Obruč se steže

Opera Okretaj zavrtnja (The Turn of the Screw) Benjamina Brittena doživjela je, u prigodi stogodišnjice skladateljeva rođenja, hrvatsku praizvedbu 26. rujna u Šibeniku, a riječku premijeru 15. listopada, kao koprodukcija dvaju hrvatskih narodnih kazališta. Nastala je na libreto Myfanwy Piper prema priči Henryja Jamesa. Praizvela ju je English Opera Group 1954. na Venecijanskom bijenalu pod skladateljevim ravnanjem.

Glazba sadrži najbolje odlike Brittenove osebujne instrumentacije suvremenoga glazbenog izraza, ali daleko od avangarde i specifičnu melodijsku invenciju vezanu uz posebnosti engleskog jezika. Skladana je za komorni orkestar unutar kojega svaki član ima priliku za zahtjevne solističke istupe, čime su se istaknuli glazbenici orkestra Riječke opere. Specifičnost je partiture 16 kratkih orkestralnih interludija između isto toliko slika dvaju činova. Produkciju je pripremala i trima šibenskim izvedbama dirigirala Nada Matošević, dok je urednost riječkih izvedbi osigurao Aleksandar Kojić.

Martina Klarić i Nera Gojanović Kljajić / Snimio Dražen Šokčević

Ponešto tipična, psihološka viktorijanska priča o dvoje djece bez roditelja, o kojima se brinu dadilje i sluge, sadrži pozadinu seksualnoga zlostavljanja, što je duboko zakopano u podsvijesti maloga Milesa. Nova guvernanta dolazi u kuću i pomalo otkriva mračne tajne i sudionike. Oprema predstave – scena Dalibora Laginje i Ozrena Prohića, kostimi Sare Lovrić Caparin i svjetlo Zorana Mihanovića – kao i Prohićevo uprizorenje donijeli su primjerenu, mračnu, pomalo tajanstvenu atmosferu. Iako se priča može pratiti sa zanimanjem, nekih većih uzbuđenja predstava ne sadrži. Raspletanje priče, uz sudjelovanje dvoje duhova – nekadašnjega sluge Quinta i bivše guvernante Jessel – te razotkrivanje strašnoga licemjerja domaćice gđe. Grose, pa čak i smrt maloga Milesa na kraju, odvija se jednolično i bez uspona. Pokazalo se kako urednost glazbene izvedbe i razrađenost mizanscene nisu dovoljni da bi se iskazale snažne emocije, prikrivene engleskom hladnoćom.

Uloge su podijeljene uglavnom mladim i neiskusnim pjevačima, dok Brittenovi likovi traže glumački snažne pjevačke ličnosti. Lijepe glasove i pjevački potencijal pokazali su Marijana Prohaska kao Guvernanta, Marko Fortunato kao Quint i Anamarija Knego kao Jessel (izvedba 16. listopada). Martina Klarić odlično se glumački prilagodila djetinjem liku Milesove sestre Flore. Nera Gojanović Kljajić nije uspjela izraziti kompleksnost gđe. Grose, dok je Sergej Kiselev s lakoćom odigrao ulogu Prologa. Pjevači su pruženu im priliku ipak dobro iskoristili, pokazavši se u najboljem pjevačkom svjetlu. No pravo je otkriće bio trinaestogodišnji Sven Jagarinec, solist Pjevačkog zbora Zagrebački dječaci koji vodi Jasenka Ostojić. Opsežnu i tešku ulogu Milesa pjevao je sigurno i suvereno kao najveći profesionalac.