Posveta jeziku djedova

Djelo koje je strpljivo i samozatajno stvarano gotovo trideset godina 14. studenog doživjelo je predstavljanje pred mnogobrojnom publikom prepune dvorane Matice hrvatske u Zagrebu. Riječ je o Ričniku zapadnoercegovačkoga govora autora Ante Kraljevića, knjizi iznimne kulturne i jezične važnosti za zapadnu Hercegovinu, ali i Hrvatsku u cjelini. Ričnik je svojevrsno životno djelo autora kojim se htjela odati posebna počast hercegovačkoj govornoj ikavici, ali i pokušati spasiti govor autorova kraja od zaborava. Tako Ričnik na 544 stranice; u više od 13.000 natuknica; gotovo 1400 fraza i 6200 primjera donosi pravo jezično blago koje je autor prikupio u godinama proučavanja literature i provjere primjera uživo na terenu. Osim samih izlagača, prigodu predstavljanja djela upotpunili su i majstori hercegovačke gange, koji su u dva navrata oduševili publiku svojim umijećem.

Ante Kraljević građu za Ričnik prikupljao je tri desetljeća / Snimio Jerko Grubišić

Da je riječ o vrlo važnu djelu, potvrdio je etnolog Damir Zorić istaknuvši kako je Ričnik spomenik zavičaju i posveta pokrajinskoj kulturi te da je posvećen onima koji su tako govorili. Govoreći o sadržaju djela iz kojeg se jasno nazire svjetonazor govornika, rekao je kako će svaki čitatelj u Ričniku susresti nekoga tko je tako govorio, pa tako će se neki možda prisjetiti svojih baka i djedova ili nekih prijatelja. Osim što prvi rječnik zapadnohercegovačkoga govora čuva prošlost, on je i svojevrsni zalog za budućnost, jer: Mi smo to što jesmo po riječima koje govorimo, rekao je Zorić.

Dijalektologinja Sanja Vulić, jedna od recenzenata Ričnika, kritički se osvrnula na proces osiromašivanja govora uvjetovan mnogim društvenim procesima, kao i vremenom u kojem živimo. Vulićeva je istaknula kako je Ričnik poseban zbog primjene korijenskog pravopisa i ikavskoga refleksa jata, ali i zbog zanimljivih primjera riječi koje su uvrštene po kriteriju raznolikosti, a iz kojih se, osim ostalih pojedinosti, posebno može iščitati smisao za humor govornika.

Svoje viđenje značenja ovog djela za baštinu iznijela je i jezikoslovka Ivana Kurtović Budja, koja je pohvalila autorovu iznimnu preciznost u prikupljanju jezičnog blaga, zapazivši kako je autor u pisanju rječnika imao veliku slobodu, ponajprije što se tiče izbora riječi, ali i veliku odgovornost da primjere dobro provjeri i pravilno prenese. S obzirom na to da je Ričnik plod tridesetogodišnjeg istraživanja i prikupljanja građe, Kurtovićeva je zapazila kako se u tom vrijednom djelu mogu pronaći mnogobrojni gastarbajterizmi, koji su nastali utjecajem radnika koji su otišli u inozemstvo, ali i riječi iz doba autorova studiranja u Zagrebu.

Na kraju predstavljanja publici se obratio i autor Ante Kraljević, koji je rekao kako dobiva pozitivne kritike vezane uz Ričnik, iako se za gotovo svaki rječnik općenito smatra kako je riječ o iznimno dosadnoj i suhoparnoj knjizi u koju se „zaviruje“ samo kada je to nužno te je pritom istaknuo: „Čini se da ovaj Ričnik nije suhoparan i običan, on je sa svojih 6200 primjera ponekad smiješan i katkada tužan, ali garantira smijeh i zabavu uz čitanje.“ Iako autor u Ričniku napominje kako nijedan rječnik nije završen ni savršen, valja istaknuti kako bez prvoga Ričnika zapadnoercegovačkoga govora ne bi bilo ni spomena o onome kako se govorilo.