A sad – duhovi i kraljevi!

Diana Haller, zasad kvalificirana kao mezzosopran i Filip Fak za klavirom su za relativno svjež, a već vrlo uspio ciklus Molto cantabile Koncertne direkcije Zagreb u Hrvatskom glazbenom zavodu priredili izniman recital popijevki, odnosno Lieda. Zapanjili su sve prisutne! Na prvi pogled recital je bio vrlo miješan. Možda je mogao i zbuniti njegov naslov Duhovi i kraljevi. Uglavnom, brojna i stara i mlada publika upoznala je suradnju dvoje sasvim iznimnih umjetnika koji se međusobno glazbenički razumiju i ne namećući se poštuju tu mjeru razumijevanja.

Diana Haller / Snimio Martin Sigmund

Dianu Haller i Filipa Faka veže mjesto rođenja – Rijeka. Diana Haller, koju prepoznaju ovdašnji operni znalci i oni rjeđi koji se sve više vraćaju Liedu kao pripovjednoj formi poezije i glazbe. Svoju nimalo neznatnu karijeru, sada na stalnom radu u Njemačkoj, 26-godišnja Diana Haller gradila je postupno, a tko zna u koje se zviježđe ona može smjestiti. Ujedinjeni su na recitalu Hallerove i Faka bili i pamet i zanatska kompetentnost i posvemašnje razumijevanje teksta i nepregledna muzikalnost i trenutak kakav obično zovemo inspiracijom. Srećom, jer Hallerova se prvi put predstavila u Zagrebu. I do toga joj je očigledno bilo stalo.

S lakoćom iskusna interpreta i teško prispodobive kompatibilnosti s moćnim, izražajnim, ali i ušuškanim klavirom Filipa Faka, sve je postalo fascinantno. Tako da ne usnete mirno odmah nakon koncerta, nego vam se on vrti u glavi i snima još neko vrijeme. Teško bi bilo sa svom sigurnošću odgovoriti što se zbivalo s Duhovima i kraljevima.

Na početku je bio Ples duhova Franza Schuberta, recimo u sredini Seh duš dan Blagoja Berse i teško nadmašiv Goetheov i Schubertov Vilinski kralj, Wagner se opraštao od Marije Stuart... Redao se u četiri cjeline Lied Schuberta, Wolfa, Loewea, Bellinija, Verdija, Granadosa, Berlioza, Berse, Liszta, Hatzea, Schumanna, Wagnera, Kornegolda Woseleyja. Kraljevi su dolazili i iz Tule dvjestotinjak kilometara južno od Moskve, ali i Belsazar iz nikad dogođena Babilona. I sve je to na kraju bilo začinjeno Ljubomornim zmajem, dakako zelenookim. I za utjehu teškim temama i vedrijim dodacima. Riječju: izvrsni.

Oni koje biste rado ponovno slušali uživo jer mogu jamčiti najvišu svjetsku kvalitetu posvećene i kompetentne izvedbe Lieda toliko različite sadržajnosti provedene riječju i glazbom. Nije tu nimalo nevažno što Hallerova posvećuje najveću pozornost izgovoru teksta na svim jezicima i u tome uspijeva, pa i ako niste bliski ni sa jednim od njih – hrvatskim, njemačkim, talijanskim, francuskim, engleskim iz našega europskog okoliša – iz njezine naizgled lake interpretacije, sve ćete sigurno razumjeti. Drugi je to način razumijevanja koji je dvoje umjetnika dostojno svjetske razine poput i nekih drugih prije njih ispostavilo pomnim i gotovo pobožnim slušateljima.

S početka sezone „napali“ su nas i duhovi i kraljevi glazbenoga izvodilaštva od Bečke filharmonije, Jevgenija Kissina, mnogih drugih koji drže zlatnu razinu kvalitete da bi se, eto, za Molto cantabile pridružio dvojac mezzosopranistice Diane Haller i pijanista Filipa Faka. Valja se nadati da će se razina održati jer sjetimo se samo da je u mjestu sadašnje Samoborske glazbene jeseni svojedobno bio i Franz Liszt. Ipak, čini se da nas uz malo hrane i vode i muzika održava miroljubivima u ovozemaljskom životu i čini taj život ljepšim. Malen, ali važan prilog tomu su 5. listopada dali i Diana Haller i Filip Fak. Na temelju dobrih iskustava, Molto cantabile treba održati i dalje.