Je li Hrvatskoj trebao sukob s Bruxellesom?

Što se to zapravo dogodilo, što je uzrokovalo da se percepcija Hrvatske u samo tri mjeseca toliko promijenila? Nepuna tri mjeseca nakon članstva, između Hrvatske i Europske komisije došlo je do otvorenog sukoba oko Europskog uhidbenog naloga koji u Hrvatskoj nije na snazi, jer je hrvatska Vlada tri dana prije članstva u Uniji promijenila zakon koji je prije toga bio u skladu s europskom pravnom tečevinom. Time je Hrvatska jasno i svjesno prekršila dogovor i europske zakone te se kao članica mora suočiti s postupkom kažnjavanja koji je pokrenula Europska komisija kao čuvarica europskih ugovora.

Potpredsjednica Europske Komisije i povjerenica za pravosuđe Viviane Reding ne odustaje od pokretanja sankcija protiv Hrvatske

Da nije riječ o najnovijoj članici i da se kazneni postupak protiv Hrvatske ne pokreće samo tri mjeseca nakon njezina ulaska u Uniju, cijela procedura ne bi ni bila toliko bitna, jer Europska komisija pokreće redovito kaznene postupke i protiv drugih članica koje se ogriješe o europske zakone. No u hrvatskom slučaju riječ je o tome da zakonom koji je u suprotnosti s europskom pravnom stečevinom prvi put neka država članica štiti osobe za koje je izdan uhidbeni nalog zbog sumnje na sudjelovanje u ubojstvima. I zaista, Hrvatska je prva država članica Unije kojoj se ovako nešto događa. Kao dio Unije u kojem mora na snazi biti europski uhidbeni nalog, jer u cijeloj Uniji moraju biti na snazi isti zakoni koji nalažu da osobe osumnjičene za teške zločine, uključujući ubojstva, moraju biti procesuirane u državi u kojoj je počinjen zločin, Hrvatska, odnosno njezina Vlada, našla se u poziciji onemogućivanja da pravosuđa zemalja članica, primjerice u Njemačkoj, obavljaju svoj posao.

Takvo ponašanje Europska komisija nije mogla dopustiti, pa je potpredsjednica Europske komisije, ujedno povjerenica za pravosuđe Viviane Reding, nakon nekoliko upozorenja upućenih Vladi, pokrenula postupak kažnjavanja Hrvatske. Proces je pokrenut 18. rujna, nakon čega države članice imaju deset dana za očitovanje o predmetu i mogućim mjerama ili sankcijama protiv Hrvatske. Ponašanje hrvatskih vlasti, s nimalo spremnosti na popuštanje, potrajalo je sve dok 25. rujna u Bruxelles nije došao ministar pravosuđa Orsat Miljenić i povjerenici Reding objasnio postupak Vlade kao i spremnost da se sporni zakon u Hrvatskoj promijeni najkasnije do 1. siječnja 2014. Prema svojim obvezama iz pristupnog ugovora Hrvatska mora u potpunosti, bezuvjetno i što prije usvojiti Europski uhidbeni nalog, no zasad je u dvadeset slučajeva zahtjeva za izručenje na temelju Europskog uhidbenog naloga za zločine počinjene prije 7. kolovoza 2002. Hrvatska odbila suradnju, a među njima i nalog za uhićenje i izručenje Josipa Perkovića, kojega njemačka pravosudna tijela terete da je odgovoran za ubojstvo hrvatskoga disidenta Stjepana Đurekovića. U Bruxellesu naglašavaju kako je nedopustivo da hrvatski državni aparat štiti bivše špijune i počinitelje teških kaznenih dijela.

U Bruxellesu se također postavlja pitanje o čemu je zapravo riječ, čiji se interesi kriju iza cijelog slučaja. I zašto socijaldemokratski premijer Milanović, koji sam ima iskustva života i rada u Bruxellesu, igra tu zakulisnu igru, a pitanja postavljaju i njegovi europski socijaldemokratski stranački kolege. U Bruxellesu nitko ne razumije ponašanje hrvatske Vlade, ni demokršćani, ni socijaldemokrati, ni zeleni, ni liberali. Pozdravljeno je što se Vesna Pusić, šefica hrvatske diplomacije, izjasnila da se što prije uskladi sporni hrvatski zakon, a to se u Bruxellesu tumači kao potez koji riskira mogući raspad Vlade. 

Europska je komisija strogim nastupom prema Hrvatskoj poslala znak i drugim problematičnim članicama, primjerice Bugarskoj i Rumunjskoj, ali i trenutnim kandidatima ili potencijalnim kandidatima za članstvo s jugoistoka Europe, a poruka je jasna: Bruxelles neće dopustiti da se europske institucije izigravaju. Odlučna Viviane Reding, koja bi iduće godine vrlo rado postala prva žena na čelu Europske komisije, već sada u vidu ima izbore za Europski parlament u svibnju iduće godine. Oštrim nastupom protiv Hrvatske, već u samom startu, Reding želi svim euroskepticima ili građanima koji su pomalo umorni od izlaska na birališta oduzeti dodatne argumente.

Dobro je poznato da su Bugarska i Rumunjska postale članice Unije, a da za članstvo nisu bile spremne, pa tako i danas Europska komisija mora obavljati mukotrpan nadzor njihova nedostatnoga pravosudnog sustava, stalno ukazivati na propuste, davati potporu te izricati kazne. Pri hrvatskom pridruživanju Unija je htjela izbjeći ponavljanje pogrešaka i zbog toga je Hrvatska imala tako duge i stroge pristupne pregovore uz cijeli novi sustav mjerila za otvaranje i zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Čini se da ni takav sustav nije bio dovoljan da bi se spriječilo što se sada događa na relaciji Bruxelles–Zagreb. U europskoj javnosti taj se problem percipira kao ponovni problem s novom članicom, a sve to samo je dodatni argument za protivnike proširenja. U Bruxelles već stižu i prvi glasovi iz Podgorice, Beograda, Tirane i Skopja, izražavajući nadu da ovaj slučaj neće imati dodatnih posljedica u procesu pristupanja ostalih zemalja članica. Neslužbeno dužnosnici susjednih zemalja izjavljuju da trenutno ne trebaju nikakvu pomoć iz Zagreba.

Nakon obećanja ministra Miljenića da će sporni hrvatski zakon biti promijenjen najkasnije do kraja ove godine, Hrvatskoj i dalje prijeti ukidanje sredstava važnih za što skoriji ulazak u šengenski prostor. Članstvo Hrvatske u Uniji potpuno je tek ulaskom u šengenski prostor, a to je bio i ostao prioritet sadašnje Vlade. Zašto se spornim zakonom radilo upravo suprotno, taj je odgovor Vlada u Zagrebu ostala dužna hrvatskoj i briselskoj javnosti. Igrati na kartu da Hrvatska neće dopustiti da joj netko iz Bruxellesa diktira kako se ponašati, pa makar to bile i europske institucije kao što je Europska komisija, analitičari u Bruxellesu vide kao vrlo prozirnu taktiku. Ili Milanović i njegova stranka žele štititi stari kadar ili hrvatski premijer želi samo skrenuti pozornost s loših gospodarskih pokazatelja i rezultata u državi. Možda će kod Zorana Milanovića na kraju ipak pobijediti razum, jer cijeli prijepor oko Europskog uhidbenog naloga mogao bi biti koban za ugled Hrvatske u Europi i kod stranih ulagača. Tek što je Europa pomalo zaboravila da je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu,  najnovijim prijeporom premijer Milanović sadašnjim nastupom dodatno šteti odnosima Bruxellesa i Zagreba, pa bi se mogao donijeti paušalni zaključak da je Hrvatska nepouzdan partner i to neovisno o tome je li na vlasti korumpirani konzervativni ili nerazumljivi socijaldemokratski političar.

I dalje ostaje u Bruxellesu nejasno što je bio razlog da je hrvatska Vlada ipak, čini se, popustila. Je li na koncu bilo presudno to da joj prijeti ozbiljna opasnost uskraćivanja 80 milijuna eura, među ostalim i za pripreme pristupa šengenskom prostoru. Predsjednik europskih liberala u Europskom parlamentu Guy Verhofstadt poručio je: „Europski uhidbeni nalog poravnat će put za ulazak Hrvatske u šengenski prostor.“ Cilj je Hrvatske ulazak u Schengen za dvije godine, a upravo u taj šengenski prostor već godinama pokušavaju ući Bugarska i Rumunjska, ali zbog nedostataka na području pravosuđa njihovo članstvo još blokiraju neke države članice. Da je cijela priča oko Europskog uhidbenog naloga Hrvatskoj napravila veliku štetu, potvrdio je njemački konzervativni zastupnik u Europskom parlamentu Manfred Weber. Prema njegovu mišljenju, ponašanje Vlade u Zagrebu moglo bi štetiti drugim državama kandidatkinjama, primjerice Srbiji. Prema Weberovim riječima, opća sumnja i suzdržanost prema pristupanju novih zemalja Uniji mogla bi se sada čak i povećati. Pogođene države stoga očekuju da EU svoja obećanja konačno ispuni, pa bi tako do kraja godine status kandidata za članstvo mogla dobiti Albanija, izjavio je predsjednik Europske komisije Barroso.

U svakom slučaju, ponašanje Vlade izazvalo je i ozbiljnu zabrinutost u glavnim gradovima hrvatskih istočnih i jugoistočnih susjeda. Jedan strani kolega novinar u Bruxellesu primijetio je da je ovo što je učinila Vlada u Zagrebu na duge staze kao da je blokirala ili na neko vrijeme odgodila proširenje Europske Unije. I zaista, pridruživanje Hrvatske u Bruxellesu više nitko ne spominje kao pozitivan primjer uspješne europske politike proširenja. Hrvatska priča o proširenju, koja je još sredinom ove godine bila uspješna europska priča, postala je daleka prošlost i gotovo je zaboravljena.

Hrvatska je poljuljala svoj status ozbiljnoga partnera u Uniji. Za koji mjesec ili godinu u Bruxellesu ili Europi neće više nitko znati koja je hrvatska vlada bila u prijeporu s Bruxellesom, ali ostat će gorak okus da je Hrvatska nepouzdana, da ustraje prkosno znajući da ne može dobiti spor i da svjesno nanosi sama sebi štetu. Kao razultat vrlo je vjerojatno da će Hrvatska imati dodatnu i pooštrenu kontrolu svojega pravosuđa, a to je upravo ono protiv čega se Hrvatska borila. Sada nas u Bruxellesu ponovno stavljaju u istu skupinu zemalja s Bugarskom i Rumunjskom, pa se s pravom postavlja pitanje, zašto smo se toliko borili protiv monitoringa pravosuđa i nakon članstva, kada ga svojim ponašanjem sada sami sebi namećemo?

Za povratak povjerenja u Hrvatsku i njezinu političku elitu trebat će vremena. Nažalost, šteta je već toliko velika da se među diplomatima Europske Unije može čuti i glasan komentar sumnje „je li Hrvatska zaista bila spremna za članstvo“. Pa čak ako Zagreb popusti, Hrvatska ostaje pod strogim nadzorom Bruxellesa. Ostaje nada da će se odmah krenuti s popravkom i izgradnjom povjerenja kako bi se što skorijim ulaskom Hrvatske u šengenski prostor zaključio proces hrvatskoga članstva u EU.

Nekoliko njemačkih medija pisalo je o sankcijama koje EU priprema protiv Hrvatske. Njemački mediji pojašnjavaju da je do prijepora došlo zbog „bivših tajnih agenata“, a ponašanje hrvatske Vlade ocjenjuje se kao „drsko“.

Süddeutsche Zeitung svoj članak naslovljava EU planira sankcije protiv Hrvatske te pita: „Odriče li se Hrvatska novčane pomoći od 80 milijuna eura u korist bivšeg dužnosnika tajne službe?“ Handelsblatt piše da „Hrvatska uskoro neće imati prijatelja u Uniji“. Frankfurter Allgemeine Zeitung na naslovnici je objavio opširan članak o pripremi sankcija Unije protiv Hrvatske. Franfurter Rundschau smatra da „u Hrvatskoj svi vrte glavom o nespretnostima premijera Milanovića. Njegov pokušaj da Hrvatsku prikaže kao snažnu državu među malim novim članicama nije mogao biti dramatičniji.“