Kazališni globus - svijet

Maribor – Witkiewiczeva Poludjela lokomotiva u režiji Jerneja Lorencija i produkciji ljubljanske Drame najbolja je predstava prošloga tjedna završena Borštnikova srečanja, tradicionalnoga festivala najboljih slovenskih predstava. Mateja Koležnik dobila je nagradu za režiju Ibsenova Johna Gabriela Borkmana Drame SNG Maribor, a toj su predstavi pripale i dvije glumačke nagrade: Nataši Matjašec Rošker i Igoru Samoboru. Druge dvije nagrade za najbolje glumce osvojile su Barbara Nataša Gračner (Majka u produkciji Mati) i Polona Juh za Ofeliju u Hamletu. Poludjela lokomotiva i John Gabriel Borkman po sudu žirija (u kojem je radio i pisac ovih redaka) najbolje su predstave među deset koliko ih se našlo u službenoj konkurenciji. Zanimljivo je da je čak šest produkcija nastalo u produkciji nacionalnih kuća (četiri u ljubljanskoj i dvije u mariborskoj Drami) i da je jedina neovisna produkcija bila Tri elizabetinske tragedije. Država: R.III. – Epilog Dragana Živadinova. U konkurenciji su bile i tri predstave hrvatskih redatelja, dvije Olivera Frljića (Jelka kod Ivanovih, SNG Drama i 25.771 kranjskoga Prešernova gledališča) te Buljanova Crna zvijer žalost Anje Hilling u produkciji ljubljanskoga Mestnog gledališča. Showcase, niz popratnih programa, predstava, studenskih izvedbi i stručnih skupova učinili su i ovo Borštnikovo srečanje, 48. po redu, najbogatijim kazališnim događajem u Sloveniji u ovoj godini.

Liverpool – Praizvedba prvoga komada novog dramatičara, čiji je najvažniji detalj u biografiji da je napisao dramu „kako bi mu se mama smijala i uživala“, i ne obećava previše. No nakon premijere u liverpulskom kazalištu Playhouse drame Scrappers Daniela Matthewa, autora čija je biografija citirana, kritika se zapitala samo jedno: Kako je moguće da se niotkuda pojavi tako zreo dramski autor? Drama o grupici društvenih marginalaca bez ikakve ambicije, uposlenicima deponija u u malom gradu, koji gradska uprava namjerava zatvoriti i na tom mjestu izgraditi, naravno, trgovački centar, ganula je i publiku i kritiku. Potpuna devastacija nekad industrijskog sjevera Engleske donijela je bitne socijalne promjene, a u režiji Matthewa Xia produkcija se pretvorila u društveno angažiran projekt, o ljudima čija ambicija nije dovoljno velika da prežive u neoliberalnom društvu. Dramatičareva mama, koja ga je motivirala da napiše svoj prvi komad, sigurno je jako uživala, zaključila je kritika, sumirajući vrlo uspješan dramski prvijenac.

New York – Pinterova Prijevara pripada u one klasike koji se često vraćaju na kazališne daske. Odluka da se Pintera opet premijerno izvede u brodvejskom Ethel Barrymore Theatreu ipak ne počiva samo na odličnom predlošku. Komercijalna scena treba i zvijezde, a u ovom slučaju to su Daniel Craig, poznati James Bond i ljubimac ženske publike, te njegova supruga iz „pravog“ života Rachel Weisz. U kombinaciji s poznatim redateljem Mikeom Nicholsom brodvejski uspjeh bio je zajamčen. Pogotovo kad je u drami izrazit seksualni aspekt, za neke i odveć naglašen, a cijela je stvar u dobroj mjeri otklizala prema komediji, što dakako zabavlja i privlači publiku u kazalište. Seksualna farsa, kako ju je okaraktertizirala kritika, zasigurno nije ono što je Pinter htio napisati, ali kako publika, pokazalo se na premijeri, voli tu predstavu, dobra prodaja ulaznica producentima će sigurno biti mnogo važnija od poštivanja nekakva pinterovskog žanra. Ovo je „najekstrovertniji seksualni trokut na Broadwayu“ (s Craigom i Weiszovom na sceni je i Rafe Spall), napisao je jedan kritičar. Na praizvedbi u Londonu prije 35 godina kritičari su Pinterov komad nazvali „minornom pričom o nevjeri“. Vrijeme je dokazalo da su bili u krivu. Nova brodvejska produkcija upravo je to: banalna farsa koja malo veze ima s Pinterovim klasikom, zaključuju osvrti na produkciju.

Moskva – „Magija, čista magija“, napisao je kritičar za novu produkciju Dmitrija Krimova u Školi dramskih umjetnosti naslovljenu Honore de Balzac: Bilješke o Berdičevu. Riječ je vrlo slobodnoj interpretaciji, varijacijama teme Čehovljevih Triju sestara, koje se događaju u nekom sasvim drugom, pomaknutom, svijetu. Predstava je i mudra i emotivna, ali iznad svega kazališno inventivna, što se od Krimova, pogotovo u susretu s Čehovom, i očekivalo.