Elektroničko zlostavljanje – izazov 21. stoljeća

Čak 84% djece u Hrvatskoj ima mogućnost spajanja na internet putem mobitela, njih 92% posjeduje profil na Facebooku, dok 47% djece provjerava Facebook za vrijeme nastave. Navedeni podaci ključni su rezultati istraživanja koje su proveli Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, a predstavljeni su na okruglom stolu u okviru šeste po redu Komunikološke škole Matice hrvatske 18. listopada u Palači Matice hrvatske.

Medijska svakodnevica mladih danas je gotovo nezamisliva bez društvenih mreža. Iako je Facebook kao dobnu granicu za otvaranje vlastitog profila odredio trinaest godina, dvoje od troje djece u istraživanju priznalo je kako je profil otvorilo i mnogo ranije lažno se predstavljajući. Rijetki su od njih svjesni opasnosti kojima se izlažu ulaskom u virtualni svijet i nerijetko postaju mete online-predatora. Osim toga, svako peto dijete postalo je žrtva cyberbullyinga, odnosno elektroničkog zlostavljanja, susrećući se s uvredljivim porukama i komentarima ili primajući neželjene poruke seksualnog sadržaja, a polovica je ispitanika ostala izložena istom elektroničkom nasilju i nakon što je zamolila počinitelja da prestane s takvim radnjama.

Okrugli stol održan je u sklopu 6. komunikološke škole Matice hrvatske / Snimio Mihovil Antić

Budući da su samo neki od razloga organiziranja okruglog stola bili podizanje svijesti djece i njihovih roditelja, ali i šire javnosti, o prisutnosti elektroničkog zlostavljanja te edukacija o suočavanju s postojećim problemima, studenti Fakulteta političkih znanosti i Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu sa zanimanjem su pratili raspravu stručnjaka koji se s problemom cyberbullyinga susreću u svakodnevnoj praksi.

Na okruglom stolu o svom je iskustvu govorila Marija Renić iz Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, koja se sa cyberbullyingom suočila i u vlastitom životu. Naime, ona je u Facebook-grupi „Vinkovačke kurve“ prozvana „najvećom od najvećih kurvi“. Grupa je u veoma kratko vrijeme postigla nevjerojatan viralan domet i borba za ukidanje grupe trajala je danima. Tek su brojne prijave različitih udruga i roditelja djece čije su slike također osvanule u grupi rezultirale konačnim ukidanjem. Kada je riječ o razlozima takva ponašanja počinitelja, Marija Renić sigurna je da je riječ o osveti pojedinaca potaknutoj njezinim nastojanjima za gašenje grupe. Javno je priznala kako ju je činjenica da je postala žrtvom takve vrste nasilja pogodila i povrijedila, ali je odlučila tomu stati na kraj i nešto poduzeti.

Budući da je Facebook reagirao tek nakon mnogobrojnih prijava u vezi s navedenim slučajem, postavljaju se pitanja ovlasti policije i drugih institucija. Kako oni mogu pomoći žrtvama elektroničkog nasilja? Danko Salopek iz Odjela za maloljetničku delikvenciju i kriminalitet na štetu mladeži i obitelji Uprave kriminalističke policije MUP-a nije želio komentirati konkretan slučaj Marije Renić, ali istaknuo je aktivnu ulogu hrvatske policije u ispitivanju i rješavanju slučajeva elektroničkog zlostavljanja. Jedan je od načina borbe protiv cyberbullyinga i aplikacija MUP-a Red Button (Crveni gumb) putem koje se mogu prijaviti različiti oblici iskorištavanja ili zlostavljanja djece te sadržaj na internetu za koji korisnici sumnjaju da je nezakonit. Aplikacija je namijenjena svim građanima, ali posebno je prilagođena upravo djeci i mladima.

„Svako je dijete drukčije i svaka je priča priča za sebe. No svima su zajedničke različite emotivne reakcije i psihičke poteškoće uzrokovane nasiljem, od pada školskog uspjeha, povučenosti i smanjene koncentracije, socijalne izolacije u svakodnevnim situacijama i izbjegavanja škole pa sve do ekstremnih oblika anksioznosti, depresivnosti, čak i suicidalnih primisli“, zaključila je Marija Crnković, psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. Ona je u svakodnevnom kontaktu s djecom koja su ili žrtve ili počinitelji cyberbullyinga, a nerijetko i jedno i drugo. Ta su djeca i najugroženija, jer imaju jako narušenu sliku o samima sebi te izražene simptome anksioznosti. Istodobno naglašava neizostavnu potrebu edukacije roditelja i svih ostalih koji rade s djecom, kao i važnost međusobne suradnje institucija, ističući pritom odličnu suradnju Poliklinike s hrvatskom policijom.

Dobru suradnju policije sa školama spomenula je i Suzana Hitrec, predsjednica Udruge ravnatelja srednjih škola, koja je priznala kako se s virtualnim nasiljem prvi put susrela prije šest godina, kada ih je dotad nepoznata situacija zatekla potpuno nespremne. Također priznaje kako nastavnici i ravnatelji često ne znaju kako se nositi s nasiljem koje je počinjeno izvan ograda škole – online. Danas joj učenici često prilaze sa snopovima papira na kojima su ispisani uvredljivi komentari s Facebooka. Na temelju iskustva, Suzana Hitrec napominje kako je među učenicima danas tolerancija prema uvredljivim i potpuno neprihvatljivim riječima sve veća – njima je takva komunikacija normalna, a s time se slaže i većina roditelja, koji u pitanje dovode i ovlasti škole u borbi s elektroničkim nasiljem.

Na okruglom stolu sudjelovao je i Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je o toj temi već organizirala niz radionica i nekoliko društvenih skupova. Na njihovim je radionicama educirano više od 700 učitelja. Filipović najveću odgovornost za to prenosi na roditelje i obiteljsko okruženje te odgoj, posebice za mnogobrojne Facebook-profile djece mlađe od 13 godina. U nastavku okruglog stola sudjelovali su i profesor Krešimir Mikić s Učiteljskog fakulteta, Renata Ivanković, voditeljica projekta Nove tehnologije i digitalni nastavni sadržaji te Žarko Čižmar, voditelj projekta Medijska pismenost za 21. stoljeće, u Telecentru.

Kako bismo se uspješno borili s novim problemima virtualnih, ali istovremeno i realnih svjetova, potrebno je sustavno raditi na poticanju interesa roditelja za temu cyberbullyinga, a onda i na njihovoj edukaciji. „Sve ono dobro u hrvatskom društvu uglavnom je odgovornost roditelja. Nažalost, i ono loše također. Živimo u društvu neodgovorna roditeljstva potencirana neinformiranošću“, poručio je Vinko Filipović. Također je bitno međuvršnjačko pomaganje, koje zaista može pomoći žrtvama nasilja da se lakše nose s problemom i da u bilo kojem trenutku znaju da je netko tu za njih. Prostorom društvenih mreža potrebno je koristiti se u vlastitu korist, a na kraju rasprave poseban je naglasak stavljen na nužnost uvođenja medijskog odgoja i medijske kulture u cjelokupni sustav obrazovanja. Takav bi obrazovni pristup zasigurno bio najbolje rješenje, primjenjivo ponajprije na djecu-školarce, a zatim i na njihove roditelje.

***

Najvažniji je interes djece

„Kod nas su djeca prvo uključena u obradu kako bismo dijete upoznali i vidjeli koje su njegove poteškoće. Što se tiče ove tematike, najčešće je riječ o djeci koja nakon toga kod nas dobiju potrebnu pomoć, tretman ili savjet, individualni ili obiteljski tretman, uvijek u najboljem interesu djeteta.“

„Mladi se na Facebooku trebaju zaštititi na prvom mjestu zaštitom svoga profila, iskoristiti sve sigurnosne opcije. Na drugom mjestu, selektiranjem sadržaja koji ćete objaviti. Treba biti svjestan da sadržaj koji stavljate na Facebook dijelite sa cijelim svijetom. Sve što stavimo online više nije naše privatno vlasništvo. Facebook od toga trenutka s našim sadržajem može raditi što god poželi.“

„Kad sazna za slučaj cyberbullyinga, policija ima obvezu pribaviti one informacije koje će nam olakšati detektiranje počinitelja, ali i postavljanja platforme za početak sudskog postupka. Počinitelj je najčešće osoba anonimnog identiteta, ali postoje neki podaci putem kojih se može identificirati počinitelja, kao što su vrijeme trajanja zlostavljanja, svjedoci i drugo. Nakon definiranja kriminalne radnje slijedi postupak kriminalističkog istraživanja kojemu je konačan cilj otkrivanje počinitelja.“