Uvid u impozantan opus

Na Europski dan židovske baštine i kulture 29. rujna u zagrebačkoj Galeriji Milan i Ivo Steiner otvorena je izložba skulptura Oscara Nemona (Osijek, 1906−Oxford, 1985), hrvatskoga kipara s međunarodnom karijerom koji se školovao u europskim metropolama i većinu života proveo u inozemstvu. Iako je slovio za jednoga od najistaknutijih portretista i u kiparskom mediju zabilježio fizionomije mnogih slavnih ličnosti 20. stoljeća − od oca psihoanalize Sigmunda Freuda do brojnih britanskih političara i članova kraljevske obitelji − njegovo je djelo u domovini danas tek djelomično poznato stručnoj, a gotovo nepoznato široj javnosti. Autorica izložbe, povjesničarka umjetnosti Darija Alujević, izborom Nemonovih skulptura i fotografija koje bilježe umjetnikov način rada i ukazuju na neke od zanimljivih epizoda iz njegova života, zaboravu je nakratko otrgnula opus koji je zadnji put opsežnije prikazan u Hrvatskoj prije gotovo trideset godina na izložbi Spomenička plastika Oskara Nemona (Osijek, GLU, 1985). Umjetnikova su djela proteklih desetljeća ipak povremeno bila prezentirana na izložbama posvećenima osječkoj likovnoj baštini, među kojima se ističe projekt Osječki kipari: Leović, Živić, Nemon, Švagel-Lešić (Osijek, GLU, 2008), dok je zagrebačka publika jedan od njegovih portreta imala prilike vidjeti na velikoj kulturološkoj izložbi Slavonija, Baranja i Srijem − vrela europske civilizacije (Zagreb, Galerija Klovićevi dvori, 2009), a Freudov portret u Modernoj galeriji.

Oscar Nemon uz svoju bistu Winstona Churchilla i svoj portret koji je izradio sam Churchill

Oscar Nemon (Neumann) imao je neuobičajenu životnu putanju, formirao se na liniji Beč−Bruxelles, putovao diljem Europe, a velik dio života proveo u Velikoj Britaniji, gdje je došao u kontakt s mnogim slavnim suvremenicima. Prve uspjehe zabilježio je već kao srednjoškolac u rodnom Osijeku, gdje je na dvije izložbe zarana prepoznat njegov umjetnički talent utjelovljen u skulpturama kao što je Portret Nade Korski iz 1923, koji je predstavljen i na trenutnoj zagrebačkoj izložbi. Nakon završene gimnazije nije poslušao savjet Ivana Meštrovića da ode u Pariz, već 1924. školovanje nastavlja u Beču. Razočaran konzervativnom atmosferom nekadašnje prijestolnice fin de sièclea, uskoro na preporuku Maksimilijana Vanke odlazi u Bruxelles, gdje je 1925, a ne 1927, kako se redovito krivo navodi u literaturi, upisao Académie Royale des Beaux-Arts (klasa Paula Du Boisa), kao što su otkrila najnovija arhivska istraživanja autorice izložbe. U Belgiji je ubrzo doživio uspjeh i tijekom 1930-ih izlagao u istaknutim galerijama (Palais des Beaux-Arts, Galerie Monteau), sudjelovao u bogatom kulturnom i društvenom životu Bruxellesa, družio se s belgijskim nadrealistima te portretirao članove kraljevske obitelji.

Tijekom boravka u Beču i Bruxellesu 1920-ih i 1930-ih Nemon stvara niz zapaženih bista i plaketa u kojima se ogledaju neke od temeljnih okosnica njegova stvaralaštva u cjelini: naglašen interes za portretiranu osobu, čiju osobnost fiksira u kiparskom mediju primjenjujući širok raspon vizualnih efekata. Pritom često balansira između stilizacije i govora u strogo definiranim, ponekad gotovo kubizirajućim formama s pomoću kojih zahvaća esenciju i prepoznatljiv karakter osobe ili primjenjuje realistički i opisni tretman pojedinca oslanjajući se na akademsku tradiciju. Upravo će portreti istaknutih ličnosti postati zaštitni znak Nemonova stvaralaštva. Godine 1927. radi stiliziranu i geometriziranu plaketu s likom poznatog avijatičara Charlesa Lindbergha, a nekoliko godina poslije dobit će narudžbu za portret Sigmunda Freuda, koji će mu priskrbiti medijsku pozornost i pridonijeti njegovoj afirmaciji. U ljeto 1931. na poziv psihologa Paula Federna nakratko se vraća u Beč kako bi u povodu 75. obljetnice rođenja portretirao slavnoga psihoanalitičara. Nemon će Freudov lik tijekom godina zabilježiti u nekoliko verzija (od različitih bista do javnog spomenika), od kojih su dvije predstavljene na zagrebačkoj izložbi. U bisti iz Moderne galerije Nemon je kiparskim sredstvima i vibrantnom obradom površine vješto ocrtao Freudovu snažnu i markantnu osobnost, a predstavljena skica u sadri iz Galerije likovnih umjetnosti Osijek poslužila je kao predložak za monumentalni spomenik psihoanalitičara u sjedećem položaju koji je danas postavljen nedaleko od Freudova londonskog muzeja u Hampsteadu.

Porast antisemitizma uoči Drugoga svjetskog rata utjecao je na Nemonov odlazak u Englesku, u kojoj će provesti ostatak života, osnovati obitelj i postati jednim od omiljenih portretista engleske aristokracije. Među brojnim zanimljivim anegdotama koje se redovito spominju u natpisima o Nemonu, te nerijetko fokus sa stvaralaštva preusmjeravaju na njegov životopis nalik filmskom scenariju, ističe se njegovo upoznavanje s Winstonom Churchillom u Maroku 1951. Umjetnik je za boravka u hotelu u Marrakechu izradio male portretne skice britanskoga političara koje su oduševile njegovu suprugu i rezultirale budućim prijateljstvom, ali i važnim narudžbama Churchillovih portreta, među kojima se ističu bista za dvorac Windsor iz 1950-ih i stojeća skulptura u predvorju Donjega doma Britanskog parlamenta (postavljena 1969). U odnosu dvojice suvremenika kuriozitetan je i podatak da je Churchill za života uz brojne slike izradio samo jednu skulpturu, koja prikazuje upravo Oscara Nemona.

Portret Sigmunda Freuda, skica

Tijekom poslijeratnog razdoblja Nemon će portretirati brojne britanske uglednike poput vojskovođe Lorda Montgomeryja i premijerke Margaret Thatcher, odnosno utjeloviti kraljicu Elizabethu II i ostale članove kraljevske obitelji nerijetko slijedeći tradiciju vladarskih portreta i vješto realistički prenoseći psihološke karakteristike svojih modela.

Iako se većina umjetnikovih djela danas nalazi u inozemstvu, autorica izložbe s jedanaest je skulptura koje se čuvaju u privatnim kolekcijama i hrvatskim muzejsko-galerijskim ustanovama (Gliptoteci HAZU, Galeriji Klovićevi dvori, Modernoj galeriji te osječkoj Galeriji likovnih umjetnosti i Židovskoj općini Osijek) uspješno mapirala ključne momente Nemonova stvaralaštva. Izložene skulpture nastale su u širokom vremenskom rasponu od 1920-ih do 1970-ih, pokazuju raspon formalnih rješenja koja je primjenjivao pri oblikovanju skulptura te tematski registar koji je pored dominantnih portreta obuhvaćao i aktove, figuralne skupine i dr. Osim već spomenutih Freudovih portreta izložene su skica u terakoti za Churchillovu bistu te Nemonove kiparske vizualizacije javnih osoba i danas nepoznatih protagonista iz njegova života. Postav izložbe upotpunjen je trima crtežima Predraga Golla koji su posveta njegovu prijateljstvu sa starijim umjetnikom, odnosno nekoliko fotouvećanja koja prikazuju ključne epizode iz Nemonova profesionalnog života (portretiranje Freuda, poziranje uz bistu Churchilla i vlastiti portret koji je izradio Churchill...). Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima i reproducirani spomenik Majka i dijete posvećen žrtvama fašizma Osijeka i Slavonije 1941−1945, što ga je umjetnik 1965. darovao rodnom gradu, a stoji u parku na Gajevu trgu koji od 2009. nosi Nemonovo ime.

Zagrebačka je izložba ponovno potaknula interes za stvaralaštvo neopravdano zanemarena umjetnika, te u sprezi Nemonovih kiparskih ostvarenja i fotodokumentacije ispričala priču o opusu koji tek čeka temeljitu kritičku interpretaciju, valorizaciju i uklapanje u povijest hrvatske skulpture 20. stoljeća.