Kazališni globus - svijet

Moskva – Svaka je priča tek dio nekoga šireg konteksta, prerađena, sažeta i obrađena kako bi bio razumljiv. Upravo ta ideja pokretač je predstave Priča o tome što možemo, a što ne možemo na Maloj sceni slavnoga kazališta MHAT. Riječ je zapravo o četiri usporedne predstave u odvojenim sobama, a u svakoj sjedi po četrdesetak gledatelja. One se povremeno miješaju, ali svaka skupina gledatelja gleda različite dijelove iste priče koja govori o tome kakav efekt na ljude ima nekontrolirana i pretjerana moć. Protagonist je korumpirani šef policijske postaje koji manipulira ljudima i zlorabi svoju moć. Komad je napisao Mihail Durnenkov po nikad snimljenu scenariju Petra Lutsika i Alekseja Samorjadova s početka devedesetih, a produkciju je režirala nova zvijezda ruskoga kazališta Marat Gatsalov (koji je ove godine dobio Zlatnu masku za režiju). Ksenija Peretruhina kao scenografkinja bitno je pridonijela dojmljivosti predstave koju već zovu jednim od najugodnijih iznenađenja tek započete sezone u Rusiji.

Taškent – Kazalište Ilkhom zapamćeno je kao prvo neovisno kazalište otvoreno u Sovjetskom Savezu još 1976. Tužnu međunarodnu slavu steklo je 2007, kada su islamski radikali ubili njegova osnivača Marka Weila, jer se na sceni usudio tematizirati (i problematizirati!) svetu knjigu u predstavi Imitacije Kurana. No i nakon njegove smrti kazalište je nastavilo s radom i do danas ostalo najprovokativnije uzbekistansko kazalište, čest gost međunarodnih festivala. Prošloga je tjedna u njemu praizvedena drama Kiša iza zida Jurija Klaudijeva u režiji Vladimira Pankova. Provokativna je predstava o incestu i seksualnom zlostavljanju djece na premijeri prošla jako dobro, iako je dio publike, vjerojatno uvrijeđen snažnom temom, napustio gledalište za vrijeme predstave. Ilkhom je ovom suvremenom dramom i snažnom režijom, sa živom rock-glazbom na sceni, dobio još jednu uspješnicu koja bi mogla imati i međunarodnog odjeka.

Leicester – Filmovi i knjige o Alfredu Hitchcocku posljednjih su godina sve češći, ali David Rudkin može se pohvaliti da je prvi koji je pokrenuo trend. Još 1993. napisao je radiodramu Ljubavna pjesma Alfreda J. Hitchcocka, koju je sada adaptirao u kazališnu dramu. Rudkin istražuje snove i želje poznatoga filmskog redatelja, zarobljena u svojem stolcu, koji ulazi u arhetipsku situaciju svojih filmova: muškarac tajno prati ženu. To je povod za sjećanja pa se Hitchcock iz drame prisjeća mučnog djetinjstva, stroge majke koja mu je usadila strah od Boga i svojih jezuitskih učitelja koji su mu darovali osjećaj krivnje. Rudkin odlično gradi psihološku dramu, pod snažnim utjecajem Freudova učenja, u kojoj je Hitchcockova umjetnost ključ za razumijevanje njegova života, a sve je prožeto citatima iz njegovih filmova. Složeno dramsko djelo odlično je režirao Jack McNamara, dok je Martin Miller vrlo uvjerljiv u naslovnoj ulozi. Drama o osamljenom geniju koji živi gotovo isključivo u svojoj umjetnosti praizvedena je u kazalištu Curve u engleskom Leicesteru.

Nova Gorica – Društvena situacija i kriza kroz koju prolazimo otkrila je jedan zaboravljeni Shakespeareov tekst, Timona Atenjanina. Nakon londonskoga National Theatrea i Splitskog ljeta Slovensko narodno gledališče iz Nove Gorice sezonu je otvorilo premijerom ove drame u režiji Janeza Pipana. U slovenskoj verziji kao suator potpisan je Thomas Middleton, a u naslovnoj ulozi dojmljivu je kreaciju napravio Bine Matoh. Ova sezona u SNG-u prolazi u znaku obljetnice, dvadeset godina od (novoga) kazališta, a i tada je, kao prvi redatelj, scenu otvorio Pipan. Kritika je zapazila iznimnu aktualnost tog zaboravljenog teksta, ali i kvalitetu produkcije kojom je Nova Gorica odlično ušla u obljetničku sezonu.