Četiri dana jazza

Nekadašnje jesensko izdanje Zagrebačkih dana jazza, pod novim imenom Jazz. hr jesen, održano je u maloj dvorani Lisinski od 21–24. listopada. Četverovečernji je program započeo nastupom jednog od najpoznatijih živućih veterana jazza Leeja Konitza, 86-godišnjeg alt-saksofonista, kojeg su neki ljubitelji jazza došli možda čuti posljednji put. Još je davno, surađujući u big bendu Stana Kentona i malim sastavima Milesa Davisa, te napose Lennieja Tristana, taj glazbenik pošao novim putem shvaćanja jazza, koji nije napustio ni do danas. Odavna poznat kao član najmanjih postava u jazzu – prije više godina slušali smo ga u Zagrebu samo uz suradnju bubnjara, a ovaj se put predstavio u formaciji dua s izvrsnim mladim pariškim pijanistom široka spektra zanimanja Danom Tepferom, koji je u potpunosti shvatio Konitzove improvizacijske zamisli. Repertoarno Konitz je iznenadio uvrstivši u svoj program niz poznatih jazz-standarda koje šira publika u njegovu načinu izvođenja možda i nije mogla raspoznati. Skladbe poput All The Things You Are, Alone Together, Stella By Starlight, Body And Soul i Darn That Dream dobile su sasvim novo ruho.

Veteran Lee Konitz, najugledniji gost zagrebačke jazz-jeseni

Koncert druge večeri s mnogo manje publike u dvorani održao je kvartet kubanskoga pijanista (s boravkom u New Yorku) Aruana Ortiza. Bila je to glazba koju bismo mogli nazvati free jazzom nekoga novog tipa, jer prema njegovoj izjavi, on i trojica glazbenika, pakistanski gitarist Rez Abbasi, kontrabasist John Herbert te svestrani bubnjar Eric McPherson, nastoje svirati svoju glazbu koja tek u pojedinim trenucima sadrži neke elemente jazza. „Želimo svojom svirkom proširiti neke uobičajene glazbene kanone“, izjavio je simpatični Ortiz, priznavši da se s takvim tipom muziciranja, u kojem improvizacija ostaje tek jednim od elemenata jazza, ali bez swinga, a izvedbe pojedinih originalnih skladbi traju i do četrdesetak minuta, u New Yorku i nije baš lako živjeti, te da ih financijski izvlače turneje poput ove.

Večer poslije slušali smo kvartet mladog američkog pijanista Vijaya Iyera, glazba kojeg je na stilskom tragu Ortizove, ali izvedena na znatno višoj tehničkoj i inventivnoj razini, pokazavši kako dio današnjih slušatelja shvaća i doživljava fenomen jazza. Riječ je o programu sastavljenu od samih originala i izvedbama dužih trajanja. Iyera u ovom trenutku glorificira i poznata američka jazz-revija Down Beat, što ne čudi jer su posrijedi vrlo dobri mladi glazbenici zavidnih tehničkih performansi. Vijay Iyer nije bez razloga doživio vrlo dobar prijam u maloj dvorani Lisinski, te odsvirao i dva dodatka, poznatu baladu Body And Soul, koju će ubrzo pretvoriti u nešto drugo, i svoju verziju pjesme Michaela Jacksona. Iyeru, inače diplomiranom matematičaru i fizičaru s Yalea, ponuđeno je nedavno mjesto i na Harvardu, pa će biti zanimljivo čuti nešto o budućnosti tog glazbenika s iskustvima stečenim u suradnjama s free jazz glazbenicima Georgeom Lewisom, Roscom Mitchellom ili Steveom Colemanom.

Zadnja večer Jazz.hr jesen donijela je koncert Classic &  Jazz, protagonisti kojeg su bili violinist Goran Končar i kvartet izvrsnoga riječkog gitarista Darka Jurkovića Charlieja. U sastavu su bili riječki glazbenici, pijanist Zvjezdan Ružić i kontrabasist Henry Radanović te poznati zagrebački bubnjar Kruno Levačić, a kao gošća nastupila je violončelistica Ljerka Končar. Kao autori, ali i kao solisti izjednačena programa predstavili su se i riječki instrumentalisti Jurković, Ružić, Radanović te Levačić, kao i skladatelji Igor Frolov i Miljenko Prohaska, koji je za taj sastav obradio svoju skladbu Adieu. Cijeli nas je taj program vratio u dane popularnosti third stream jazza – jazza treće struje, koji su potkraj šezdesetih godina prošlog stoljeća inovirala dvojica američkih autora, pijanist Modern jazz quarteta i zagrebački zet John Lewis, zaokupljen uvijek komornom glazbom, i ozbiljnjak Guther Schuller snažno impresioniran jazzom, stvorivši tada nevelik opus skladbi koje su trebala sjediniti ta dva glazbena svijeta. Ta su kretanja u to vrijeme potaknula i Borisa Papandopula da napiše nekoliko djela takva karaktera, od kojih je navodno nedavno otkrivenim Capricciom za violinu solo i jazz kvartet taj sastav i otvorio završni koncert programa Jazza hr. jesen. A cijeli je koncert bez obzira na različitosti autora, sudionika sastava, protekao u istom ozračju, u kojem su se izmjenjivali obligatni pisani dijelovi s improviziranim jazz-korusima, podarivši publici napokon kantilenu, nešto jazz groova i swinga. Naš istaknuti violinist i solist te jedan od leadera sastava Goran Končar i njegova kći, violončelistica Ljerka Končar, više su se nego uspješno uklopili u taj glazbeni kontekst, nazvan ponekad potpuno krivo crossover, braneći svojim instrumentima zvukovno i interpretativno boje klasične komorne glazbe u ravnopravnoj i uspješnoj kombinaciji s jazz-solistima sastava Classic & Jazz; taping-gitaristom Darkom Jurkovićem Charliejem, mladim vrlo nadarenim pijanistom Zvjezdanom Ružićem, provjerenim kontrabasistom Henryjem Radanovićem i odličnim svestranim bubnjarom Krunom Levačićem, koji su se svi na najbolji način predstavili, kako u pratnjama solista, tako i izvrsnim te harmonijski logičnim improviziranim korusima.