Sve Evine kćeri

U pariškom muzeju Orsay nedavna izložba koja tematizira gola muška tijela izazvala je veliku pozornost (Masculine / Masculine. The Nude Man in Art from 1800 to the Present Day). Iskazala im je počast inverzijom interesa sa ženskog tijela kao objekta rušeći tabue stare kao svijet. Istovremeno je u Zagrebu postavljena izložba koja ponovno razmatra uteg nasljeđa, vječnu priču o ženinoj krivnji, fatalnosti i zloći suočavajući nas s već poznatim klišejom.

Nije teško odgonetnuti što povezuje žene na izložbi crteža olovkom grafičara Duje Medića Badlands. Riječ je o prepoznatljivo kobnim, legendarnim i stvarnim, ženama poput Eve i Bat Šebe iz Biblije, Belle Gunnes, Sarakaku iz amazonskog plemena Urubu, Agnes Scuffs, Ilse Koch, Mate Hari, Mathilde Schoenberg, Patty Boyd i Isadore Duncan, kojih je glasovita privlačnost, prevrtljivost i okrutnost tematizirana uvijek iznova, pa i ovom izložbom. Naziv izložbe preuzet je iz pjesme Badlands Brucea Springsteena, koja govori o gubitku vjere i razočaranosti u ljubav. Medićeve fatalne žene prikazane su kao uzrok drame, ponajviše tragedije, kao manipulatorska bića s prirođenim sposobnostima uništenja pojedinca, naroda i čovječanstva. Prikazujući tako u nizu te Evine kćeri različitih epoha, Medić stavlja pred promatrača svoj krik, ogorčenje, ali i upozorenje: očaranost ženom nužno vodi u propast i nitko tko poznaje povijest ili tko je proživio neko iskustvo sa ženama neće to opovrgnuti.

Ipak, dvostruka pozicija istovremene razočaranosti i očaranosti ženama rezultirala je umjetnički originalnom izvedbom. Svaki od crteža priču prikazuje simbolički te su fatalne žene predstavljene kao motiv povezan uz ljubavnu tragediju (od motiva kamenoga spomenika neostvarenoj ljubavi Coral Castlea, tetovirane i oderane kože nesretnih zatvorenika pa sve do grobnih humaka ubijenih muževa). Višeperspektivnost crteža gotovo da bilježi autorovu podsvijest simbolima, sjenama, nestvarnim i bizarnim kompozicijama. Simbol koji se javlja kao stalan motiv na crtežima jest krijesta i perje zaklana pijetla, metafora kastracije, ubijene muškosti. U nekoliko autoportreta autor se stavlja u poziciju jednog od muških sudionika tragičnih priča, poput uloge grešnoga kralja Davida ili subjekta Claptonove pjesme, podvlačeći time svoj stav i svrstavajući se u niz prevarenih muških žrtava.

Soba br. 5, 2013.

Duje Medić vještim baratanjem olovkom, nijansiranjem i variranjem intenziteta sivih tonova, stvara prizore koji potvrđuju svladanost izvedbene tehnike. Preciznost i umijeće manipulacije olovkom, lagano i meko sjenčanje te pedantno zacrnjivanje istodobno realističnih i simboličnih prizora pokazuje visok senzibilitet crtačke vještine. Stvaranje različitih tekstura oštrih preciznih linija kao i sfumatičnih dijelova pridonosi uvjerljivosti promišljanja i razrade umjetničkoga koncepta. Tragovima grafitnoga praha Medić stvara svjetove u kojima suptilno sukobljava senzualno i zavodljivo s mračnim i morbidnim. Crnina iz koje izranjaju likovi, simboli, obrisi predmeta obuzima te zaokružuje Medićevu gorčinu i tmuran svijet propalih iluzija.

U galeriji ženskih likova odabrane su zločinke, razvratnice, preljubnice, žene nadahnuća, žene uzrok samoubojstava i istočnog grijeha. Uostalom, poznati mitovi o kobnim ženama prenose se s koljena na koljeno prožimajući podsvijest svake kulture. Autorov je osjećaj vlastitog razočaranja osviješten kroz mitski, stvarni i biološki aspekt ženske destruktivnosti, sugerirajući kontinuitet te zle kobi tijekom povijesti ljudskog postojanja, od Eve do ekspresije humanoga papiloma virusa (HPV-a). Jednodimenzionalnost i plošnost takve kvalifikacije nadoknađuje se razrađenošću i slojevitošću umjetničke izvedbe.

Izložba Duje Medića Badlands govori zapravo o povijesti svijeta kroz ženu te o strahu i nesigurnosti koje ona pobuđuje. O podsvijesti u koju je potiskujemo stoljećima i životima, sve dok izdajnički ne ispliva. Ponekad i kod najrazočaranijih kao nadahnuće, kao kreativan akt i potpis.