Bogat glazbeni vikend

Protekli vikend bio je poprište dviju raskošnih glazbenih svečanosti u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog: u petak 27. rujna nastupila je Bečka filharmonija, dok su se večer poslije okupili ansambli iz regije u izvedbi Brittenova Ratnog rekvijema.

Bečki filharmoničari i Lorin Maazel primaju oduševljeni pljesak u Lisinskom / Snimio Tomislav Čuveljak

  Na početku ciklusa Plava oktava Zagrebačke filharmonije bečki kolege izrazili su dobrodošlicu Hrvatskoj u Europskoj Uniji. Bečka filharmonija uistinu je uz Berlinsku prvi orkestar na svijetu proslavljen jednako slavnom dvostoljetnom poviješću, koliko i popularnim novogodišnjim koncertima. Ovo je prvi put da je Bečka filharmonija gostovala u Zagrebu sa simfonijskim programom jer je posljednji put 2006. ovdje bila kao orkestar Bečke državne opere i koncertno izvela Mozartovu operu Cosi fan tutte. Zadovoljstvo blještavilom početka sezone u uvodnoj riječi nije krio ni ravnatelj Zagrebačke filharmonije Miljenko Puljić, naglasivši da je Austrija zemlja partner u kreiranju nove sezone te da su kulturne veze jače od političkih i gospodarskih. Bečka filharmonija stigla je u Zagreb uz američkog maestra Lorina Maazela, koji je ravnao izvedbama dvaju djela ruskog stvaralaštva: 3. suite Čajkovskog i 5. Šostakovičeve simfonije. Maazel je najdugovječniji dirigent na svjetskoj glazbenoj sceni: danas su mu 83 godine, a debitirao je kao čudo od djeteta u dobi od osam. Dosad je dvaput dirigirao u Zagrebu: Zagrebačkom filharmonijom na otvaranju Univerzijade 1987. te Minhenskom filharmonijom na gostovanju u Lisinskom 2006. Nakon što su u Zlatnoj dvorani bečkog Musikvereina, započeli novu sezonu, Filharmoničari su isti program izveli na maloj europskoj turneji koja ih je dovela i u Zagreb. Od prvih su taktova suite Petra Iljiča Čajkovskog svi glazbenici u orkestru zvučali posve uigrano, dotjerano, kao kompaktno tijelo povezano nevidljivim silnicama za gipki vršak dirigentskoga štapića maestra koji je kompletan program izvodio napamet. Unatoč poznoj životnoj dobi, ne napuštaju ga dobra forma, nevjerojatna vitalnost i energija. Osobito su u zadnjem stavku, temi s varijacijama i velikoj fugi s citatom Dies irae, do punog izražaja došle kvalitete i osebujnosti specifičnih instrumentalnih boja.

Drugi je dio večeri donio opsežnu i kompleksnu 5. simfoniju Dmitrija Šostakoviča u širokom rasponu dinamike od gotovo nečujnoga piana sve do bljeskova i izražajnih vrhunaca. Intenzitet, osjetilna povezanost i nevjerojatna discipliniranost u srži su ansambla koji u svakom segmentu rada daje maksimum i teži savršenstvu. Publika nije dobila Radecki marš ni Na lijepom plavom Dunavu, koje je pogrešno najavio gradonačelnik Milan Bandić, ali je zato u dodatku bila nagrađena Glinkinom uvertirom operi Ruslan i Ljudmila, što je ispraćeno gromoglasnim ovacijama.

Slijedeće večeri isti je prostor dupkom ispunila publika nove sezone ciklusa Lisinski subotom. Gužva je bila i na sceni: tristotinjak glazbenika iz Hrvatske, ali i iz Slovenije, Srbije te Bosne i Hercegovine zajednički je izvelo Ratni rekvijem Benjamina Brittena. Bilo je to prvi put nakon Domovinskog rata da se na jednom glazbenom podiju povežu ansambli iz četiriju susjednih zemalja: lijepa poruka mira povezana s dvostrukom obljetnicom, 40. godišnjicom Dvorane Lisinski i 100. obljetnicom rođenja Benjamina Brittena. Riječ je o velebnom projektu povijesnih razmjera: golemi izvođački aparat zauzeo je svaki pedalj dvorane i lijevu galeriju. Glavni je instrumentalni dio korpusa činila Zagrebačka filharmonija, iza koje se na desnoj strani u pratnji dvojice muških vokalnih solista smjestio Komorni orkestar Sarajevske filharmonije, u pozadini je bio trostruki mješoviti zbor u sastavu Slovenski komorni zbor, Zbor Radiotelevizije Srbije i Zbor Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu. S lijeve su strane na više razina bili razmješteni razni naraštaji Djevojačkog zbora Zvjezdice, naprijed u sredini dojmljivim se glasom iskazala srpska sopranistica Aneta Ilić, dok su desno pred spomenutim komornim ansamblom naizmjenično i često u duetu muzicirali muški pjevači: bošnjački tenor lirski svijetle boje glasa Amir Saračević (povijesno autentično, sasvim slične Brittenovu povijesnom uzoru, pjevaču Sir Peteru Pearsu) i hrvatski bariton profinjene muzikalnosti Ljubomir Puškarić. Sveukupno vrlo skladnom i dojmljivom izvedbom u cjelini je ravnao maestro Ivo Lipanović uz asistenciju kolegice Samre Gulamović u dijelovima s komornim orkestrom. Bez zavirivanja u knjižice publika je mogla pratiti prijevode tekstovnih predložaka koji su kombinacije latinske Mise za mrtve i engleskih ratnih stihova Wilfreda Owena. Bila je to u pedeset godina nakon praizvedbe četvrta izvedba toga velebnog ostvarenja u Hrvatskoj, a pretposljednja je u produkciji zagrebačke Muzičke akademije pohranjena na CD-u.