastresenosti koja pušta da je ono postojeće susreće prvenstveno s obzirom na izgled i koja već u zadobivanju pogleda na stvar odmah gleda dalje za sljedećom –  te dovođenju čovjeka pred mogućnost da istinski bude on sam. Pridoda li se tomu i hajdegerijansko poimanje vremenitosti kao cjelovitosti i pruženosti čovjekove egzistencije koje transcendira uobičajeni model predočavanja vremena kao beskonačne ravne crte i prolaženja pojedinačnih „sada“ te poimanje povijesnosti kao čovjekova egzistencijalnog sebeprotezanja koje nadilazi vulgarno poimanje povijesti kao slijeda objektivnih događaja ili subjektivnih doživljaja u vremenu, može se slobodno zaključiti kako je svaka nova recepcija Heideggerova Bitka i vremena vrijedna pozornosti s obzirom na provokativnost i aktualnost Heideggerova mišljenja koje čovjeku iznova otvara mogućnost da dosegne cjelovitost i svojstvenost.