Nove drame Mire Gavrana: Parovi i slične slabosti
Jedna od karakteristika Mire Gavran jest da je plodan stvaralac, a druga da je odgovoran prema svom poslu. To znači, između ostalog, da svoje drame redovito objavljuje kako bi bile dostupne prevoditeljima, redateljima i glumcima koji izabiru kazališni repertoar. Miro Gavran već petnaest godina objavljuje u Mozaiku i ovo mu je već peta knjiga drama kod njih, a da je i ta knjiga izvor kazališnih uspješnica, dokazuju i tri premijere koje su se odigrale nakon izlaska knjige.
Izd. Mozaik knjiga, Zagreb, 2012.
Parovi i slične slabosti okupile su pet novijih djela, a tematski dominiraju problemi žena, odnosno parova u krizi (Tajna Grete Garbo, Parovi, Lutka, Pandorina kutijica, Teško je reći zbogom) i žena u kazalištu (Najluđa predstava na svijetu). Sve su u poznatom Gavranovu stilu pričanja naoko jednostavne priče o prepoznatljivim likovima i problemima iz suvremenoga života, s toplinom i humorom, ali i obratima priče koji publiku drže u napetosti. Ovaj put zahtijevaju od jednog (Najluđa predstava) do šest glumaca za izvedbu (Parovi)!
Iznimka je Greta Garbo, koja je poznato lice i nastavlja se na Gavranov niz poznatih povijesnih ili kazališnih likova (Antigona, Čehov, Shakespeare, Molière, Washington, Freud) prikazanih kroz drukčiju prizmu od one na koju smo navikli u povijesti. Gavran kreće od činjenice koja je svima znana (slavna glumica živi zatvorena na svom imanju, povučena iz svijeta filma), ali tomu dodaje razlog (privatnu traumu) i pokušaj njezina rješavanja – psihodramu. Kad u liječenje uz psihijatricu ulazi i psihijatričin zaručnik, pomiješaju se gluma i zamjene identiteta, a obrat će pokazati čije su deziluzije istinite, a čija ljubav prava. Drama je 2008. praizvedena u slovačkoj Trnavi, 2012. glamurozno je postavljena u Madlenianumu, prvom privatnom kazalištu iz Zemuna s Tanjom Bošković u naslovnoj ulozi, a čeka hrvatsku praizvedbu. Lutka je praizvedena u proljeće 2012. u New Yorku, a iste godine ujesen postala je najnovija uspješnica Teatra Gavran (s Robertom Kurbašom i Doris Pinčić). Osamljeni muškarac uključi se u eksperiment isprobavanja novoga modela žive lutke, savršene žene dizajnirane da ispunjava sve muške želje. Eksperiment ne ide prema njegovim nadanjima jer ona ne zna lagati, a ima i neke moralne kodove. Parovi (praizvedba ovog proljeća u Štipu, Makedonija) rješavaju probleme parova koji se bore s raznim ovisnostima u stilu Gavranovih fragmentarnih komada s različitim povezivanjem likova i preslagivanjem ljubavnih parova. O ljubavnim pak trokutima su Pandorina kutijica (praizvedba u slovačkoj Trnavi 2010, a iste godine i u Teatru Gavran) i Teško je reći zbogom. Drama je 1998. snimljena za HTV, a ovdje se objavljuje druga verzija, proširena još jednim likom, koja je praizvedena 2001. u Teatru Gavran. U knjizi je objavljena i Najluđa predstava na svijetu, monodrama koju je Mladena Gavran maestralno premijerno izvela 2009. u Teatru Gavran igrajući dvanaest osoba – od kojih se pet (tri žene i dva muškaraca) istovremeno svađaju na sceni! Osobe se svađaju u jednom hrvatskom kazalištu prilikom postavljanja nove drame jer ravnateljica želi nešto sasvim moderno i novo, redatelj bespoštedno mijenja tekst, glumica želi proslaviti obljetnicu, druga je ljubomorna na tu koja slavi, a glumac se potrošio u sapunicama. Pisac je likove obojio dijalektima i regionalizmima, a na scenu doveo likove koji nisu samo tipovi nego imaju u životu vrlo prepoznatljiv uzor. Pritom je precizno detektirao slabosti hrvatskoga kazališta, sve njegove ispraznosti stavio na jedno mjesto, ali nam je dopustio da im se od srca smijemo.
Znam da je teška situacija u izdavaštvu, ali ona ne ispričava propuste kakve si važna izdavačka kuća poput Mozaika ne smije dopustiti. Fotografija na naslovnici nije potpisana, didaskalije nisu pisane u kurzivu iako je to jedan od rijetkih dogovora o načinu pisanja u našoj zemlji, a drame su objavljene bez oznake godine nastanka i informacija o barem prvoj izvedbi. To su uredničke greške, ali očigledno je i da Mozaik ne zna brendirati svog autora. Svaka bi strana izdavačka kuća navela na koricama popis dosad objavljenih knjiga svoga hit-autora u vlastitoj kući (neka Gavranova izdanja u Mozaiku imaju i po deset izdanja!), a u Mozaiku ne samo da to nisu napravili nego ni kad na njihovoj internetskoj tražilici upišete „Miro Gavran“ – ne izlistaju se sva njegova izdanja.
Klikni za povratak