Trebamo biti među najboljima u Europi

Zagrebačka filharmonija nastavlja dugogodišnju glazbenu tradiciju pod direktorskim vodstvom jednog od svojih svirača. Violinist Puljić vodi vješto i na svoj način promišljeno orkestar koji ima ambiciju biti među vodećima u Europi pa i na svijetu. O tome i drugim zanimljivostima razgovaramo na početku nove koncertne sezone.

Prvu koncertnu sezonu otkako je Hrvatska članica Europske Unije počeli ste ugošćavanjem Bečkih filharmoničara. Zašto?

Zagrebačka filharmonija ove je godine dva puta gostovala u Beču, u ciklusu Dvorane u Musikvereinu 16. siječnja te u Gradskoj vijećnici, Rathausu, 1. srpnja na dan pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji. Ovo je uzvratno gostovanje Bečke filharmonije, koje znači potporu ne samo Zagrebačkoj filharmoniji nego i Gradu Zagrebu i Hrvatskoj s naznakom da bi kultura trebala biti glavna odrednica Unije, jer je ta suradnja sama po sebi stabilnija i kvalitetnija od politike i financija u Uniji.

Pridruživanje Uniji Zagrebačka filharmonija obilježila je gostovanjem u Beču i Budimpešti. Iz istih razloga?

Ne znam hoćemo li imati koncerte i prigodom izlaska iz Unije, no mi smo u proteklim sezonama, nevezano za EU, gostovali i u Varšavi, Krakovu, Moskvi, Kijevu, što se samo nadovezuje na moj prijašnji odgovor.

Iako nisam namjeravao već na početku propitkivati o izboru šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije, to pitanje ipak se čini najzanimljivijim. Veći dio direktorskog mandata na čelu Zagrebačke filharmonije ostvarujete bez orkestralnog šefa dirigenta. Je li vam to otežavajuća ili olakotna okolnost?

Ovisno o osobnosti šefa dirigenta. Osobno sam imao fenomenalnu suradnju s maestrom Šutejom, iako to nije bilo uvijek lako, jer je bio jako temperamentan i osebujan, ali je prihvaćao realnost u kojoj živimo i ono s čime se susrećemo, jer je volio Hrvatsku, Zagreb i Zagrebačku filharmoniju. Oni koji nas kritiziraju zbog toga što nemamo šefa dirigenta možda nisu u potpunosti upoznati s načinom izbora, djelovanjem, položajem i zadaćama šefa dirigenta. Zagrebačka filharmonija u posljednje dvije godine surađuje s maestrom Dmitrijem Kitajenkom, jednim od najvećih svjetskih dirigenata i orkestralnih pedagoga, koji je preuzeo funkciju umjetničkog savjetnika filharmonije. On je u prošloj sezoni održao čak trinaest koncerata sa Zagrebačkom filharmonijom. Po ugovoru, šef dirigent inače ima osam koncerata u sezoni. Što vam to govori? Meni govori da, unatoč tomu što nema šefa dirigenta, Zagrebačka filharmonija ima kvalitetna umjetničkog savjetnika i suradnika s kojim smo definitivno podigli umjetničku kvalitetu kao da imamo šefa dirigenta.

Ipak, izbor šefa dirigenta već se nekoliko godina najavljuje. U nekoliko navrata i vi ste osobno najavljivali taj izbor. Možete li u ovoj zgodi konačno reći – kad će se birati šef dirigent bez kojega je Zagrebačka filharmonija ostala s bolešću i potom smrću Vjekoslava Šuteja?

O funkciji šefa dirigenta pregovaralo se i s maestrom Kitajenkom. Dijelom zbog godina, a dijelom zbog hrvatskih administrativnih komplikacija koje su za njegov pojam bile prevelike, odustao je od pozicije šefa dirigenta, ali je preuzeo ulogu umjetničkog savjetnika te pomagao i pomaže Filharmoniji. Posljednjih se godina pregovara s nekim vrhunskim svjetskim dirigentima, no, ponavljam, šefa dirigenta predlaže umjetničko osoblje, bira se pak na osnovi natječaja koji se raspisuje u javnim glasilima (?!), a potvrđuje ga Gradska skupština. To je kao da se za trenera Cibone, Dinama ili Medveščaka raspisuje natječaj u novinama i onda ih potvrđuje Skupština grada. Toliko o Zakonu o javnim ustanovama u kulturi, kojima pripada i Zagrebačka filharmonija. Moram priznati da je to i meni i mojim prethodnicima jako kompliciralo pregovore s dirigentima za koje smo zainteresirani jer im je teško objasniti cijeli sustav izbora koji rezultira time da se svakoga pita, a nitko ne odgovara.

Nedostatak šefa dirigenta neki „čuju“ u sviranju orkestra jer će reći kako se uočava da orkestar nema šefa dirigenta?

Potpuno netočno, ne znam koji su to koji „čuju“ jer netočna je sama poveznica između šefa dirigenta i kvalitete izvedbe. Za kvalitetu je odgovoran dirigent koji dirigira tim koncertom, a još više svaki pojedinac u orkestru. Uostalom, što zakonski može napraviti šef dirigent čak i ako netko ne svira na zahtjevnoj umjetničkoj razini, može li ga izbaciti iz orkestra? Ne može – dok sam svirao u orkestru, promijenili smo sedam šefova dirigenata koji su nakon određenog razdoblja morali otići jer zakonski nisu mogli napraviti promjene koje su željeli. I ja i moje kolege u orkestru svaki taj „odlazak“ vrlo smo teško primali jer je on unosio nepotreban razdor u ansambl. Stoga je jako bitno da je nakon smrti maestra Vjekoslava Šuteja, u ove četiri godine, orkestar dobio svijest na koji način može sam podići umjetničku kvalitetu, a to je bio cilj i pokojnoga maestra Šuteja.

Držite li da su gosti dirigenti imali uspjeha i koristili orkestru?

U zadnjih nekoliko sezona nastojimo da manji broj dirigenata dirigira većim brojem koncerata u sezoni. Nastojali smo dovesti najkvalitetnije svjetske dirigente, u čemu nam je pomogao maestro Dmitrij Kitajenko, koji preporučuje dirigente za koje smatra da pomažu u podizanju umjetničke kvalitete orkestra, uvijek dajući u potrebnoj mjeri značenje domaćim dirigentima i umjetnicima. Veliku ulogu ima i naš glavni gost dirigent, maestro Leopold Hager, koji dirigira orkestrom u većem broju programa u sezoni.

Za vašega direktorskog mandata proslavljena je 140. obljetnica Zagrebačke filharmonije?

Obilježena je kvalitetnim koncertima u cijeloj jubilarnoj sezoni, no glavna ceremonija proslavljena je jednim od najvećih koncerata te godine u svijetu. Izveli smo Mahlerovu 8. simfoniju zajedno sa Slovenskom filharmonijom, dvadeset i tri pjevačka zbora iz Hrvatske i Slovenije, a sve pod ravnanjem jednog od najvećih svjetskih dirigenata, Valerija Gergijeva. U izvedbi je sudjelovalo ukupno 1056 umjetnika i glazbenika.

Zagrebačka filharmonija proširila je programsko opredjeljenje. Uveli ste ciklus filmske glazbe koju ste uživo izvodili, pa i programe za mlade. Koliko je važno da se orkestar brine za buduću publiku okupljanjem mladih da ga slušaju u posebnim prilikama, poput nedjeljnih matineja?

Filmski ciklus nije jedino što smo uveli za mlade. Naime, Zagrebačka filharmonija već dugi niz godina surađuje s Hrvatskom glazbenom mladeži, s osnovnim i srednjim školama, za koje radimo posebne programe i uvodimo ih u prekrasan svijet glazbe. Isto tako, naši komorni ansambli i solisti izvode programe namijenjene najmanjim uzrastima u vrtićima. Zanimljiv je podatak da smo uočili veći broj trudnica na koncertima jer je poznato da klasična glazba blagotvorno djeluje na razvoj ploda u majčinoj utrobi.

Ne bi li trebalo više stalnih matineja za mlade kako bi se stvorila nova publika?

Apsolutno se slažem, no bilo bi mi drago kad bi netko našao rješenje gdje da to radimo i kada, i tko će to financirati. I ovo što sam naveo financiramo iz vlastite zarade, a s druge strane nemamo svoje dvorane da možemo organizirati kad želimo takva događanja. Matineje o kojima govorite obično se održavaju nedjeljom, a to iziskuje prekovremena plaćanja i rad zaposlenika nedjeljom, za što mi nemamo financijskih mogućnosti.

Proširili ste djelatnost i formiranjem revijskog orkestra te komornih sastava?

Revijski orkestar formiran je po uzoru na Boston Pops Orchestra, koji ima funkciju sviranja lakše i popularnije glazbe, ali svakako obogaćuje raspon djelovanja orkestra. Ustanovili smo više komornih ansambala i ciklusa koji su financirani i poticani iz sredstava Zagrebačke filharmonije. Financirali smo i snimanje nosača zvuka ansambala XL Kvartet tuba, Kvarteta Rucner, Bassmasters, Acoustic project, Septet ad libitum… A cikluse smo imali u Gradskoj vijećnici, u Muzeju za umjetnost i obrt, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici...

Programska je koncepcija izdiferencirana, ali dobrim je dijelom usmjerena na program koji publika voli. Koji su to ciklusi?

Uz naše tradicionalne cikluse: Crveni, Bijeli i Plavi, imamo i ciklus regionalne suradnje Točka–Tačka–Pika, Filmski ciklus te Tjedan glazbe za mlade. Crveni i Plavi ciklus, iako koncepcijski različiti, donose standardniji repertoar klasičnih skladatelja. Bez obzira na to, u njima nastojimo imati i hrvatske skladatelje pa smo tako u Plavi ciklus prije dvije sezone uvrstili skladbe Borisa Papandopula. Bijeli ciklus donosi program koji čine sakralna djela vezana uz kršćanske blagdane (Svi sveti, Božić, Uskrs, Majčin dan, Tijelovo), koji redovito uključuju veći broj izvođača i suradnju s pjevačkim zborovima. Od ove sezone krećemo i s ciklusom Beethoven–Čajkovski, koji će trajati dvije sezone pod ravnanjem maestra Dmitrija Kitajenka. U tom ciklusu planiramo izvesti sve simfonije dvojice skladatelja, a rezultirat će i DVD-izdanjem svih tih koncerata.

 Ostvarili ste i regionalni ciklus u suradnji sa Slovenskom i Beogradskom filharmonijom. Koje su tu prednosti?

Tu se mogu vratiti na vaše prvo pitanje: zašto dolazi Bečka filharmonija. Naša kulturna suradnja pridonosi – s društvenog i umjetničkog aspekta – kvalitetnijem životu svih triju orkestara na ovim područjima te jača položaj tih institucija u njihovim državama. Ona ukazuje koliko su filharmonije bitne za ponajprije kulturnu, a onda i nacionalnu opstojnost.

Sa Simfonijskim orkestrom HRT-a veže vas uz ostalo isti problem nepostojanja šefa dirigenta. Postoji li i rivalitet tih dvaju orkestara u Zagrebu?

Problem nepostojanja šefa dirigenta veže nas i s još jednim orkestrom, koji se zove Bečka filharmonija. Iz svega ovoga nekako mi se čini da pitanje šefa dirigenta više opterećuje okolinu nego samu instituciju… Smatram da je dugoročno isplativije za orkestar da pametno i kvalitetno izaberemo suradnike i umjetničkog voditelja. Nakon maestra Dmitrija Kitajenka, s kojim je dogovorena suradnja do kraja sezone 2014/15, neće biti jednostavno nadmašiti takvo znanje i iskustvo. No postoje itekako kvalitetni kandidati koje umjetničko osoblje preferira i s kojima se već dulje vremena vode ozbiljni razgovori i pregovori. Zbog našeg, a i njihova profesionalnog integriteta, ne želimo izlaziti prerano s imenima. Zakon koji u Republici Hrvatskoj regulira to pitanje njima je potpuno nejasan. Sukladno Zakonu o financijskom poslovanju, vlasnik najprije mora u proračunski plan uvesti budžet za šefa dirigenta da bismo mi onda mogli krenuti u pregovore. U razgovorima s vlasnikom dobili smo čvrsta obećanja da će se budžet realizirati, ali pred dirigente moramo doći s konkretnom ponudom, a ne obećanjima. Osim toga, u pregovore za šefa dirigenta mora se ući dovoljno rano jer su kvalitetni dirigenti „rezervirani“ sezonama unaprijed. Mogao bih vam o tome pričati satima, a to je samo dio problema.

Rivalitet između orkestara nije nikad postojao, jer ti orkestri imaju različitu svrhu postojanja, različiti su vlasnici te nisu u tom smislu usporedivi. No s kolegama kvalitetno surađujemo i pomažemo jedni drugima u mnogim aspektima.

Što biste na kraju izdvojili kao bitnu odrednicu budućnosti Zagrebačke filharmonije?

Kao i dosad, tako i u budućnosti, Zagrebačka filharmonija želi, može i treba biti jedan od najboljih orkestara u Europi i svijetu. Da bi to postigao, osim velike želje i truda, potrebna mu je i primjerena financijska potpora.