Karina Holla, Kafka Project: Frontiere/Granice/Meje/Grens/Borders, Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci
U tome što je predstava Kafka Project: Frontiere/Granice/Meje/Grens/Borders Talijanske drame riječkoga HNK Ivana pl. Zajca ove godine dobila Nagradu hrvatskoga glumišta za najbolju predstavu ima neke simbolike. Za manjinsko kazalište, jedino koje djeluje na talijanskom jeziku izvan Italije, dobivanje hrvatske državne nagrade za kazališnu umjetnost od posebne je važnosti i sukladno temi nagrađene predstave označilo je još jedno nadilaženje granica. Stvaranje Kafka Projecta dogodilo se i u vrijeme kad se Talijanska drama suočila s neobičnom preporukom institucija talijanske manjine da radi isključivo tekstove talijanskih autora ili eventualno hrvatskih u talijanskom prijevodu. S obzirom na takve okolnosti, Nagrada hrvatskoga glumišta stigla je Talijanskoj drami u pravo vrijeme.
Rad na Kafka Projectu bio je za glumački ansambl Talijanske drame posve drukčije izvedbeno iskustvo. Angažirani su uglavnom mlađi glumci, koji su dobili priliku suradnje s nizozemskom redateljicom i glumicom Karinom Holla, koja se tijekom karijere posvetila fizičkom i eksperimentalnom kazalištu. Praizvedba Kafka Projecta bila je na ovogodišnjim Riječkim ljetnim noćima, u prostoru bivše Tvornice papira u Rijeci, a nedavno je održana i premijera na pozornici HNK Ivana pl. Zajca.
Predstava obiluje ekspresivnim i često jezivim prikazima
Premještanjem iz prostora nekadašnje tvornice u zgradu kazališta koncept predstave ostao je isti, s time da igranje u ambijentu uvijek daje i dodatnu dimenziju. U ovom autorskom projektu Karina Holla jezikom fizičkog teatra propituje i interpretira literarne svjetove Franza Kafke. Na temelju njegovih djela Proces i Preobrazba, priče Ispred zakona, kraće pripovijetke Jastreb i Umjetnika u gladovanju, Holla je kreirala košmarne, ekspresivne i povremeno groteskne slike koje su svojevrsno putovanje kroz vrijeme – od Kafkina doba do suvremenosti.
To je vrijeme, istodobno, „zamrznuto“ u detalju sata čije su kazaljke zaustavljene. Od prvoga do posljednjeg prizora poveznicu među njima čine sivi, bezlični ormari koji prizivaju Kafkina nikad dostižna vrata zakona, ali i stvarne, fizičke granice unutar kojih se zbijaju tijela Kafkinih likova. U prvoj slici iz ormara izlaze lica iz Kafkina vremena, koja precizno razrađenim pokretima uvode u kafkijanski mikrokozmos. U makabričnoj povorci miješaju se fikcionalni likovi i obiteljski portreti, koji frenetičnim kretanjem prizivaju Kafkin svijet otuđenja, paradoksa, halucinacija i neuroza. Primjer za to je crtica Jastreb, koju je Holla pretvorila u sliku koja podsjeća na Hitchcockove Ptice, dok se skladatelj Stanko Juzbašić koristi poznatim glazbenim citatom iz filma Psiho.
Najrazrađenija je slika koja se temelji na motivima pripovijetke Preobrazba, u kojoj se Gregor Samsa budi preobražen u golema kukca. Zanimljivost interpretacije Karine Holla u tome je što ona Samsu ostavlja u njegovu ljudskom obličju, pridajući mu biblijske konotacije, čime Gregorovo otuđenje unutar obitelji postaje još strašnije. Jednu od najdojmljivijih kreacija ostvario je Tomas Kutinjač, čiji je Gregor Samsa ogoljen do esencije ljudskosti, dok su samo njegovi pokreti čudovišni i animalni. Sljedeći prizor Karina Holla gradi slobodnim asocijacijama na motive iz Kafkina romana Proces. Birokratski stroj koji melje čovjeka prikazan je grupom obezličenih činovnika s krutim ovratnicima, koji mehaničkim pokretima ispunjavaju formulare. Josefa K. utjelovio je Mirko Soldano, koji u mikrofon govori priču o seljaku koji je godinama uzaludno čekao pred vratima zakona. Slika procesa koji se vodi nad pojedincem završava jezivim prizorom torture i smaknuća Josefa K.
I tu završava dio predstave koji se temelji na motivima iz Kafkinih djela, a na njega se nadovezuje redateljičin pokušaj Kafkine aktualizacije u današnje vrijeme. U odnosu na prvi dio predstave, koji je mnogo bolji i kompaktniji, dodatak predstavi nekako je odveć ilustrativan u smislu tretiranja teme granice. U ovom dijelu ukazuje se na birokratiziranost sustava i neke nove administrativne granice, na problem nasilja nad pojedincem, a uvodi se i kvirovsko „izlaženje iz ormara“. Kontrast između prvog i drugog dijela predstave kostimografski je diferencirala Manuela Paladin Šabanović, koja je Kafkino vrijeme naznačila monokromnim, crno-bijelim kostimima, dok su u suvremenosti kostimi u živim bojama.
Predstava Kafka Project primjer je kolektivne igre, kojom su glumci Talijanske drame iskoračili prema za njih drukčijoj kazališnoj estetici. Izazovu su uspješno odgovorili: Elena Brumini, Rosanna Bubola, Ivna Bruck, Tomas Kutinjač, Miriam Monica, Giuseppe Nicodemo, Mirko Soldano i Andrea Tich, koji su se spremno otvorili novom načinu rada i izazovima fizičkog teatra. U autorskoj ekipi su i koautor i asistent redateljice Henk van Riemsdijk, Anton T. Plešić zadužen za scenografiju te oblikovatelj svjetla Predrag Potočnjak.
Klikni za povratak