Sajam bez vizije i koncepcije

Unatoč dugoj tradiciji koja seže u 17. stoljeće, Sajam knjiga u Leipzigu s padom Berlinskoga zida dospio je u prilično nepovoljnu, konkurentsku poziciju. Našao se u istoj zemlji s najvećim sajmom knjiga na svijetu – onim u Frankfurtu. Kako bi opstao i zadržao svoju važnost, morao se iznova profilirati u odnosu na većega brata. Dok je Frankfurtski sajam ponajprije poslovni sajam gdje se razmjenjuju informacije, ideje i poslovni modeli knjižne branše, Lajpciški je sajam usmjeren na autore i publiku te je s partnerima utemeljio najveći europski festival čitanja. Dok je Frankfurtski naglašeno međunarodan s izlagačima iz više od stotinu zemalja, Lajpciški sajam naglasak stavlja na Njemačku (iako je s izlagačima iz četrdesetak zemalja itekako međunarodan) te je posebno usmjeren na istočnoeuropske književnosti. U Frankfurtu te književnosti teško mogu doći do izražaja. S druge strane, u Njemačkoj postoji svijest o potrebi komunikacije među europskim narodima te da upravo književnost nudi drukčiju i složeniju sliku svijeta od politike i sporta. Zato će, kako objašnjava direktor Lajpciškog sajma Oliver Zille, Francuska i Švedska u Leipzigu uvijek biti dobrodošle, ali neće dospjeti u žarište Sajma, za razliku od Hrvatske, Srbije ili Bjelorusije. U svakom slučaju, vodstvo i jednog i drugog sajma ima jasnu viziju i politiku, koje prati i pouzdana organizacija pa već sada znamo ne samo da će iduće godine u Frankfurtu zemlja gost biti Finska nego i da će 2015. to biti Indonezija.

Štand Matice hrvatske na Interliberu / Snimio Mirko Cvjetko

U usporedbi s tim važnim knjižnim sajmovima, najvažnija hrvatska smotra knjige – Interliber – djeluje potpuno nepromišljeno. Nikakvi ciljevi, vizija ni politika toga sajma ne mogu se razaznati. Iako pozicija najvažnijega sajma knjiga u zemlji otvara brojne mogućnosti, Sajam se svodi na veliku rasprodaju knjiga. No sve su to stare boljke, a s obzirom na krizu u izdavaštvu koja traje već pet godina, iluzorno je bilo očekivati pozitivne promjene. Šteta je što se to nije dogodilo za izdavačkog uzleta prije desetak godina, kada je hrvatska knjižna scena bila najdinamičnija u ovom dijelu Europe, a mnogi su pisci iz susjednih zemalja čak i premijerno objavljivali kod hrvatskih izdavača. Možda se nošen tim trendom i Interliber mogao nametnuti kao vodeći knjižni sajam u regiji. No nudeći samo gole štandove, ne može se nositi s većim sajmom koji nudi isto, ali po povoljnijim cijenama – Sajmom knjiga u Beogradu. Sajamski program ove je godine bio vrlo skroman. Iako se izdavači žale da je čitateljska kultura u Hrvatskoj nedovoljno razvijena, Sajmom se ne koriste kako bi pridobili novu publiku ili znatnije promicali čitanje. Iako su u dubokoj krizi, nisu organizirali nikakva savjetovanja ni rasprave o mogućim putovima izlaska. Na prigovore da je Zajednica nakladnika i knjižara pasivna, njezin predsjednik Neven Antičević podsjeća da su svi u Zajednici volonteri koji istovremeno vode tvrtke na rubu preživljavanja. Nakladnici su već napravili sve što je bilo u njihovoj moći i nemaju više na čemu štedjeti, ističe Antičević, a rješenje za krizu vidi u bogatoj zemlji. Paradoksalno je i to što nema razvijene europske zemlje koja ne njeguje čitanje, razina čitanja i obrazovanja gotovo su linearno povezane sa stupnjem razvoja ekonomije, podsjeća Antičević, pa je pitanje kako će se Hrvatska dokopati tog željenog stanja – hoće li knjiga potpomoći gospodarski uzlet ili obratno. No unatoč silaznim trendovima u izdavaštvu, gubitku medijskog interesa za knjigu i smanjenoj kupovnoj moći građana, Interliber je ostao na prošlogodišnjoj razini, zadovoljan je Antičević.

No kako o gore opisanu sajmu novinarski izvještavati? Nema niti vodilje, nema „fokusa“ ni „zemlje partnera“. Povedem li se isključivo skromnim sajamskim programom, nužno ću protežirati jednoga velikog izdavača koji je uistinu predstavio važna izdanja. A novih je izdanja iz godine u godinu sve manje. Prošle godine bilo ih je oko 1900, a prije četiri godine oko 4000, kaže Neven Antičević. Unatoč tomu, svatko će na Sajmu pronaći knjigu koja će ga zainteresirati i razveseliti, a ja ću, spominjući neke, nasumce zagrabiti iz knjižnog lonca na zagrebačkom Velesajmu. Ipak, nijedan osvrt na Interliber neće izostaviti jedinu inozemnu zvijezdu Sajma – američkog književnika Adama Johnsona, koji je predstavio hrvatsko izdanje svoga Pulitzerom nagrađena romana Sin gospodara siročadi. Roman vodi na avanturističko putovanje u najzatvoreniju zemlju svijeta – Sjevernu Koreju. Adam Johnson predavač je književnosti i kreativnog pisanja na Sveučilištu Stanford, a njegov roman u prijevodu Nevene Erak objavila je naklada Lumen, koja je donedavno bila biblioteka u sklopu Školske knjige.

Ta izdavačka kuća, među ostalim, predstavila je i prvo kolo Djela Ive Andrića, koje obuhvaća romane Travnička hronika, Na Drini ćuprija, Prokleta avlija i Gospođica te izbor iz novela pod naslovom Mara milosnica i druge pripovijetke. Andrićeva djela konačno više ne moramo tražiti po antikvarijatima, ponajprije zahvaljujući priređivaču Djela akademiku Krešimiru Nemecu, koji se već dulje bori za „reintegraciju“ toga jedinog južnoslavenskog nobelovca u hrvatsku kulturu kao višepripadnog pisca. „Nemoguće je iz Andrićeva djela ‚oljuštiti‘ hrvatski kulturni sloj“, tvrdi Nemec u toj vrijednoj ediciji, no kako je istaknuo na predstavljanju, u hrvatskoj sredini postoje javne i pritajene rezerve pa čak i antipatije prema Ivi Andriću jer je otišao u Beograd i deklarirao se kao Jugoslaven. Kad bi se takvim etičkim ili ekskluzivno nacionalnim sitnozorom secirala biografija drugih hrvatskih pisaca, mogli bismo ostati bez polovice književnog Parnasa, upozorava Nemec. Biblioteka će u trinaest knjiga donijeti njegov izbor vrhunskih Andrićevih djela.

Predstavljena je i knjiga Hrvatski jezik akademika Radoslava Katičića, koja zainteresiranoj javnosti nastoji pomoći u razumijevanju vlastitoga jezika, njegove povijesti i mjesta među jezicima. Knjiga je važan prinos aktualnoj raspravi o statusu hrvatskoga jezika u odnosu na bliske južnoslavenske jezike. Iako gotovo svi hrvatski jezikoslovci zastupaju tezu o hrvatskome kao zasebnome jeziku, dio međunarodne slavistike pod utjecajem mladogramatičarske jezikoslovne tradicije osporava njegovo postojanje. S obzirom na vrlo sužen prostor neovisnih, ozbiljnih medija u kojima bi stajališta jednog od najuglednijih hrvatskih jezikoslovaca mogla biti predmetom javnoga diskursa, zainteresiranima ne preostaje drugo nego posegnuti za Katičićevom knjigom. Hrvatska kultura konačno je dobila i prvi hrvatski prepjev epske poeme engleskog pjesnika Johna Miltona Izgubljeni raj, jednog od vrhunaca engleske književnosti. Prepjev je plod trogodišnjega rada prevoditelja Mate Marasa, koji je istaknuo da kultura koja nema Johna Miltona i njegov veličanstven ep nije potpuna. Tekst prijevoda bogato je popraćen komentarima te ispraćen pogovorom anglista i komparatista Tomislava Brleka.

Na štandu Matice hrvatske posebno su ponosni na javnosti već predstavljen, ali još novi peti svezak i prvu knjigu biblioteke Povijest Hrvata pod naslovom U potrazi za mirom i blagostanjem: hrvatske zemlje u 18. stoljeću urednice Lovorke Čoralić. Na projektu koji uređuje Zoran Ladić sudjeluje niz znanstvenika društveno-humanističkoga usmjerenja. Za razliku od dosadašnjih sinteza nacionalne povijesti, projekt zahvaća i povijest svakodnevice. Duh prosvijećenoga 18. stoljeća nije mimoišao ni hrvatske krajeve, odražavajući se s većim ili manjim zakašnjenjem i ovisno o društvenom razvoju pojedinih regija u svim temeljnim životnim sferama, o čemu svjedoči bogato opremljena knjiga. Kako kaže glavna urednica Matice hrvatske Romana Horvat, planirani niz od sedam knjiga bit će objavljen do kraja iduće godine.

Matica je upravo objavila i prvu od četiri predviđene knjige Antuna Gustava Matoša u biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti, koja donosi pripovijetke koje je priredio Miroslav Šicel, zatim dvije knjige filozofa Ernsta Jüngera, a na Matičinu štandu susrela sam i nestora hrvatske germanistike Viktora Žmegača, koji se obradovao ugledavši satirični roman francuskoga književnog klasika Gustavea Flauberta Bouvard i Pecuchet / Rječnik uvriježenih ideja, koji je na hrvatski prevela Bosiljka Brlečić.

Mate Maras i Viktor Žmegač

 Takvi su susreti ono što Sajam čini zanimljivim. Ugodno sam se iznenadila kad sam na Frakturinu štandu vidjela jednog od vodećih ljudi na Hrvatskom radiju (kojem kultura nije struka). Dok je u Njemačkoj, primjerice, samorazumljivo da vodeće pozicije, ne samo u medijima, zauzimaju načitani ljudi, znamo da to u Hrvatskoj baš i nije slučaj. Stoga je lijepo vidjeti nadređenoga koji ne samo da se zanima za knjige nego i dobro poznaje te prati profil uglednog izdavača, koji je proizveo čak tri od inače nevelikog broja domaćih književnih noviteta na Interliberu. Najviše pozornosti plijenio je novi roman Miljenka Jergovića Rod. Ambiciozno djelo na tisuću stranica sastavljeno je od više cjelina u kojima se isprepleću stvarnost i fikcija, a na tragu biografskog materijala iz autorove obiteljske ostavštine. Književnica Sibila Petlevski romanom Stanje sumraka zaključila je nagrađivanu trilogiju Tabu. Svaki dio zahtijevao je opsežnu pripremu i istraživanje, pojasnila je autorica, no smatra kako je golema materija koju je obradila donoseći priču o pioniru psihoanalize i neurologije Viktoru Tausku kao paradigmatičnoj figuri 20. stoljeća važna za cjelokupni srednjoeuropski prostor. Romani Ludwiga Bauera često su shvaćani u autofikcionalnom ključu zbog pripovijedanja u prvom licu i nekih autobiografskih elemenata. Novi roman Toranj kiselih jabuka uistinu je autobiografski te autor kroz vlastitu sudbinu i sudbinu obitelji ispisuje svjedočanstvo života u drugoj polovici dvadesetog stoljeća.

Mnogi manji nakladnici koji nemaju dovoljno prostora na vlastitim štandovima odustali su od programa, nezadovoljni uvjetima predstavljanja na sajamskoj velikoj pozornici kao i slabim odjekom u medijima. Način na koji se tretira njihova muka, znanje i kvaliteta na Interliberu je otužan i nedostojan knjige, smatra i Josip Pandurić, osnivač i urednik male, ali utjecajne izdavačke kuće Disput. Ipak, taj izdavač nije odustao od promocija kojima su predstavili osam novih izdanja nagrađivane biblioteke Na tragu klasika, novi roman urednice, prevoditeljice i književnice Irene Lukšić Očajnički sluteći Cohena, knjigu intervjua s piscima Vojka Šiljka, no najviše je pozornosti privlačila desetljećima iščekivana knjiga Zapisi iz NDH Edmunda Glaisea von Horstenaua. Riječ je o memoarima Hitlerova opunomoćenoga generala u Hrvatskoj, nastalima u obliku dnevničkih zabilježaka koje je marno vodio za zagrebačkoga mandata od travnja 1941. do rujna 1944.

Nove knjige predstavili su i Luko Paljetak, Tonko Maroević, Ivan Aralica, Milana Vuković Runjić, Vedrana Rudan, Sanja Pilić. Za najvažniji sajam knjiga u zemlji to je ipak jako malo domaćih noviteta, ocjenjuje urednik Kruno Lokotar. Domaći se autori više ne objavljuju ciljano za Interliber, a publika se okreće prijevodnoj književnosti, što je znak autoprovincijalizacije, kao da podrazumijevamo da je nužno bolje ono što se događa u Seattleu nego u Crikvenici, uočava Lokotar novi izdavački trend. Iako je sam uredio nekoliko knjiga domaćih autora, ne želi ih promovirati u lošim uvjetima Interlibera, gdje do izražaja mogu doći samo velike zvijezde – ako ih ima. Uostalom, za nove autore nema državne potpore pa su oni ozbiljan financijski rizik koji si malo koji izdavač može priuštiti, svjedoči Lokotar. Kako li je tek izdavačima literature za nešto užu publiku, poput filozofije? Teško, kaže Kruno Zakarija, direktor izdavačke kuće Kruzak. Ove je godine štand i troškove podijelio s Institutom za filozofiju te sumnja da ćemo ga iduće godine pronaći na Interliberu.