Blago jezične i književne tradicije

Nakon gotovo četrdeset i pet godina, još od izdanja Štefanićeve Hrvatske srednjovjekovne književnosti, književni i jezični su stručnjaci, ali i svi ostali znatiželjnici i zaljubljenici u to umjetničko razdoblje, napokon dočekali cjelovit, opsežan i kvalitetan pregled proze početaka hrvatske književnosti. Temeljitim, marljivim i minucioznim su radom dvije znanstvenice sa zagrebačkog Staroslavenskog instituta ponovno osvijetlile razdoblje kojemu literatura ovih prostora duguje iznimno mnogo. Vesna Badurina Stipčević, znanstvena savjetnica Instituta, dala je svoj prilog priredivši i transkribiravši prvu knjigu koja se temelji na legendama i romanima, dok je Marija-Ana Dürrigl, znanstvenica Staroslavenskog instituta, javnosti približila apokrife, vizije, prenja te Marijine mirakule, također priredivši i transkribiravši drugu knjigu.

Stjepan Damjanović, Tomislav Bogdan, Vesna Badurina Stipčević i Marija-Ana Dürrigl / Snimio Mirko Cvjetko

Predstavljanje dviju knjiga Hrvatske srednjovjekovne proze održano je u Velikoj dvorani Matice hrvatske 20. studenoga. Dvije knjige nastavljaju se na desetljetnu tradiciju izdanja Stoljeća hrvatske književnosti, a posljednje su dvije knjige postale 115. i 116. knjiga niza.

Otvaranje je započelo glazbom, prigodnom glagoljaškom himnom Zdravo, zvijezdo mora u izvedbi ženskog zbora. Kao prvi predstavljač knjige prisutnima se obratio Stjepan Damjanović, osoba uz čije su knjige i predavanja stasali mnogi studenti kroatistike, akademik, potpredsjednik Matice hrvatske i jedan od urednika. Damjanović je naglasio kako su takvi nizovi nužni kako bi stručnjaci iz opsežna korpusa probrali ono najbolje za svoje čitatelje. Najavio je kako se pregled hrvatskoga srednjovjekovlja neće zaustaviti samo na prozi, već kako su u pripremi još tri knjige koje se tiču ovog razdoblja. Tako će treću knjigu, koja će se baviti stihovanim djelima (lirska i dramska), prirediti Tomislav Bogdan, a četvrtu i petu knjigu (pravni, povijesni i poučni tekstovi) akademik Josip Bratulić. Damjanović je dvije netom izdane knjige opisao kao literaturu koja na razvedeniji način predstavlja knjige i razdoblje, a u njima su pomno odabrani hrvatski književni počeci koji „svjedoče starinu i naše jezične, a ne samo umjetničke tradicije“. Damjanović je istaknuo nezaobilaznu i veliku pomoć redaktorica i korektorica Morane Kovač te Dorotee Milas, Željka Podoreškog, zaslužna za grafički prikaz, ali i trud autorica dviju knjiga koje su pristale na taj nimalo lagan posao.

Tomislav Bogdan naglasio je kako dvije knjige sadrže najvažnije prozne tekstove te kako osamsto stranica dovoljno govore o opsežnosti rada. Ukratko je pojasnio svaku od navedenih vrsta kojima su se znanstvenice bavile u ovom pregledu, a samu je književnost nazvao manjom, no ne nužno i nevažnom. Istaknuo je kako je hrvatska književnost bila vrijedan posrednik između zapadne i istočne književnosti, kako u tim djelima dominira prepoznatljiv kršćanski svjetonazor jer je ona uglavnom nastajala u crkvenim krugovima ili vrlo blizu njih. Bila je usko povezana i s usmenom kulturom, ali i glasovnom – namijenjena je usmenom mediju, ali ne i usmenom prijenosu; napisana je kako bi se potom nekomu pročitala. Iako je u najvećem dijelu anonimna, a po nekim obilježjima i estetski siromašna, ona je dragocjena jer je sve ono što imamo iz tog vremena. Bogdan je naveo i problematiku koja se tiče žanrova i njihova razvrstavanja te je istaknuo kako su autorice djela uobičajeno podijelile prema tematskim dominantama. Tekstovi su u knjigama doneseni u cijelosti, što je velika razlika u odnosu na Štefanićev pregled. Nakon Bogdanova osvrta na knjige pročitan je ulomak iz Legende o sv. Katarini.

Okupljenima se potom obratila autorica prve knjige, znanstvena savjetnica Vesna Badurina-Stipčević, koja je ukratko iznijela metodologiju rada na korpusu. Istaknula je kako je hrvatsko srednjovjekovlje bilo iznimno snažno po prijevodnom i kompilacijskom odnosu prema književnosti. Badurina-Stipčević rekla je kako je legende (s obzirom na njihov velik broj) odabrala prema važnosti za pojedinog sveca, a sve su u cjelovitom obliku. Također, u knjizi se nalazi i prvi cjelovit korpus srednjovjekovnih romana. Cijela je knjiga transkribirana na latinicu kako bi se čitateljima omogućilo jednostavnije razumijevanje. Nakon pročitana ulomka iz Čistilišta sv. Patricija, prisutnima se obratila i priređivačica druge knjige, Marija-Ana Dürrigl.

Dürriglova je rekla kako je tekstove odabrala prema njihovoj ilustrativnosti i tipičnosti te kako je došla do zaključka da su hrvatski srednjovjekovni pisci bili vrsni prevoditelji i priređivači. Sve četiri vrste kojima se bavila u ovoj knjizi bile su omiljene kod srednjovjekovnih pisaca, a napisane su na jeziku koji varira između narodnog te crkvenoslavenskog.

Svih četvero predstavljača naglasilo je kako će dvije knjige zasigurno biti velika pomoć filolozima, književnim povjesničarima, studentima, znanstvenicima, ali i svima onima koji su zainteresirani za to razdoblje, baš kao i onima koji će to tek postati.