Rođenje naroda kroz strip

Zacijelo je dobrodošao podatak da je Strip revija urednika Mladena Novakovića, nakon desetak samostalnih brojeva, započela i s mjesečnim objavljivanjem, ovaj put u izdanju Večernjega lista. Na stranicama prvoga mjesečnoga broja uočavamo naglašeno posezanje u riznicu domaćega stripa. Jer uz vestern Jaimie McPheeters scenarista Zvonimira Furtinegera i crtača Julesa Radilovića ili pak karikaturalnog Štefeka Ota Reisingera, prijelomno je novo, treće objavljivanje povijesnoga stripa Seoba Hrvata scenarista S. R. Žrnovačkoga i ponajboljega hrvatskoga crtača stripa Andrije Maurovića.

Maurovićev je stvaralački kredibilitet neupitan. Prvijenac Vjerenica mača iz 1935. smatra se početkom hrvatskoga stripa, a ostvarenja se različitih razdoblja od 1930-ih pa sve do kraja 1960-ih odlikuju visokom kvalitetom pa ne čudi da su ih uz inozemna odobravanja cijenili i naši povjesničari umjetnosti poput Vere Horvat Pintarić ili Darka Glavana. Opus Andrije Maurovića objavljivan je u strip-albumima još u posljednjem razdoblju socijalističke Jugoslavije te se naizgled činilo da ga se u potpunosti može revalorizirati. No upravo je strip Seoba Hrvata, ponajbolji od nekoliko objavljivanih tijekom Drugoga svjetskoga rata, prešućivan tijekom dugih desetljeća. Ranko Munitić naglasio je njegove vrijednosti, a potvrdio ih je Veljko Krulčić navodom u monografiji posvećenoj domaćem velikanu devete umjetnosti te osobito u zasebnom strip-albumu 1990.

Nije teško iznaći razloge zanemarivanja Seobe Hrvata. Prvobitno dostupan 1943/44. na stranicama Zabavnika, dakle u okvirima Nezavisne Države Hrvatske, taj je strip usprkos Maurovićevoj društvenoj vjerodostojnosti i stvaralačkim dosezima postao nepoželjan u državi socijalističkog ideološkog predznaka. Dakako, i površan uvid u građu svjedoči da nije posrijedi nikakav politički pamflet koji bi ideološki glorificirao ili vrijeđao ikoga, već punokrvan predstavnik povijesnoga žanra podvrgnut unutarnjim zakonitostima sadržaja, izvedbe ili pak jezika devete umjetnosti, a ne izvanjskim društvenim zakonitostima.

Šezdeset stranica Seobe Hrvata podijeljeno je na dva dijela naslovljena Za suncem i Knez Radoslav, a već je u samoj temi neupitna prožetost povijesnih izvora i narodne predaje, koja postaje i legendarnom. Za izrazito složen kontekst stripa zasigurno je najzaslužniji upravo scenarist Stanko Radovanović, poznatiji pod već navedenim pseudonimom S. R. Žrnovački. Zavidno širokih kulturnih obzora, taj je spisatelj u Seobi Hrvata iskoristio izrazitu erudiciju uspostavljajući, prema vlastitim riječima, povijesni ep koji stvaralački rekonstruira povijesno i legendarno, ostavljajući prostora za autorsku slobodu. Predaju o dolasku Hrvata predvođenih petoricom braće i dvjema sestrama zabilježio je još bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u 10. stoljeću i ona se provlačila tijekom stoljeća te je slikovno zabilježena u glasovitom istoimenom historicističkom djelu Otona Ivekovića. Hrvatska je historiografija pak kneza Radoslava zabilježila u djelu Tadije Smičiklasa i smjestila ga u 7. stoljeće, pa je na takvim temeljima Žrnovački oblikovao strip u kojem je prijelomni lik knez Radoslav, dok su petero braće i dvije sestre ipak sporedni. U izraženom je odnosu prema povijesti zanimljivo da se autori stripa ne priklanjaju tada poželjnoj gotskoj teoriji o podrijetlu Hrvata, ali podjednako ni slavenskoj, koju je prigrlila socijalistička Jugoslavija. Dapače, naznačili su naklonost iranskoj teoriji o hrvatskome podrijetlu i uspostavili promišljen odnos stripa prema povijesnom. Epska je struktura ostvarenja dopustila i dalje restrukturiranje faktografskoga i legendarnoga u likovima Avara (označenih kao Obri), Bizantinaca ili Amazonki, koje spominje još starovjekovna grčka predaja, te podjednako pokrštavanjem uz predočavanje čuda Sv. Dujma.

Osvrt prema djelu nastalu prije sedam desetljeća otkriva nam da je tek nešto patine prekrilo njegovu građu, upravo zbog činjenice da i u scenarističkim postavkama, a pogotovu u crtačkoj izvedbi, svjedočimo svježini koja je izrazito kvalitativnih dosega. Tako i u narativnoj strukturi niza likova i događaja uočavamo početne arhetipove koji se u stripovskoj interpretaciji ne iscrpljuju već nadograđuju te postaju zanimljivim i percepciji suvremenoga čitatelja. Ponajviše se to dakako odnosi na slojevitost središnjega lika kneza Radoslava, koji je istinski junak, ali ne bez povremenih nedostataka, čime postaje izrazito životnim. Nema dvojbe da je izraziti pomak ostvaren i u oblikovanju manjeg niza bitnih ženskih likova, poput junakove družbenice Sunčanice, amazonske kraljice i njezine kćeri te dakako Tuge i Buge. Uloga im u stripu nije tek simbolična ni arhetipska, već posve dramaturška, čak i u dosegu ostvarenja vlastitih osobnosti. Profilirajući se u povijesnom žrvnju likovi se svrhovito odnose prema zbivanjima i postaju aktivnim čimbenikom epske građe stripa, građe solidna scenarističkoga temelja i promišljena konteksta, na kojem se i crtačka izvedba Andrije Maurovića vinula do samih vrhunaca.

Seoba Hrvata nastavila je niz iznimnih stripova prvoga razdoblja Maurovićeva opusa. I ako možemo naznačiti primjetan stilski sklad s ranijim ostvarenjima te i jasno stvaralačko sazrijevanje, prvi je put Maurović primijenio strip-balone, odnosno tzv. filaktere, a razvidno je i da su didaskalije potpuno inkorporirane u crtež. Uvjetovan strip-oblikom tjednih nastavaka, taj je znameniti crtač posegnuo za izvedbom table koju možemo označiti klasičnom. Jer u četiri vodoravne pasice raspoređuje uglavnom dvanaest jednakih strip-prizora, povremeno smanjujući njihov broj, odnosno izdužujući prostor pojedinih kadrova, čime naglašava kompozicijske postavke i nenametljivo gradi narativnu usredotočenost u čitatelja.

U takvim strukturalnim obrascima Andrija Maurović postiže izrazitu raskoš u svrhovitom izboru planova i očišta. Dinamika je višestruka upravo zbog činjenice da se pojačava i stilom crteža, Maurovićevim potezom čija ekspresija odražava silovitost zbivanja. Iscrtavajući ljude i životinje, pojedinačna kretanja, borbe ili pokrete masa te podjednako varirajući dojmljive eksterijere i interijere često svedene na odraz divljine i pustoši, taj je velikan stripa plastičnost postizao uporabom rastera i sjajnim mizanscenom. U ovome ostvarenju crtački su dosezi iznimne kvalitete. Naznačena je ekspresivnost crteža odlikovala Maurovića u svim naslovima opusa, ali u svakom se od njih podvrgavala uvjetima građe. U ovome je slučaju junaštvo središnjega lika, ali i čitavoga naroda, ocrtano dojmljivim odnosom ljudi i prirode, pustolovnim kontekstom povijesnoga predznaka. Zamalo svaka od šezdeset stranica ovoga stripa obiluje iznimnim crtačkim iznenađenjima kakva teško možemo naći i u današnjoj produkciji.

U Seobi Hrvata nema anakronizama ni uzvišena nacionalnog patosa tipičnih za primjerice Ivekovićev Dolazak Hrvata. Dapače, rekonstrukcija povijesne vjerodostojnosti i tek povremenih izraza domoljublja i nacionalne slave promišljen su izraz očuvanja hrvatskoga kulturnoga identiteta predočena u obliku romana u slikama, kako je tada nazivan strip. Čitatelju je posve jasno da nije bilo lako opstati u vremenima seobe, odnosno potrage za podnebljem u kojem će pučanstvo moći egzistirati bez većih opasnosti. A za taj je pomak nužan i samosvjestan pomak od barbarstva do civiliziranosti, odnosno pomak od poganstva do pokrštavanja. Pritom je neupitan i duži vremenski proces koji u Seobi Hrvata obuhvaća zamalo pola stoljeća, od junakove kasne adolescencije do izmaka sredovječnosti. Dapače, proces razvidno nalik junakovu putovanju, u kojem se zadani cilj naposljetku ostvaruje usprkos svim nedaćama i zaprekama, a plodovi mu se odražavaju u individualnom i kolektivnom.

Naposljetku, Seobu Hrvata možemo uvrstiti u ponajbolja ostvarenja Andrije Maurovića, pa samim time i u same vrhunce domaćega stripa. Taj strip nimalo ne zaostaje za radovima onodobnih svjetskih velikana stripa upravo zbog činjenice da posjeduje podjednaku snagu iskaza i jasne stvaralačke usmjerenosti. Zbog toga nema nikakve dvojbe da je uredništvo Strip revije Večernjeg lista učinilo izvrstan potez birajući taj strip, a pritom se treba nadati da će privući i dovoljno čitatelja različitih životnih dobi i interesa.